Autori dokumentarca koji otkriva veliku izdaju Verana Matića propustili su jedan detalj. Kada je prvi put stigao na Kosovo posle rata, izrazio je želju da položi cveće na grobove Fehmija Aganija i Bajrama Keljmendija, i njegovih sinova, Kastriotija i Kuštrima. Položio je cveće na groblju, klanjajući se kao čovek za čoveka, kao Srbin za Albanca ubijenog u ime navodnog srpstva, kao koaktivista slobode, kao lično oslobođenje.