Neusklađeno o nestalima

Piše: Jerko Bakotin

Od ožujka 2016. do danas, odnosno tijekom mandata Tome Medveda na čelu Ministarstva hrvatskih branitelja, a Stjepana Sučića na čelu Uprave za zatočene i nestale, izvršena su probna iskapanja na 223 mjesta i izviđanja daljnje 221 moguće lokacije prikrivenih grobnica. Pronađeni su i ekshumirani posmrtni ostaci 139 osoba, a završno su identificirani posmrtni ostaci 184 osobe. Od svih identificiranih posmrtnih ostataka, njih 89 posto odnosi se na 1995., kako piše u iscrpnom odgovoru Ministarstva branitelja na pisani upit Novosti, upućen nakon sastanka Povjerenstva za zatočene i nestale Vlade Republike Hrvatske i Komisije za nestale Vlade Srbije, održanog 23. listopada u Beogradu. Iznenađujuća otvorenost te institucije u odnosu na dosadašnju praksu možda je posljedica nove suradnje premijera Andreja Plenkovića i vodstva SDSS-a u pokušaju svladavanju jazova koji dijele većinska hrvatska i većinska srpska sjećanja na posljednji rat. U svakom slučaju, Ministarstvo branitelja u svom je odgovoru iznijelo niz važnih i preciznih podataka.

“Ukupno sagledavajući dosadašnji tijek procesa istraživanja i rješavanja sudbina osoba nestalih u Domovinskom ratu, ekshumirano je 5181 osoba, od kojih je završno identificirano 83,1 posto, što komparativno predstavlja visoku učinkovitost procesa identifikacija. Najveći broj posmrtnih ostataka ekshumiranih osoba odnosi se na razdoblje 1991. godine, točnije njih 77 posto, dok se preostali dio odnosi na 1995. godinu”, stoji dalje u odgovoru. Što se tiče preostalih nestalih, od njih 1869 ukupno 60 posto odnosi se na osobe nestale 1991., a 40 posto na one nestale 1995. Trenutno je 878 ekshumiranih, ali neidentificiranih posmrtnih ostataka. Njih 61 posto odnosi se na 1991., a preostali dio na 1995. godinu.

Ministarstvo branitelja je “sukladno zabrani diskriminacije po bilo kojoj osnovi” odbilo iznositi podatke o nacionalnosti identificiranih žrtava. Uzimajući u obzir da se kod posmrtnih ostataka koji se odnose na 1995. u pravilu radi o žrtvama srpske nacionalnosti ubijenima tijekom akcija Bljesak i Oluja, i da se od ubijenih tijekom 1991. također jedan manji dio odnosi na Srbe, temeljem odgovora Ministarstva moguće je pretpostaviti da su od 184 osobe identificirane tijekom Medvedova i Sučićeva mandata otprilike 90 posto ili više Srbi. Od približno 4300 ukupno identificiranih minimalno 23 posto su osobe srpske nacionalnosti, a stvarni postotak je i bitno veći. Što se tiče preostalih 1869 osoba koje traži Republika Hrvatska, minimalno 40 posto njih, a vjerojatno i oko polovine, čine nestali Srbi.

Ministarstvo navodi da je trenutno u tijeku proces terenskih istraživanja na području Sisačko-moslavačke županije. Probna iskapanja izvršena su na 18 lokacija, a na dijelu njih pronađeni su posmrtni ostaci. Na području Vukovarsko-srijemske županije istraživanja se provode kontinuirano, s obzirom na to da se gotovo jedna trećina svih nestalih, odnosno 525 osoba, odnosi na to područje. Poslije beogradskog sastanka rečeno je da će Hrvatska uz kninsko groblje pretražiti i “poznate grobnice” nakon Bljeska i Oluje. Na naš upit o kojim je grobnicama riječ, Ministarstvo je odgovorilo da se radi o “preliminarnim informacijama zaprimljenim na sastanku s Komisijom za nestala lica Vlade Republike Srbije za koje je u tijeku provjera pri nadležnim tijelima Republike Hrvatske (MUP, obavještajne agencije)”.

Među poteškoćama koje otežavaju rješavanje pitanja preostalih nestalih Ministarstvo izdvaja “nedostatak pouzdanih, vjerodostojnih i kvalitetnih informacija”, što proizlazi iz “dosadašnjeg inertnog i pasivnog pristupa nadležnih tijela Republike Srbije za dostavom dokumentacije koja bi pomogla rješavanju ovoga pitanja”. Navodi se i da “dinamika rasvjetljivanja sudbina osoba nestalih u Domovinskom ratu pokazuje kako pristup Republike Hrvatske u potpunosti odgovara humanitarnoj dimenziji ovog problema”. Srbija je svakako mogla i morala učiniti više – hrvatska strana je i na zadnjem sastanku tražila da Beograd preda zaplijenjenu dokumentaciju vukovarske bolnice, da otvori arhive i omogući pristup osobama koje su se na tom području bavile asanacijom i obavještajnim radom. Međutim, tijekom četvrt stoljeća potragu za nestalima opstruirala je i Hrvatska. Novosti su više puta pisale da se obitelji srpskih žrtava kažnjavaju time što se oteže s identifikacijom njihovih članova, iako su lokacije s posmrtnim ostacima iz 1995. uglavnom poznate, a to se, po svemu sudeći, radilo kao vid odmazde za stvarnu ili navodnu nekooperativnost Srbije. Nestalima se manipuliralo u političke svrhe, pa je napomena Ministarstva da pristup Hrvatske “u potpunosti odgovara humanitarnoj dimenziji” neistinita, kao i teza da Ministarstvo izbjegava “bilo kakav oblik povlašćivanja odnosno diskriminacije po bilo kojoj osnovi”. Ministarstvo napominje da “očekuje pozitivan pomak” nakon zadnjeg sastanka sa srbijanskom Komisijom, “i to u prvom redu u odnosu na unaprjeđenje pravnog okvira suradnje” – sporazum na osnovu kojeg Hrvatska i Srbija po ovom pitanju surađuju potječe još iz 1996. Navodi se i da je hrvatska vlada u 2019. odobrila pet milijuna kuna za opremanje zagrebačkog Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku kako bi se ubrzalo rješavanje spomenutih 878 neidentificiranih žrtava.

Novosti su upit o broju nestalih srpske nacionalnosti na području Hrvatske uputile i Komisiji Vlade Srbije. Iz odgovora proizlazi nešto kompleksnija ukupna slika. Navodi se ukupno 1702 nestalih i to: 367 državljana Republike Srbije, “vojnika bivše JNA i lica za koja su porodice podnele zahtev za traženje Komisiji preko nekadašnjeg Jugoslovenskog Crvenog krsta (uglavnom srpske ali i drugih nacionalnosti)”, potom 627 nestalih građana RH srpske nacionalnosti čije porodice zastupa Srbija, i konačno “u službenim evidencijama Komisije se vodi još 688 lica čiji nestanak nije prijavljen prema kriterijumima Međunarodnog komiteta Crvenog krsta i radi se na verifikaciji ovih slučajeva”. Na pitanje postoji li usklađena lista nestalih Hrvatske i Srbije, odgovor je da je Knjiga osoba nestalih na području RH predstavljala takav pokušaj. Međutim, glavni kriterij MKCK-a, koji su prihvatile obje strane, glasi da svaku nestalu osobu mora prijaviti član njezine obitelji. “Ovo u mnogome otežava ionako složenu situaciju pri evidentiranju, imajući u vidu da time nisu obuhvaćena sva nestala lica iz evidencije Komisije.” S obzirom na to da su obitelji i neevidentiranih nestalih ustupile uzorke svoje DNK, u Zagrebu “svake godine imamo određeni broj rešenih slučajeva koji se ne vode u ukupnom broju evidentiranih slučajeva”. Na sastanku hrvatskog Povjerenstva i srbijanske Komisije 8. svibnja 2018. dogovoreno je da će novo izdanje Knjige osoba nestalih na području RH pripremiti Ministarstvo branitelja u suradnji s MKCK-om i Hrvatskim crvenim križem, a podatke će provjeriti i suglasnost dati i Komisija. Međutim, na sastanku 23. listopada 2020. Sučić je izjavio da je “novo izdanje spremno i da će to biti ‘Knjiga nestalih građana Republike Hrvatske'”, navodi Komisija u odgovoru Novostima.

Prema podacima Komisije, u gotovo pet godina od 2016. do danas, dakle u Medvedovom i Sučićevom mandatu, kroz proces identifikacije riješena je sudbina 103 osobe srpske nacionalnosti iz Hrvatske. Kako je prema podacima Ministarstva branitelja u istom periodu identificirano minimalno 164 nestalih Srba – od 184 identificiranih njih 89 posto odnosi se na 1995. – proizlazi da Povjerenstvo i Komisija nemaju usklađene podatke ni o tekućim identifikacijama. Zaključno, u četverogodišnjem periodu od 2012. do 2016., dok je na čelu Ministarstva bio Predrag Fred Matić, a na čelu Uprave za zatočene i nestale Ivan Grujić, prema podacima Komisije identificirano je ukupno 219 osoba, što podupire tvrdnje srpskih izbjegličkih udruženja da se u to vrijeme radilo ažurnije.

Tekst je prenet sa portala Novosti.