Putokaz Budimira Lončara

Autor: P. Arbutina, Izvor: Novosti

Čovjek mira, antifašista, diplomata svjetskog ranga, jedan od arhitekata pokreta nesvrstanih, samo su neke od vodećih uloga u bogatom, dugom, plodonosnom i inspirativnom životu Budimira Lončara ispunjenog susretima i zbivanjima na kojima su se donosile važne odluke za Hrvatsku i Jugoslaviju, rečeno je na komemoraciji organiziranoj u ponedjeljak u zagrebačkom hotelu Westin.

Komemoraciju je otvorio redoviti profesor sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti Dejan Jović istakavši da su antifašizam i diplomacija bile dvije ključne odrednice života Budimira Lončara.

– Ostavio je iza sebe golem trag koji ostaje naš putokaz. Njegov život bio je poziv posvećenosti miru, suprotstavljanju povijesnom revizionizmu i nacionalizmu. Bio je sudionik događaja ključnih za Hrvatsku i regiju, svjedok vremena, kazivač povijesnih sjećanja kojeg je više zanimala budućnost. Uvijek je bio na braniku slobode i za razumijevanje i razgovor među ljudima, narodima i državama. Procjenjivao je precizno i sistematično, analizirao na temelju dugogodišnjeg životnog iskustva, stalnog praćenja svjetskih zbivanja, ali i na temelju intuicije i poznavanja ljudi – rekao je Jović o životnom putu Budimira Lončara.

Jović je podsjetio da je Lončar uvijek isticao da je diplomacija jugoslavenske federacije bila otvorena prema svijetu, razvijajući mir, slobodu i ekonomski napredak, igrajući na međunarodnoj sceni značajnu ulogu, a ne čameći na periferiji kao pasivni promatrač i privjesak velikih sila. Naspram ponosa na razvijenu i renomiranu jugoslavensku diplomaciju, Lončar je u sebi nosio i neizbrisivu tugu što se nije uspio zaustaviti krvavi raspad Jugoslavije i potonuće regije u ratni kaos, kao i nepoštivanje ljudskih i kolektivnih prava. Među Lekinim lekcijama, Jović je naveo da je kompromis najbolja garancija trajnosti, jedini izlaz ako se želi izbjeći katastrofa širih razmjera.

– Govorio je da je diplomacija danas praktički izbačena iz tekuće politike. Države se hvale time koliko troše i koliko će još potrošiti na naoružanje, ali uspjeh je kad izostane upotreba sile i oružja. Međunarodni poredak uspostavljen na temelju rezultata Drugog svjetskog rata nestaje, a alternativni se ne nazire. Svijet možda nikada više nije bio povezan i nikad više razjedinjen i upravo zato više nego ikad je potrebno zaustavljanje sile i jačanje vrijednosti koji su karakterizirali Budin život – poručio je Jović.

Bivša ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić istakla je da je najveće životno djelo Budimira Lončara politika nesvrstanosti u čijem je osnivanju, kreiranju i provođenju sudjelovao.

– Definicija uspjeha u vanjskoj politici je postignuće da zemlja ima veći značaj od svoje veličine i ekonomske snage. Ministri vanjskih poslova su najneobičnije i najzanimljivije društvo koje postoji. Jedan je od rodonačelnika tog društva na svjetskoj razini druge polovice 20 stoljeća bio je Budimir Lončar. U vremenu velikih previranja, univerzalnih ratova, globalnih kriza, Lončar je uvijek jedini odgovor na putu ka miru vidio samo u diplomaciji. Svi smo od njega učili da diplomacija nije samo transakcija nego i ideja, a negdje na kraju i daleka zvijezda slobode – naglasila je Pusić.

O majstoru visokog stila diplomacije koji je pored svih svjetskih puteva uvijek ostao jednostavan, ugodan sugovornik koji je znao govoriti ali i slušati, pričao je i akademik Žarko Primorac. U svom prisjećanju, Primorac je rekao da se Lončar do zadnjeg interesirao za sve što se događa kod nas i u svijetu oko nas uvijek vjerujući u globalni pokret.

Okupljenima na komemoraciji obratio se i Zoran Pusić u ime Antifašističke lige koji je podsjetio da je Lončar sa svojih nepunih 17 godina prepoznao zločinački mrak fašizma, ali da kad su antifašizam i antifašisti postali nepodobni 1991., ni Budimir Lončar nije bio pošteđen, ali se svojih uvjerenja nije odricao. Pusić je istakao da je Lončar u devedesetim godinama bio jedan od osnivača Antifašističke lige te da je zadnji javni nastup imao 29. studenog prošle godine na Konferenciji fašizam i antifašizam 80 godina poslije AVNOJ-a.

Nekadašnji šef Lončarovog kabineta, publicista i sveučilišni profesor Damir Grubiša podvukao je da je Lončar obrazovao delegacije diplomata koji su prepoznatljivi ne samo kao vođe, nego i kao sljedbenici Lekine škole.

– Njegov stil je bio presudan za mnoge koji su u postjugoslavenskoj atmosferi stasali i koji su bili odbačeni baš zato što su bili sljedbenici Budimira Lončara koji nikada nije pokleknuo pred patološkim idejama kao što su nacionalizam, šovinizam, fašizam, ksenofobija, mržnja prema bilo kom drugom. Diplomacija je za njega bilo umijeće mira, stalnog pregovaranja, otklanjanja svakog oblika rata i konflikta iz međunarodnih odnosa – kazao je Grubiša na komemoraciji koju su organizirali Forum za vanjsku politiku u suradnji sa Srpskim narodnim vijećem, Antifašističkom ligom Republike Hrvatske i Savezom antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske, organizacijama u kojima je Lončar bio član – osnivač.

Tekst je prenet sa portala Novosti.