Izbori 2020: Zašto se privredni napredak (ne) oseća u džepu stanovnika Srbije

17. June 2020.
Kada govore o privrednom napretku, političari često koriste različite statističke podatke i liste svetskih finansijskih institucija.
_107059910_img_1012
Ilustracija. BBC na srpskom

Ti podaci su – makar na papiru – uglavnom tačni, ali se često ne stavljaju u širi kontekst i neretko služe za stvaranje iskrivljene slike, smatraju ekonomski stručnjaci u Srbiji.

Kao najčešći pokazatelji u Srbiji koriste se podaci o smanjenju nezaposlenosti, rastu bruto domaćeg proizvoda, povećanju minimalne i prosečne zarade i otvaranju radnih mesta.

Dok neki osećaju bolji životni standard, a prosečna plata prelazi 59.000 dinara, polovina zaposlenih u Srbiji zarađuje manje od 45.000, pokazuju podaci Republičkog zavoda za statistiku.

Mnogi u džepu ne osećaju to finansijsko poboljšanje o kom slušaju sa svih strana.

„Imamo opštu statističku sliku za koju može da se kaže da nije toliko loša, ali kada to spustimo na realan život, nema ozbiljnijeg popravljanja standarda, posebno za najugroženije kategorije”, kaže za BBC na srpskom profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu Ljubodrag Savić.

Situacija će se, objašnjavaju stručnjaci, dodatno pogoršati zbog pandemije korona virusa.

Prosečna zarada – 500 evra

Prosečna zarada u Srbiji konačno je dostigla 500 evra, pokazuju zvanični podaci.

Konačno, jer je – makar prema najavama – to trebalo da se desi još 2017, a zatim je „termin” pomeren za kraj 2018.

Marta 2020, prosečna neto zarada iznosila je 59.681 (507,39 evra), pokazuju podaci Republičkog zavoda za statistiku (RZS).

Prema poslednjoj anketi o radnoj snazi RZS-a, u Srbiji je 310.300 nezaposlenih, dok je zaposleno oko 2,87 miliona ljudi.

Zaradu jednaku toj ili veću od ove ostvarila je trećina zaposlenih, dok je polovina na računima dobila iznos manji od 45.000 dinara.

Presentational grey line

Poslednji dostupni podaci o strukturi zaposlenih prema visini neto zarade iz septembra 2019. kažu da je zaradu do 30.000 dinara imalo oko 26 odsto zaposlenih, dok je 30 odsto zarađivalo od 30.001 do 45.000.

Zaradu od 45.001 do 60.000 dinara imalo je 19 odsto zaposlenih, dok je iznos od 60.001 do 90.000 bio na računima 16 odsto zaposlenih.

Preostalih 10 odsto zaposlenih zarađivalo je 90.001 i više.

Presentational grey line

Ekonomista Miroslav Zdravković kaže za BBC da prosečna zarada nije dobar pokazatelj realnog stanja jer treba imati na umu na osnovu čega se računa.

„Jedno je da 10 odsto ljudi prima iznad 1.000 evra, a da većina ima manju platu od proseka ili dobija minimalac”, kaže Zdravković.

Prosečna zarada u Srbiji i dalje je među najnižima u Evropi, kaže profesorka Ekonomskog fakulteta u Beogradu Danica Popović, a to je glavni razlog što se statistički napredak ne oseća u džepu pojedinaca.

„Prosečna zarada niža je samo u Albaniji (390 evra), Bosni i Hercegovini (oko 486 evra) i Severnoj Makedoniji (oko 430 evra).

„Kako da stanovnici Srbije osete boljitak, kada vide da sve evropske zemlje – osim tri suseda – žive bolje”, objašnjava Popović.

Ona dodaje da u Srbiji ljudi ne rade manje ili lošije, već se „doprinosi prelivaju u džepove onih koji su bolje povezani”.

Zaposleni iz 18 od 172 opštine i grada u Srbiji u martu su zaradili platu koja je jednaka ili veća od prosečne zarade, a svi ostali – iznos manji od proseka, stoji u izveštaju RZS.

Ovaj podatak računa se na osnovu mesta prebivališta, pa neko ko živi i radi u Beogradu, a nije prijavljen u prestonici, ulazi u statistiku mesta iz kog je.

Od 17 beogradskih opština, čak 11 se ubraja u pomenutih 18 sa najvišim primanjima.

Ako sagledamo brojke, prosečnu martovsku zaradu ili veću dobilo je 615.551 zaposlenih, a oko 1,28 miliona dobilo je manje, piše u odgovoru koji je BBC na srpskom dobio od RZS.

Minimalna zarada u Srbiji u martu bila je nešto viša od 30.300 dinara, ali tačni podaci o tome koliko ljudi ju je dobilo – ne postoje, navode iz RZS.

Procenjuje se da minimalac u Srbiji prima oko 15 odsto zaposlenih.

U odgovoru RZS stoji da je „minimalna neto zarada obračunska kategorija i ne predstavlja iznos koji će biti isplaćen radniku, već se na nju dodaju topli obrok, regres, minuli rad i ostala uvećanja ukoliko ih ima”.

To je i razlog zbog kog nije moguće utvrditi, na osnovu Istraživanja o zaradama, koliko zaposlenih prima minimalac.

RZS ne saopštava podatke o modalnoj zaradi – odnosno najčešćoj zaradi u Srbiji – „jer ta jedinica mere nije adekvatan pokazatelj”.

„Modus je vrednost koja se u određenoj grupi najčešće pojavljuje. Modus je adekvatna mera i pokazatelj kada se posmatraju pojave koje imaju manje varijeteta nego što je slučaj sa zaradom”, piše u odgovoru koji je BBC dobio.

Takvi podaci objavljeni su u januaru 2018. i tada je najčešća zarada bila 26.000 dinara, dok je prosečna neto bila oko 49.000.

Najnovije najave su da će prosečna zarada do 2025. biti 900 evra.

Strane direktne investicije

To je još jedan podatak koji se koristi kao pokazatelj napretka.

Srbija je počev od 2007. privukla više od 31 milijardi evra stranih direktnih investicija.

Profesor Savić kaže da je tačno da Srbija prednjači u direktnim stranim investicijama, ali da je problem u tome šta se i na koji način radi.

Objašnjava da je najčešće reč o najjednostavnijim i najmanje plaćenim poslovima na najnižem tehnološkom nivou.

„Uglavnom je to proizvodnja poluproizvoda koji se izvoze i montiraju u nekoj drugoj zemlji, a onda je tu i ukupna zarada koju ostvaruje Srbija mala”, objašnjava Savić.

„Kao kada poljoprivrednik prodaje krompir i od toga zaradi dinar ili dva. Onaj ko kupi taj krompir i pravi čips, zaradi 10. Reč je o istom krompiru. Mi uglavnom prodajemo krompir, ne pravimo čips”, kaže Savić.

I ekonomista Saša Đogović kaže da ne treba zanemariti veći priliv ovih investicija u odnosu na pređašnji period, ali su to ulaganja orijentisana uglavnom na delatnosti koje zahtevaju mnogo rada, uz niska primanja zaposlenih.

„Sa takvim investicijama ne možemo da imamo opipljiviji rast životnog standarda, već on može biti puzećeg karaktera.

„Treba napraviti otklon od trenutne ekonomske politike subvencija, a ulaganja usmeriti na visoko tehnološku proizvodnju i inovacije”, kaže Đogović.

Poboljšanje od stranih ulaganja vidljivo je jer su otvorena radna mesta, ali za radnike „nije dovoljno samo da dobiju posao”, kaže Savić.

„Kada krenete po Srbiji, vidite da je u najvećem broju stranih kompanija koje su i podigle zaposlenost malo onih sa stalnim zaposlenjem. To imaju uglavnom oni bez kojih kompanija ne može da funkcioniše.

„Na poslovima koji ne zahtevaju nekakvu posebnu obuku, niko nema stalno zaposlenje. To govori ne o kvantitetu, već o kvalitetu života zaposlenih, a on je u dobrom delu na najnižem nivou.”

Savić dodaje da treba da se poštuju da radnička prava poput onih koja se tiču štrajka, plata, borbe za bolje uslove i bolovanje.

Bez obzira na sve to, u mestima gde nije bilo nikakve proizvodnje, nikakvog posla, nova radna mesta, uz čak i minimalnu zaradu su značajno poboljšanje, objašnjava on.

„Kada je Leoni otvorio fabriku, jedna mlada žena zahvalila je (predsedniku Srbije Aleksandru) Vučiću uz reči da joj je to prvi prihod posle 10 godina. Tamo su ljudi zadovoljni.

„Tamo plata od 300 evra nije malo. Ali kada neko u razvijenom gradu, gde su cene jače, dobije 300 evra, njemu to nije napredak.”

Smanjenje nezaposlenosti

Ulaganjem i otvaranjem novih fabrika, neupitno je smanjena nezaposlenost, a prema poslednjoj anketi o radnoj snazi RZS-a, u Srbiji je 310.300 nezaposlenih, dok je zaposleno oko 2,87 miliona ljudi.

Ovo je samo jedan od tri različita podatka o broju zaposlenih koje nudi Republički zavod.

Pored podataka dobijenih na osnovu ankete o radnoj snazi, u koju ulaze i neformalno zaposleni – vodi se evidencija na osnovu zvaničnih podataka – o registrovanim zaposlenima i po evidenciji o zaradama.

Prema statistici o registrovanim zaposlenima od 15. maja u Srbiji ih ima 2.196.372.

Tu se ubrajaju svi za koje su poslodavci podneli poresku prijavu, angažovani na osnovu ugovora o delu, poljoprivrednici, vlasnici privrednih društava i preduzetničkih radnji koji ne ostvaruju zaradu već profit i zaposleni na bolovanju dužem od 30 dana, porodiljskom odsustvu i odsustvu radi nege deteta.

U statistiku na osnovu zarade, koju ostvaruje oko 1,9 miliona ljudi, ne ulaze navedene kategorije.

Ubrajaju se oni za koje je poslodavac podneo poresku prijavu, a koji su radili deo meseca, ne i pretposlednjeg dana u mesecu, kada se prema metodologiji registrovane zaposlenosti uzima presek stanja.

Kada se računa stopa zaposlenosti i nezaposlenosti, uzima se najveća brojka, odnosno podaci iz ankete o radnoj snazi, objašnjavaju za BBC u RZS.

U prvom kvartalu stopa nezaposlenosti je bila 9,7 odsto.

„Iako je bilo izvesnih metodoloških prilagođavanja 2015, stopa nezaposlenosti je rapidno smanjena u odnosu na pre šest-sedam godina, kada je bila 24 odsto”, objašnjava Savić.

„Pre pandemije bila je jednocifrena, što je zaista dobar rezultat”, kaže on.

Pored RZS, podatke o nezaposlenima vodi i Nacionalna služba za zapošljavanje.

Prema statističkom biltenu ove službe, u aprilu 2020. bilo je oko 513.000 nezaposlenih.

Savić kaže da ovde takođe treba biti oprezan jer nisu svi bez posla evidentirani u toj službi.

„Ima ljudi koji su izgubili posao i redovno se javljali na biro, ali su odustali jer su videli da ne mogu da ga nađu, pa su izbrisani iz ove evidencije”, kaže on

Savić tvrdi da na smanjenje nezaposlenosti utiče i odlazak ljudi u inostranstvo, kao i to negativan prirodni priraštaj.

Bruto domaći proizvod (BDP)

Svi proizvodi i usluge nastali u jednoj zemlji za godinu dana čine njen bruto domaći proizvod. To znači da u zbir ulazi sve što su na njenoj teritoriji proizvele domaće i strane firme.

Poslednjih dana stizale su i vesti o tome da je u prvom kvartalu 2020. BDP Srbije porastao za pet odsto u odnosu na isti period 2019.

Profesorka Popović kaže da je to tačan, ali „besmislen podatak”.

Uporedo stižu i vesti da bi srpska privreda mogla da se oporavi od krize najranije u narednih šest meseci, a verovatno tokom 2021.

„Brzina privrednog rasta se meri u dužim intervalima. Zasnivati dugoročne prognoze na jednom tromesečju – krajnje je neozbiljno. Kao da objavljujete rezultat maratona – posle pretrčanih sto metara”, kaže Popović.

Profesor Savić kaže da se ne treba previše hvaliti BDP-om, jer je stopa rasta ranjiva iz tri razloga – velikog učešća poljoprivrede, problema u zemljama u koje se najviše izvozi i strukturi rada stranih kompanija.

„Učešće poljoprivrede u BDP-u Srbije je visoko. To je ranjiva oblast i ne zavisi od nas. Imali smo nekoliko nepogoda koje su sravnile sve sa zemljom. Poljoprivreda je fabrika pod otvorenim nebom, čovek tu ne može mnogo da spasi.

Navodi da Srbije najviše izvozi u Nemačku i Italiju.

„Nemačka predviđa pad sledeće godine od devet odsto, kako onda mi mislimo tamo da izvozimo. Italija je još u goroj situaciji. Ona će se oporaviti za nekoliko godina.

„Treća – većina stranih kompanija u Srbiji proizvodi poluproizvode za nekog drugog. One će raditi kada te druge kompanije prorade.”

Dodaje da postoje zemlje u kojima je ravnomernija raspodela dohotka, pa čak i kod manjeg povećanja BDP-a, ljudi ostvaruju boljitak. Postoje i zemlje kod kojih je polarizovana raspodela, pa manji broj zahvata veći deo kolača.

„Njima ni dvocifrena stopa rasta neće doneti boljitak, jer u relativnom smislu manje učestvuju u raspodeli. Zato su statistički rezultati dobri, a životni standard ne ide napred”.

Međunarodni monetarni fond predviđa da će srpska privreda u 2020. doživeti pad od tri odsto, dok Svetska banka u najboljem scenariju predviđa pad od dva i po odsto.

Procene svetskih institucija su često nerealne, smatra profesorka Popović.

„Svetska banka je objavila da Srbija može da ostvari prosečnu dugoročnu godišnju stopu rasta od sedam odsto. A na pitanje novinara – da li ste svesni da to nije uspela nijedna evropska zemlja, nikada – odgovor direktorke za Zapadni Balkan bio je – jesam.

Ispostavilo da je reč o proračunu koji za pretpostavku ima da u Srbiji postoje izgrađene institucije kao u Nemačkoj”, kaže Popović.

Iluzije i manipulacije

Činjenicama i statističkom se dosta manipuliše, smatraju stručnjaci.

„Dugo se bavim istraživačkim radom i teško mi je da sagledam neke pokazatelje”, dodaje Popović.

Saša Đogović ocenio je da bi na jesen iluzije mogle da se rasprše, ako se kriza ubrza.

Za većinu trgovinskih partnera Srbije, narednih meseci predviđen je ogroman pad.

Savić kaže da Srbija ima izuzetno nisku bazu i da je moguće da ostvari rast, ali je besmisleno govoriti o tome u relativnom smislu i porediti se sa jačim privredama.

„Kao kada poredite fiću i mercedes. Fiću možete da nadograđujete i lickate, sipate najbolje gorivo, a u mercedes ništa da ne ulažete, ali zna se ko je brži.”

Članak je prnet sa portala BBC na srpskom.

Click