Smena u prodavnici, pa smena nad papirom: Ko je lauerat NIN-ove nagrade Stevo Grabovac?

30. January 2024.
Autor dva romana i dva puta u užem krugu za NIN-ovu nagradu ove godine se ovenčao i samim priznanjem
Stevo graovac
Stevo Grabovac. Foto: Snimak ekrana youtube kanala UNA

Izvor: UNA

Banjalučki pisac Stevo Grabovac, ovenčan drugom nominacijom za prestižnu NIN-ovu nagradu za najbolji roman godine, ove godine postao je i lauerat sa svojim romanom “Poslije zabave”.

 

Minimalistički stil kao lični potpis

Gostujući u emisiji “Podne” UNA televizije desetak dana uoči dodele nagrade, Grabovac, skromnim glasom, kaže da je ovaj put nominaciju dočekao “spremniji”. Naime, pisac je već pre četiri godine, svojim romanom prvencem “Mulat albino komarac”, zaintrigirao čitaoce, ali i žiri NIN-ove nagrade te je ušao u najuži izbor.

Po profesiji trgovac, skroman i otvoren, kaže da ga je, bez obzira na prethodnu nominaciju, ova ipak iznenadila.

“Iskreno, nisam očekivao, ne očekuje čovek neka priznanja”, bio je skroman Grabovac, ističući da piše iz svoje unutrašnje potrebe.

Govoreći o radnji romana, Grabovac kaže da je kada je počeo da piše “Poslije zabave” imao je više ideja, te da je reč zapravo o romanu koji govori o pisanju romana.

“Roman je o jednom zločinu koji se desio za vreme rata, iako nema veze sa ratom”, pojasnio je Grabovac, ističući da ne bi voleo da se njegovo delo smatra ratnim romanom.

Dodaje, radnja se vrti oko ljudi koji su posredno i neposredno povezani sa tim zločinom i kako se on odrazio na živote tih ljudi u jednom širem vremenskom razdoblju.

Odgovarajući na pitanje šta mu je inspiracija kada je reč o pisanju, Grabovac kaže da su mu dva najjača pokretača – ljutnja i nesreća, odnosno tuga.

“U ovom konkretnom slučaju, kao i u slučaju prvog romana, imao sam potrebu da sa književne strane to odradim. Inspiracije i ideje uvek postoje, one se talože i one samo treba da se iskristališu i da čovek nastavi sa radom”, ističe Grabovac.

Mnogim velikim piscima nije uspelo da uđu dvaput uži izbor za NIN-ovu nagradu. Grabovac ima na to vrlo jednostavan odgovor.

“Pišem jednostavnim rečima, nekim moglo bi se reći minimalističkim stilom, bez kitnjastih rečenica, metafora, ne trudim se da lomim jezik i da smišljam nove izraze. Ja se jednostavno trudim da ispričam priču. Pretpostavljam da su ljudima privlačne te priče koje ljudima nisu vesele. Danas možemo da gledamo na drugu stranu, ali smatram da ne treba da bežimo i od te naše svakodnevnice”, ističe Grabovac.

 

Nagradu odneo roman o zločinu za vreme rata

Odgovarajući na pitanje da li mu se stil pisanja promenio u ove četiri godine koliko je prošlo između objavljivanja dva romana, Grabovac kaže da se trudio da ostane dosledan sam sebi.

“Međutim, kako se priča razvijala, kako se razvio sam roman i u samom procesu rada znaju se desiti određeni ekscesi i pomaci. Zapravo, čitav jedan deo tog romana pisan je sasvim drugim stilom, za razliku od ostalih i to se vidi. Ali sam smatrao da je u tom delu bilo potrebno da bude napisan tim stilom, a taj stil je još svedeniji od ovog prethodnog stila. Nekako mi je izgledalo da savršeno prikazuje tu atmosferu koju sam baš u tom delu želeo da prikažem, baš to je atmosfera koja se odnosi na konkretan, sam zločin”, ističe, dodajući da roman opisuje strašan zločin.

“Roman se dobrim delom fokusira na živote ljudi na koje se taj zločin odrazio, sam roman nije baš tako mračan”, našalio se Grabovac, aludirajući na to da se ljudima iz ovako kratkog predstavljanja može činiti da je reč o mračnom romanu.

Grabovac i dodaje da je minimalistički stil ono što je zapravo njegov stil.

“Većina književnika danas pokušava da eksperimentiše, ali meni je nekako želja da ispričam priču. Mislim da je mnogo bliže čitaocu ispričati priču minimalističkim stilom” kaže Grabovac i ističe da je taj stil najbliži čitaocu, imao on čitalačkog iskustva ili ne.

“Nije ga lako pisati, ali ga je lako čitati”, dodaje.

Govoreći o tome šta je potrebno da se napiše dobar roman, Grabovac kaže da se on bavi generacijskim pričama, koje nisu dovoljno istražene.

Na kraju dana Stevo Grabovac radi u trgovini. Šest dana u nedelji. Dobro mu je na poslu. On je trgovac.

Stevo piše knjige. Knjige koje, zapravo, oduvek postoje u njemu. I ne, nije do inspiracije! Jednostavno je do, ni najmanje jednostavnog, života. On je pisac.

Trgovac i pisac. Radi ono što voli. Radi ono što mora. I to mu, i te kako dobro, ide.

 

Tekst je prenet sa portala UNA.

Click