Najbolji prijatelji u ratu 

22. March 2023.
Naslov ne implicira da nas bezobzirni, krvoločni psi mahnito ujedaju iz obesti, vođeni zverskom prirodom i instinktima, što pretpostavlja da mi, kao inteligentnija vrsta, treba da im uzvratimo novim nehatom. Naprotiv. Neodgovorni vlasnici, nesprovođenje zakona i izostanak kontrole onih koji gaje pse stvorili su od Srbije zemlju koja se danas bori sa odavno zaboravljenim problemom u Zapadnoj Evropi.
anna-dudkova-urs_y9NwFcc-unsplash
Foto: Anna Dudkova/Unsplash

Piše: Jelena Aleksić, Novi magazin

Samo u prve tri nedelje ovog meseca psi su izjedali troje dece, od čega je trogodišnji Marko za dlaku izbegao smrt. Njega je 7. marta u Sivcu napao vlasnički pas rase pulin, a dečak je s ranama na licu, ruci, grudima i leđima završio u bolnici u Somboru. Rana na licu od očnog kapka do iza uveta bila je 15 centimetara.

Malo bolje je prošla devetogodišnja devojčica u Jakovu, koja prolazila ulicom kada je iz dvorišta izleteo vlasnički pas i zgrabio dete koje je s ranama na nogama završilo u bolnici. 

U međuvremenu, trudnicu u Novom Pazaru napada čopor pasa lutalica, a vlasnicu maltezera u Beogradu dok je šetala svoj ljubimca napada staford. Maltezer je gotovo rastrgnut i sa ozbiljnim povredama je prevezen kod veterinara, dok je njegova vlasnica izujedana po rukama dok ga je branila. 

Mnogo teže povrede zadobila je u februaru aktivistkinja za zaštitu životinja iz Bora Tamara Novaković, koju su napala dva vlasnička staforda. 

Psi su je oborili i grizli po licu i glavi sve dok je vlasnici pasa nisu spasli. A kakvi vlasnici? Ljudi koji su opasne pse pustili bez korpe i povoca da bi potom pokušali da pobegnu od policije koju je pozvala napadnuta žena. 

I konačno, najtragičniji slučaj ove godine dogodio se početkom januara, kada novinara Vladana Radosavljevića napadaju tri vlasnička psa dok sa suprugom šeta Malom Ivančom. Njega su nasmrt izujedala tri psa rase staford, mešanac staforda i pitbula i krupni mešanac. Svi su imali ogrlice s pločicama na kojima je napisan broj telefona vlasnika.

 

(NE)ODGOVORNOST: Ispostavilo se da je on već u zatvoru, a da je brigu o psima prepustio komšinici koja je privedena zbog sumnje da je izvršila teško krivično delo protiv opšte sigurnosti u vezi s krivičnim delom izazivanje opšte opasnosti iz nehata. 

Kako će se bez medijskog pritiska završiti čitav ovaj slučaj i kakve će sankcije snositi žena kojoj su psi povereni na čuvanje sasvim je neizvesno, budući da su isti ti psi ranije ujeli dvoje dece. I nikom ništa. Uostalom, hoće li biti posledica zbog napada čopora pasa na trudnicu ili desetogodišnjeg dečaka iz Čačka, koga je pre samo nekoliko dana napalo nekoliko životinja odjednom?

„Nema ni govora o tome. Ovde se ne utvrđuje ni odgovornost vlasnika odgajivačnica, pansiona i prihvatilišta, što je propisano zakonom, a kamoli nešto drugo. Mi imamo dobar zakon, ali se on ne primenjuje. Nemamo veterinarske inspektore koji bi kontrolisali stanje pasa u prihvatilištima, ne znamo čija je tačno odgovornost da kontroliše individualne vlasnike. Nejasno je ko to treba da radi i da li je to posao lokalne samouprave, odnosno komunalne inspekcije ili veterinarske ili pak neke obične. I to je sistemski propust zahvaljujući kojem su svi događaji koje pominjete mogući i vrlo izvesni i u budućnosti“, krajnje rezignirano priča za Novi magazin profesorka s katedre za zoohigijenu na Veterinarskom fakultetu u Beogradu Marijana Vučinić. 

Konfuzija u primeni pravila regulisana u nekoliko zakona, kao i izostanak primene najvidljiviji su u izveštaju Državne revizorske institucije objavljenom prošle godine. U njemu se jasno vide svi propusti nadležnih i odgovornost sistema za nebrigu o psima, a samim tim i o ljudima. 

Naime, u dokumentu u kojem je analiziran period od 2017. do 2020. navodi se između ostalog da je za odštete građanima koje su ozledili psi lutalice iz lokalnih budžeta isplaćeno više od pet milijardi dinara. 

„Sporost i nedoslednost opština da izvrše svoje obaveze za posledicu ima – nesvrsishodno trošenje sredstava iz lokalnih budžeta, rizik po zdravlje i bezbednost ljudi u lokalnoj zajednici i ugroženu dobrobit životinja. Čak 70 odsto opština nije izreklo nijednu kaznu za neodgovorno ponašanje vlasnika pasa niti je preduzelo aktivnosti na razvijanju svesti građana o odgovornom vlasništvu. Veterinarska inspekcija je prosečno godišnje podnosila po dva zahteva za pokretanje prekršajnog postupka za sankcionisanje neodgovornih vlasnika pasa po opštinama i gradovima (neobeležavanje, napuštanje kućnog ljubimca, itd.)“, konstatuje se u izveštaju u kojem se navodi i da 97 opština i gradova nije obezbedilo prihvatilište za napuštene životinje. 

Poređenja radi, u periodu od 2015. do 2021, prema podacima organizacije Orka, zabeleženo je 77.498 napada pasa na ljude, što je u proseku 12.000 napada godišnje. 

 

NEKULTURA: I dok veruje da su kontrole poštovanja zakona, kažnjavanje neodgovornih vlasnika i edukacija građana o savesnom odgoju od vitalnog značaja za smanjene broja pasa lutalica u zemlji, profesorka Vučinić veruje da masovno otvaranje prihvatilišta ne bi rešilo problem. Bez obzira na to što su mnoge zemlje Zapadne Evrope upravo ovako odavno prestale da se bave psima kao problemom u bilo kom smislu. 

„To mogu bogate države koje stvarno obezbede humane uslove za životinje u prihvatilištima. Kod nas je psima bolje na ulici. Naši azili su jezivi, tamo ima kanibalizma, nauhranjenosti i bolesti jer mi nemamo novca kao što ima Velika Britanija, na primer. Uostalom, izgradnja prihvatilišta samo kuraži neodgovorne vlasnike da izbacuju pse. Ključno je da mi postanemo humanizovano društvo i da u akciji udomljavanja pasa lutalica, ma koliko da ih ima, rešimo problem koji danas u 21. veku ima samo Balkan. A imamo ga jer smo nehumanizovani i životinje koje bi trebalo da su nam najbolji prijatelji izbacujemo na ulicu bez imalo odgovornosti“, konstatuje sagovornica našeg lista. 

U Centralnoj bazi republičke Uprave veterine registrovano je u ovom trenutku 1.955.289 pasa, ali je stvaran broj životinja koje lutaju Srbijom nepoznat. 

Naprosto, svi psi nisu čipovani niti veterinari mogu obeležiti psa bez dozvole vlasnika. Istovremeno, oni takvog vlasnika koji je u tom slučaju samo neko ko brine o psu ne mogu ni prijaviti nadležnima jer nemaju njegove lične podatke. 

Primera radi, u pomenutoj bazi je tek nešto više od 800 pasa koji se ubrajaju u kategoriju opasnijih, odnosno rase pit bul terijer ili mešanac te rase koji ne potiče iz kontrolisanog uzgoja; rase bul terijer, staford terijer, američki staford terijer i mini bul terijer ili mešanac tih rasa. Svi koji nisu u ovoj bazi mogu da vas napadnu, izujedaju, pa i ubiju bez ikakve odgovornosti vlasnika. Jer vlasnika zvanično nema. 

 

OPASNI VLASNICI: Nenad Milojević, međunarodni kinološki sudija, u razgovoru za Novi magazin insistira na pogrešnoj upotrebi termina „opasan pas“, skrenuvši nam pažnju da „pod određenim okolnostima svaki pas može biti opasan“. 

„Zato je najvažnije da vlasnik svog psa, onako kako zakon i nalaže, drži na povocu i, naravno, prema njemu se ponaša onako kako neće isprovocirati agresiju. Ukoliko ne zna kako da se ponaša, neka se odmah obrati stručnjacima kako bi dobio neophodne informacije, savetuje Milojević, svestan činjenice da se mnogi vlasnici ili jednostavno oni koji imaju pse, bez obzira na to što nisu registrovani kao njihovi vlasnici, često ponašaju veoma nehumano prema životinjama. 

U konačnici, sve se svodi na kinološku kulturu u Srba koja je, prema mišljenju sudije Milojevića, „ispod nivoa kritike“ . 

„Sakupljanje proizvoda varenja iza svojih ljubimaca i svest o tome da je u pitanju širi higijenski problem koji ostavljamo „iza sebe“ jedan je od eklatantnih primera. O estetici da i ne govorimo. Suština je da se mi sve vreme bavimo posledicama, a ne uzrokom, a činjenica je da postoji sveopšti višeslojni problem. Pored edukacije i podizanja nivoa kinološke kulture ovde su nužna sistemska rešenja u koja bi trebalo da se uključe mnoge institucije, od Ministarstva poljoprivrede preko odgajivačnica, kinoloških organizacija, regulatornih tela i tako redom“, tvrdi Milojević. 

Profesorka Vučićević skreće pažnju i na to da se obuke i takozvana procena karaktera personalnosti psa, odnosno stepena socijalizacije, ne sprovode u praksi, što je ozbiljan bezbednosni problem. 

Naime, u pitanju su obavezne obuke uz proveru stepena socijalizacije psa koje svaki vlasnik opasnog psa mora da prođe, a kako je predviđeno Pravilnikom, obuci i proveri podvrgava se i pas koji se ne smatra opasnim psom i to pas srednjeg rasta (visine 55 cm, mereno u visini grebena) i veliki pas, ako vlasnik želi da tog psa izvodi bez povoca i brnjice. 

70 odsto opština i gradova nije izreklo nijednu kaznu za neodgovorno ponašanje vlasnika pasa za četiri godine (od 2007. do 2020) niti je preduzelo aktivnosti na razvijanju svesti građana o odgovornom vlasništvu, navedeno je u izveštaju Državne revizorske agencije

Tekst je prenet sa portala Novi magazin.

Click