Govor Milorada Pupovca na prijemu Srpskog narodnog vijeća povodom obeležavanja dana državnosti Srbije u Zagrebu (FOTO)

Autor: Milorad Pupovac

Poštovani izaslaniče predsjednika Srbije, 

Poštovani izaslanici predsjednika Hrvatskog sabora i predsjednika Hrvatske vlade,

Drage uzvanice i uzvanici,

Hvala vam svima što ste nam se pridružili na svečanosti obilježavanja Dana državnosti Republike Srbije, prvoj koja se održava u organizaciji srpske nacionalne zajednice u Hrvatskoj. Time ste nam ukazali iznimnu čast i vjerujemo manifestirali interes za unapređenje odnosa kako Hrvatske i Srbije tako i odnosa naše zajednice i nama matične zemlje Srbije, do čega, jednog i drugog, nam je veoma stalo.

Slučaj je htio da se ovaj naš naizgled pretenciozan a zapravo skroman čin okupljanja događa na 220. godišnjicu od prvog srpskog ustanka i 189. godišnjicu prvog modernog srpskog Ustava. Kao što je prvi srpski ustanak predstavljao prvi plamen slobode u očima i srcima južno-evropskih Slavena tako je i sretenjski Ustav premda pisan našim narodnim vrnakularom mišljenn evropskom gramatikom te slobode. Zato je danas prilika za reći da nitko od nas ne bi trebao zaboraviti na ove dvije godišnjice niti bi itko s kim dijelimo zajednički život, s kim smo dijelili više od dva stoljeća zajedničke ideje i jezik slobode  i s kim danas dijelimo ili bismo trebali dijeliti odgovornost prema evropskoj budućnosti jugoistoka Evrope  trebao biti uskraćen za znanje o njihovoj historijskoj važnost.  

Spominjemo ovo zato što je važno samo po sebi, ali i zato što je važno kao moguća pozitivna historijska inspiracija za nadilaženje nedavnih negativnih, tragičnih historijskih iskustava, u prvom redu između Hrvata i Srba. Spominjemo to i zbog toga što znam da su osjećaji naših nedavnih historijskih iskustava izraženiji i snažniji od osjećaja naše današnje historijske odgovornosti za evropsku budućnost naše regije, njezinog mira i prosperiteta. Neka još bude kazano da sve to spominjano teško će naći svoj pravi odgovor bez snažnijeg evropskog osjećaja odgovornosti za našu budućnost i za mir i prosperitet same Evrope i svijeta.

Srbi u Hrvatskoj kao novonastala manjina, vjerujemo poput svih  novonastalih manjina na prostoru bivše Jugoslavije, imaju potrebu za boljom i slobodnijom suradnjom s matičnom zemljom Srbijom. O toj suradnji uvelike ovisi njihova održivost kao narodne zajednice, bilo u sferi kulture i obrazovanja, bilo u sferi vjere i informiranja, bilo u sferi slobodnog osjećaja pripadnosti i saznanja o tome što čini ili sačinjava tu pripadnost. Zato sa radošću dočekujemo svaku dobru vijest ili dobru poruku u odnosima između Hrvatske i Srbije, a sa pojačanim strahovima primamo svaku lošu vijest ili loš čin poput onih kojih je bilo i u proteklih nekoliko dana. Zato smo večaras zahvalni i Srbiji i Hrvatskoj što su nam i s ovim događajem  stvorili prostor za više osjećaja slobode i za više samosvijesti, za ničije zlo a za svačije dobro.

Na početku ove svečanosti čuli smo jednu patriotsku pjesmu u kojoj je Srbija opjevana u vrhunskim estetskim dosezima. Čuli smo i jedan veoma uspješan historijsko-literararan fragment posvećen modernim državnim počecima Srbije. Ne moramo znati za Platonovu rezerviranost prema jezičnim vještinama kao što su retorička i pjesnička, mi bismo dodali i historiografska, da bi smo znali da one mogu pomutiti umove ljudi i uputiti ljude protiv ljudi, a nerijetko raspaliti osjećaje jednih a opeći osjećaje drugih. Mogu biti takve, a najčešće i jesu, da prema unutra zbližuju a prema vani udaljuju. Manjine, poput srpske u Hrvatskoj, imaju privilegiju i jednog i drugog iskustva. Zato ako je kojim slučajem bilo ponešto u našoj odabranoj pjesmi i našem prigodnom fragmentu što nije podijeljeno sa svakim od vas, onda vas pozivam da ih prevedemo i sažmemo u zdravicu za Hrvatsku i Srbiju – za dobro i prosperitet Srbije! za boljitak i napredak Hrvatske!

Poštovani izaslaniče predsjednika Republike Srbije, gospodina Aleksandra Vučića, molim Vas da nam se obratitet i preumete ulogu koja Vam ovdje pripada.