Deset godina borbe protiv mediokretenizma

Piše: Drago Pilsel

Trudim se svakom problemu ući puno detaljnije u uzroke svega što se događa oko nas, jer je posvuda zavladala površnost. Nataša Antoljak

Pisanje sam uvijek smatrala činom društvene odgovornosti. Načinom da probleme u društvu, nepravdu, propuste, učinim javno vidljivima i čitljivima. Jacqueline Bat

Autograf se bori za pravdu, jednakost i odgovornost u društvu, a to su borbe koje podržavam s dubokim poštovanjem i strašću. Andrej Božinovski

Autograf je medij koji omogućuje prenošenje same svrhe pisanja, čime on aktivno sudjeluje u izgradnji boljeg, pravednijeg, demokratičnijeg i tolerantnijeg društva. Josip Ćapin

Apatiji nema niti smije biti mjesta! Luka Draganić

Autograf je mjesto susreta ideja i inspiracije, izgrađen na upornosti i volonterskom radu. Jelena Dunato

Autograf je redak ”hub” smisla u okeanu (online) besmisla. Davor Džalto

Autograf je ”scena” u kojoj glavnu ulogu ima humanost. Zdravka Govedarica

Autograf mi je i vrijedan izvor informacija i mišljenja o hrvatskom društvu. Kristijan Grđan

Autograf se pokazao kao jedno od važnih pribježišta, za borbu protiv utrnuća vlastitog duha i sklonosti, potrebe da se unatoč sveprisutnom konformizmu izgovori istina. Tatjana Gromača

Otvorenost portala Autograf privlači stalno nove suradnike. I čitatelje. I to jest svrha njegova postojanja. Svjetlana Hribar

Deset godina upornosti u otvaranju relevantnih općedruštvenih i političkih pitanja, deset godina nekonformizma, deset godina zabadanja prsta u oko političarima, posebno onima na vlasti, deset godina opstanka u nepovoljnim ekonomskim i drugim uvjetima, gotovo da su čudo! Ivo Josipović

Autograf je građen od ”materijala” kojeg ne nagriza vrijeme – od dobrovoljnosti i povjerenja slobode. Denis Jurić

U ovoj zreloj životnoj dobi Autograf mi je otkrio mnoge zanimljive osobe koje ne samo da dobro pišu, već bih se s njima družio… Boris Labar

Slobodno, bez ikakve brige i opušteno s guštom pišem šta me volja, a pri tome svakome argumentirano u facu mogu reći što mislim da ga spada. Čisti plus bez straha da se može uletjet u moralni minus. Vedran Limić

Autograf kao prostor slobode, dijaloga, tolerancije, spoznaje, empatije, istraživanja, samosvijesti, otvorenog pogleda upućenog u sugovornika. Jasminka Matić

Zajednička karakteristika svih autora i tekstova je pristojnost, otvorenost i izbjegavanje bilo kakvih političkih promocija. Mišo Milun

Autograf predstavlja rijetko mjesto gdje možemo kritički i slobodno progovarati o krucijalnim društvenim, političkim, religijskim, pravnim i drugim temama koje određuju razvoj hrvatskog društva (i države). Ivan Obadić

Bar jedna i vrijedna publikacija, koja se ne bavi clickbaitovima, ni lažnim senzacijama, već donosi racionalna (ali ne i dosadna!) razmišljanja, britke eseje, pa kolumne i osvrte na aktualnu zbilju. Vojko Obersnel

Uživam u raznolikostima kolumnista, tema, učim, radujem se onom zajedničkom svima: izraziti se slobodno, u dobroj namjeri. Zdenka Pantić

Deset godina Autograf je egzil i azil, izbjeglište, pribježište, utočište. I više od svega – agora. Milan Rakovac

Želim Autografu da i dalje bude mjesto na kojem možemo slobodno pisati i izražavati misli važne za razvoj ljudskih prava i vladavinu prava u našoj državi. Sunčana Roksandić

Držim da Autograf zaista stvarnost vidi inkluzivno i nastoji uspostaviti dijalog tamo gdje su nerazumijevanja naizgled nepremostiva. Andrej Šimić

Svaki moj odlazak na stranicu Autografa sličio mi je na ulazak u podsticajni svijet slobode i pravde, uma i ljubavi, ali i bijeg od nezdravog svijeta neslobode i tendencioznih laži. Slobodan Šoja

U moru licemjerja i laži Autograf sija kao sigurno i ”dobro osvjetljeno mjesto” iz Hemingwayeve kratke priče. Tomislav Šola

Autograf je šareno, ali birano društvo iskrenih ljudi koji nastoje pisanjem popraviti, osvijetliti i osvijestiti stvarnost kod čitatelja i možda ih čak i pokrenuti. Suzana Večerić

***

Hrabar, prodoran, portal koji se ne obazire na tabue i toteme. Boris Rašeta

***

Uz zahvalu našim kolumnistima, drugim suradnicima i vama čitateljima, zahvaljujem se i svima onima koje svih ovih deset godina čitam kako bih učio, saznavao, izgrađivao se…

Treba čitati! Ovih dana su kod mene tri knjige jer uvijek čitam, paralelno, poeziju, književnost, publicistiku:

”Ivan bezdomnik i njegove pjesme” (Sandorf, 2023.), izvanredno dobra knjiga poezije naše kolumnistice Tatjane Gromače (ove pjesme čitam po drugi put).

Fenomenalan roman Slobodana Šnajdera ”Anđeo nestajanja” (Fraktura, 2023.), Miljenko Jergović kaže (u tekstu kojeg ćemo uskoro objaviti u rubrici Obavezna lektira) da je to ”roman s kojim Zagreb napokon odrasta u europskoj književnosti”.

Eseji i kritike Borisa Marune ”Što je čuvalo nadu” (Matica hrvatska, 2008.) jer se Maruni, a osobito njegovoj poeziji, vraćam redovito, možda i redovitije nego što se, recimo, vraćam Psalmima…

Što bih vam mogao reći, nakon svega, povrh svega već rečenog?

Hajde da citiram Borisa Marunu (navedeno djelo, str. 303), kada sam već danas obilato krenuo citirati:

”Dopuštam, svi su Hrvati neobično pametni ljudi (već stoga što su dugo živjeli s primitivnijima od sebe, koji su također bili veoma pametni). S druge strane, činjenica je da je hrvatski narod malen narod, ma kako se prebrojavao, kao i to da na svakih desetak tisuća ljudi, što je znanstvena datost, dolazi po jedno muško ili žensko na rubu ili preko ruba genijalnosti. U tom pogledu naš izbor nije i ne može biti velik; nema ni biološkog načina da tu uskoro nešto promijenimo.

Ali sve to ne znači da moramo voljno pristajati na mediokretenizam koji nam se nudi (dragi Bože, kolosalna se muka događa, opet, među Izraelcima i Palestincima, ovaj put, doista, s velikim šansama da nastupi opće sranje, a vi dramite zbog pet prodanih zagrebačkih Arena od strane jedne, ne baš tako loše pjevačice, dapače, dobre, iz Srbije?! Op D. P.).

Mi Hrvati možemo biti prosječni, ali ne smijemo nikada napuštati osnovnu karakteristiku svih ljudskih bića: misao i naše pravo na misao, bez obzira na mogućnost njezine heretičnosti. Samo na taj način možemo izbjeći uniformiranost i biti istinski korisni svojemu narodu. Mediokretenizam nije sudbina, nego navika ukrućenih mozgova…”.

Novinarstvo je, i ono što mi na Autografu nudimo, inferioran posao samo onda kada se nalazi u rukama neznalica, poltrona, uniformiranih i malih ljudi.

Jamčim da nitko od onih koji su pisali, sada pišu ili će pisati na Autografu nije ni poltron, a kamoli neznalica. Jamčim da su svi od reda (makar je s nekima bilo nesporazuma, gledano s distance, a pogotovo sub specie aeternitatis, nevažnih naime nesporazuma) bili veliki ljudi. Jamčim da su sadašnji autori/ce na Autografu borci/borkinje protiv mediokretenizma.

Vjerujem da sve nas pokreću ideali slobode, bratstva i jednakosti, znajući, naravno, da najteže prolazimo kada nas se pita za bratstvo, i da kada bi svatko od nas bio dovođen da kaže koji je zadnji pojam koji bismo željeli braniti – kazao milosrđe (tako je govorio i Maruna).

Dižem se svaki dan i prvo suvislo što radim jest sjedati pred računalom kojeg gasim često iza pola noći. Prkosim savjetima liječnika da se okanim ovoga posla, stresnih situacija osobito (što nije dobro ni zbog mog PTSP-a i zbog ulceroznog kolitisa!), jer vjerujem da nema važnijeg zadatka doli brige za bližnjega i rekreiranje atmosfere druženja (ono što hematolog i prijatelj dr. Boris Labar zagovara, a Claudia i ja pokušavamo prakticirati ne samo na Autografu već i u našem domu) što zadržava ljubav, ljudsku toplinu, bratski dodir, solidarnost… (nota bene, sve same stvari koje nedostaju današnjoj Hrvatskoj i zemljama pored nas) i jer vjerujem da se nalazim u sektoru, velikog, imperativnog sada, ali i budućeg rada.

I zato tražim vašu podršku, ne iz samilosti prema novinaru koji tolikih godina i po cijele dane, bez pauze, radi sve ovo gratis, nego iz spoznaje da bi se moglo već sutra dogoditi da shvatite da bez Autografa, bez svih nas volontera, ili publikacija kao što je Autograf vaš život može biti itekako ugrožen, deficitaran i isuviše težak.

Ponovit ću: ispod svakog teksta navodimo kako možete podržati ovaj projekt. Bit će i uskoro nekih malih inovacija u pristupu donatorima. Na meni je da vam kažem istinu: Claudia (zapamtite, ne bi bilo Autografa ni bez Claudije!) i ja ne možemo više djelomice financirati Autograf iz naših privatnih sredstava. Radije ćemo se svima uljudno zahvaliti i ovime završiti nego se dodatno razbolijevati ako manjka uvjerenje da se mora prepoznati važno, a to je moralni imperativ da se podrži dobro kao takvo.

Molimo vas, podržite Autograf! Dajte prilog i širite glas o nama.

Cijeli moj život ne radim ništa drugo nego branim dostojanstvo, drugih u prvome redu. Jeste li sa mnom, jeste li s našim autorima? A sada priđite bliže, k sebi samima. Od čega ste satkani?

Mi? Pa rekli su vam gore naši autori. Pročitajte njihove iskaze još jednom. I odlučite. Deset godina vas to molim.

Hvala vam.

Tekst je prenet sa portala autograf.hr.