Da li je bojkot već napravio neki pomak?

30. September 2019.
Nije bilo neočekivano da će ovo da se desi onog trenutka kada je opozicija iznela kartu bojkota na sto. I naravno da je zavisilo od toga koliko je vremena do izbora i potpuno je očekivano da kako se izbori približavaju – da će oko svega ovoga da se razgovara i da nezamislivo postaje zamislivo.
Boban Stojnović, politikolog FPN
Fotografija preuzeta sa portala Talas

Piše Boban Stojanović, politikolog FPN

Poenta pluralnog i demokratskog društva jeste da se o svemu razgovara i da kroz debatu jačamo i preispitujemo svoju argumentaciju. O tome zašto je bojkot izbora dobra strategija za opoziciju sam više puta pisao i govorio, a i na samom Talasu ima više nego dovoljno tekstova o tome. U ovom tekstu ću pokušati da se osvrnem na to da li bojkot/najava bojkota/proglašenje bojkota već daje neke rezultate. Naravno, mogli bismo otvoriti forum sa diskusijom oko toga šta bi bio uspeh bojkota, šta bi bili dobri rezultati bojkota za opoziciju i sl, ali da ne idemo previše u detalje – ono što je evidentno, neke stvari u Srbiji više nisu kao što su bile pre par meseci.
Od poslednjeg dana jula (prvi sastanak vlasti i opozicije na FPN-u) do novih SNS predloga za unapređenje izbornih uslova (Vladina radna grupa, posmatračka misija OEBS-a, posredovanje Dejvida Mekalistera i Evropskog parlamenta) – imali smo niz stvari koje su dodatno zatalasale političku scenu i prilike u Srbiji. Ono što se svakako može reći – stvari nisu normalne i redovne, dešavaju se stvari za koje nismo mogli ni da pretpostavimo da će se desiti pre samo nekoliko meseci.
Zašto bi sve ovo što je bilo nezamislivo do pre par meseci i gde je vlast zdušno odbacivala bilo kakav razgovor o tome – danas bilo na stolu? Mislim da ne moram da kažem da je to rezultat bojkota ili „pretnje bojkota“ i da jesu možda i neke druge stvari uticale na to (protesti, napuštanje skupštine, izveštaji međunarodnih institucija i organizacija), ali mislim da i najveći protivnici bojkota izbora moraju to da kažu.

Pretnja bojkotom VS. bojkot

Nije bilo neočekivano da će ovo da se desi onog trenutka kada je opozicija iznela kartu bojkota na sto. I naravno da je zavisilo od toga koliko je vremena do izbora i potpuno je očekivano da kako se izbori približavaju – da će oko svega ovoga da se razgovara i da nezamislivo postaje zamislivo. Kolika je spremnost vlasti da popusti, to jeste veliko pitanje i pitanje koliko je sve ovo samo pro forme. Pojedini kažu da je pretnja bojkotom legitimno sredstvo, ali da za proglašenje bojkota treba sačekati i da se treba boriti do kraja. U jednom delu sam saglasan sa tim – odnosno da se treba boriti za izborne uslove i to i jeste poenta samog bojkota, ali pretnja bojkotom mora biti stvarna pretnja, a ne „pretiti bojkotom“, a postavljati pitanje o njegovoj svrsishodnosti. Javnost može i treba da ispituje svrsishodnost, a na političkim akterima je da na to odgovore.
I pored poprilično smušene argumentacije zašto bojkot od velikog dela opozicionih aktera, rizikovaću sa tezom i reći da kada 4 od 5 (Dveri, Ujedinjena DS, SSP, Narodna) najvažnijih opozicionih aktera proglasi bojkot, a peti (PSG) postavi rok nakon pritisaka javnosti – onda je jasno da je pretnja stvarna i da vreme vlasti da „izvuče opoziciju na izbore“ curi. Siguran sam i da „zahtev PSG-a“ ne bi dobio toliko na važnosti da ostali nisu već proglasili bojkot. Onog momenta kada i PSG proglasi bojkot, može se reći da opozicija bojkotuje izbore. Zato njihova odluka i jeste od velike važnosti. Rizikujem i da mi se zameri na odabiru ovih 5 najvažnijih opozicionih aktera, ali hajde da opet pogledamo situaciju dublje i zapitamo se zašto su se baš sada vlast i međunarodni akteri baš tako „zainteresovali“ oko svega? Ukoliko pretnja bojkotom nije stvarna, onda ne možete ni očekivati bilo kakve efekte. Kao i za sve u politici – tako i za bojkot, neophodne su strateške odluke, ali i odluke u pravo vreme.

Click