Srbija i arheologija: Žrtvenik rimskom bogu Marsu pronađen u dvorištu seoske kuće kod Knjaževca

23. July 2020.
Kada je Dragiša Jovanović iz sela Ravna, nadomak Knjaževca, počeo da ruši temelje oronule seoske kuće u dvorištu, nije ni slutio da će motka kojom je kopao oko temelja udariti o vredan kamen.
_113585359_zrtvenihbogumarsu.jpg
Foto: Zavičajni muzej Knjaževac/ Fotografije preuzete sa portala BBC

„U jednom trenutku je video da se u temeljima kuće nalazi nešto neobično”, priča Snežana, Dragišina supruga.

Uskoro se tim muzeja, sa arheološkinjom Bojanom Ilijić na čelu, našao na putu za Ravnu, selo koje leži tik uz nekadašnji rimski grad Timakum Minus.

„Pronašli smo deo žrtvenika bogu Marsu, deo nadgrobnog spomenika i fragmente arhitektonske plastike”, priča Snežana.

Arheološkinja Bojana Ilijić kaže da je na putu ka selu pretpostavljala da se radi o delovima spomenika ili predmetima sa rimskog utvrđenja Timakum Minus.

„I ranije se dešavalo da nam građani jave da su pronašli nešto. Stanovnici okolnih sela su koristili kamen sa rimskog utvrđenja Timakus Minus za izgradnju temeljnih zona svojih kuća”, kaže Ilijić.

Ispostavilo se da je pretpostavka tačna.

„Na osnovu dela natpisa koji je sačuvan na kamenu, vidi se da je to deo žrtvenika koji je bio posvećen bogu Marsu Kampesiju, koji je bio zaštitnik kampusa, rimskog vežbališta”, objašnjava Ilijić.

Porodica Jovanović

Šta je Timakum Minus?

Timakum Minus se nalazi u opštini Knjaževac, u selu Ravna, uz obalu reke Beli Timok.

Arheološka istraživanja pokazala su da je prostor bio naseljen od praistorije do srednjeg veka.

„Rimsko utvrđenja Timakum Minus živelo je od sredine prvog, do sredine petog veka nove ere, kada je stradao u velikom požaru koji može da se poveže sa hunskom najezdom 441. godine”, objašnjava Ilijić.

Naselje je vrhunac doživelo u periodu antike, kada i dobija naziv Timakum minus i postaje važan rudarsko-metalurški centar.

„Timakum Minus su podigli rimski vojnici sredinom prvog veka nove ere sa ciljem da se iskoriste rude sa Stare planine”, priča Ilijić.

Dodaje da je Stara planina, na čijim se obroncima naselje nalazilo, bogata rudama zlata, srebra i bakra.

„Nakon gubitka rudnika u Dakiji, Rimljani su došli ovde i sagradili Timakum Minus koji je postao centar za dalju distribuciju ruda sa obronaka Stare planine”, kaže Ilijić.

Transport žrtvenika do Zavičajnog muzeja u Knjaževcu

„Ko zna ko je i kada ostavio taj kamen tu, šta ja znam o tome?”, kaže Snežana i dodaje da je pretpostavila da se radi o vrednim predmetima.

Tako je i bilo – Ilijić objašnjava da slova na žrtveniku bogu Marsu otkrivaju da je nastao u periodu drugog i trećeg veka.

Žrtvenik je sada izložen u arheo-etno parku Zavičajnog muzeja koji se nalazi u selu Ravna, tik uz Timakum Minus.

„Arheo-etno park ima arheološki deo posvećen Timakum Minusu i svim nalazima, a u dvorištu je lapidarijum u kome su izloženi svi do sada pronađeni rimski spomenici”, kaže Ilijić.

Pored žrtvenika boginji Dijani i žrtvenika vrhovnom rimskom bogu Jupiteru Kohortalisu, zaštitniku kohorti – rimskih pomoćnih vojnih jedinica – danas je izložen i novopronađeni žrtvenik bogu Marsu.

„Posebna nam je čast što su se nam se Jovanovići obratili. Imali su svest o značaju kulturnog nasleđa”, dodaje Ilijić.

Tim Zavičajnog muzeja utvrdio je da su Jovanovići pronašli žrtvenik bogu Marsu

Celo selo učestvovalo u izgradnji etno-arheološkog parka

„To zadržati u kući ili prodati nekome je suludo” kategorična je Snežana koja dodaje da poznaje još jednog komšiju koji je pre nekoliko godina u temelju kućne ograde pronašao kamen iz rimskog doba.

Ilijić priča da je, kada je krajem sedamdesetih godina prošlog veka, Zavičajni muzej počeo sa izgradnjom arheo-etno parka, celo selo učestvovalo u tome.

„Veliki broj meštana je poklonio spomenike koje su do tada čuvali u svojim dvorištima. Spomenike su, verovatno početkom 20. veka, dovlačili sa Timakum minusa i koristili i za građenje kuća u selu”, kaže.

Međutim, nisu samo stanovnici Ravne sa početka 20. veka koristili spomenike iz Timakum Minusa za gradnju objekata.

„Prilikom iskopavanja, koja se realizuju uz pomoć Arheološkog instituta iz Beograda od 1975. godine do danas, otkriveno je da je veliki broj nadgrobnih spomenika bio ugrađen u bedeme samog utvrđenja Timakum Minus”, objašnjava Ilijić.

Pretpostavlja se da su rimski vojnici, krajem trećeg veka, kada je nekropola prestala da se koristi, spomenike koristili kao građevinski materijal kako bi ojačali zidove utvrđenja.

Ekipa Zavičajnog muzeja

Virus korona uspavao selo nadomak Timakum minusa

Danas je arheo-etno park istraživačka stanica i edukativni centar za različite grupe koje se bave istraživanjem na obroncima Stare planine.

Snežana kaže da je selo, koje tokom leta obično vrvi od polaznika letnjih škola koje se održavaju u arheo-etno parku, ove godine poluprazno.

„Korona je, nema ništa od toga ove godine”, kaže.

I dok se Snežana u nedostatku posetioca vraća uzgoju pšenice i farmi domaćih koka nosilja, Ilijić kaže da je Timakum minis, kao i Zavičajni muzej Knjaževac i dalje otvoren za posetioce.

„Naravno, radimo uz poštovanje svih zaštitnih mera”, naglašava.

Članak je prenet sa portala BBC na srpskom.

Članak je prenet sa portala BBC na srpskom.

Click