Nirvana je 1993. skretala pažnju na zločine u BiH

Piše: Dragan Bursać

Sjedim u automobilu u Marfi na zapadu Teksasa. Nevelik je to pustinjski gradić u koji sam došao iz dva sata udaljene Terlingue kako bih pokupio paket, preciznije pošiljku jednog dragog čovjeka čak iz britanskog Notingema. U pošiljci je bio reprint jedne beskrajno važne koncertne karte.

Ali krenimo redom.

Te oblačne noći, 9. aprila 1993. godine u San Francisku, u legendarnoj dvorani Cow Palace, tačno u 7 sati naveče jedan mršavi mladić sa gitarom preko ramena, pomalo pogrbljen, po navici, od stalnih bolova u želucu, izašao je na binu, nervozno mahnuo rukom, bacio papirnatu maramicu na pod, zasvirao i pustio glas:

“Rape me

Rape me, my friend

Rape me

Rape me again

I’m not the only one

I’m not the only one

I’m not the only one

I’m not the only one…”

Kada bi riječi definisale bol, ovo bi bila bol. Kada bi zvuk definisao posvetu, bespomoćnost i bijes ovo bi bila ta posveta. Kada bi pjesma, koja ukazuje na zlo bila definicija onog što razmaženo, egoistično uho ne želi čuti, onda bi to bila ova pjesma… jer sve ovo i više od ovoga je stalo u ”Rape me”.

A mladić se zvao Kurt Kobejn, on je legendarni frontmen grupe Nirvana i tog 9. aprila ’93, eto u 19 časova u San Francisku, ispisana je istorija jedne brige za drugog, dalekog i drugačijeg, a ugroženog, ostavljenog i zlostavljenog.

Jer cijeli taj koncert Nirvane u narečenom San Francisku, prvi nakon sedam mjesec na teritoriji Amerike, prvi nakon proslavljenog albuma “Nevermind”, posvećen je žrtvama silovanja u Bosni i Hercegovini.

Možete li zamisliti taj senzibilitet, na drugom kraju svijeta, tamo na sjeveru Kalifornije u maglovitom San Francisku kad, bez sumnje, najuticajniji svjetski bend u tom trenutku održava koncert kojim pokušava podići svijest cijele planete Zemlje o strašnoj realnosti u našoj Bosni i Hercegovini?

A tri decenije poslije…

A o toj realnosti u kojoj je blizu 30 hiljada žena i neutvrđen broj muškaraca sistematski silovan, intenzivno se šuti. Čak i dan danas. Od Bihaća do Trebinja, od Bijeljine do Livna, žrtve silovanja su ili nevidljive ili su prikazane kao poluvidljivi bremenit teret neempatičnom društvu. Primjerice, hotel-silovalište ”Vilina vlas” u Višegradu ili je tabu tema u Srbiji i u bh. entitetu Republika Srpska ili je, pazite perverzije, poželjna turistička destinacija, kako ga besramno reklamiraju u Banjaluci ili je pak “mjesto za odmor i meditaciju“ na sram Nobelovca Petera Handkea.

I dok se u magli samozaborava, revizije i zavaravanja javnosti žrtve silovanja do dan danas zaboravljaju, tada, baš u tom momentu, prije 28 godina, skoro u dan, velika Nirvana je održala koncert posvećen žrtvama silovanja u Bosni i Hercegovini.

Beskrajno važna uloga Krista Novoselica

Veliku ulogu u osvjetljavanju mraka i ukazivanje na ostvarenje velikosrpskog projekta etničkog čišćenja koje je uključivalo i silovanje kao planski zločin, odigrao je i Krist Novoselic, basist benda Nirvana, a koji je početkom te 1993. godine posjetio Hrvatsku iz koje je porijeklom, kad se in vivo uvjerio u mrak i zlo koje je posijano na Balkanu, a ponajviše u Bosni i Hercegovini.

U svom tekstu za magazin ”Spin” Krist Novoselic će reći:

“Četničke brigade poput Arkana (Arkanovi Tigrovi) ili Belih orlova stekle su reputaciju bezobzirnosti. Čak ni Srbi nisu sigurni. Jednog Srbina, naklonjenog komšijama muslimanima, natjerali su da klekne kao u islamskoj molitvi, a zatim mu je pucano u glavi. Kakva bi osoba radila takve stvari? Mnogo ljudi dolazi iz primitivnih, izolovanih sela. Piće slobodno teče unutar njihovih redova. Beogradska propaganda puni im glave izvrnutom ideologijom, podgrijavajući mržnju. Ultranacionalisti, uživaju u snu o ostvarenju ‘velike Srbije’”.

A kakav li će biti koncert u jednoj od svjetskih muzičkih metropola posvećen ”tamo nekoj zemlji na kraju svijeta”? Nirvana jeste veliki bend, Nirvana jeste muzički međaš sa kultnim Kurtom Kobejnom, ali “teške teme“ i “mladalačka publika”?

I sam naslov i posveta koncerta ”Bosnian Rape Vicitim Benefit”, kako li će to proći u pomodarskom i razmaženom svijetu??? Pita se to i Kurt Kobejn dok izlazi na binu sa onom gitarom u plavom džemperu i pocijepanim farmerkama.

A pitao se to i Krist Novoselic, koji je kazao: “Vjerovatno ima puno ljudi kojima je svejedno. Ali to je u redu. Ako dođu, i dalje ćemo dobiti njihov novac. A ako ljudima nije svejedno, postoje informativni pultovi koje ih usmjeravaju na ono što mogu učiniti. “

Koncert za pamćenje

Sve što je poslije toga uslijedilo, ušlo je u istoriju rok muzike i popularne kulture. Tih stotinu minuta Nirvane, obilježiće čitave mladosti ljudi dijem svijeta, ali i postaviti neke nove, ne samo muzičke standarde.

O aktivizmu i borbi Kurta Kobejna protiv dominantnih maskulinum narativa i seksizma, daleko prije današnjih priča, napisane su brojne studije. Ali o njegovoj vezi sa Bosnom i Hercegovinom, o posveti ovog koncerta, slabo se šta zna na Balkanu.

A, zaista kakvi su bili efekti?

Pa “Cow Palace“ je, kako to žargonski vole kazati, bio premali da primi sve ljubitelje muzike, preko 12 hiljada ljudi, zapisaće novinar i muzički kritičar Los Angeles Timesa Robert Holburn. Prikupljeno je više od 60 hiljada dolara, koje su upućene ženskoj udruzi “Trešnjevka“, za finansiranje mobilnih klinika i višenamjenskog centara za žrtve silovanja.

I da, da se razumijemo, ovo je bio akt bez presedana u tadašnjoj pop-industriji glede BiH. Nirvana je vrlo lako mogla da prođe bez tog aktivizma i ljudskosti, bend je mogao da pliva u vodama političke i seksualne infantilnosti, da ne talasa i da bude konformistički zamorac. Ali prije svega zbog Kobejna i Novoselica nije.

Tih 100 minuta, nisu zato samo i jedino bitni i važni za istoriju muzike, nisu presudni samo u formiranju muzičkih ukusa u drugoj polovini devedesetih i 21. vijeku, ne njihov glas je bio ultimativni poziv svijetu da vidi i čuje zlo, da shvati dimenzije razorne agresije na Bosnu i Hercegovinu.

Da li je svijet ostao gluh?

U prvom momentu jeste. Da li je agresor i još bitnije politika koja je stajala iza zavojevačke agresije bila gluha – itekako. I do dan danas je.

Ono zbog čega svi trebao kleknuti i nakloniti se, to je činjenica da je Nirvana ovim koncertom osim materijalne pomoći usmjerila svjetske reflektore na Bosnu i Hercegovinu, da je pokazala sav užas sistematskih silovanja, koja su, a to je i Međunarodi sud potvrdio, bila evidentan ratni zločin i najvažnije, dala je pažnju, utjehu i snagu žrtvama silovanja.

Beskrajno im hvala.

I sad sjedim u autu na zapadu Teksasa, sa reprintom koncertne karte sa ovog povijesnog događaja i sve mi se čini da nismo ni svjesni ko su bili iskreni prijatelji bosanskog naroda, tamo daleke 1993. godine u bijelom svijetu.

A neki od njih, poput Kurta Kobejna, nisu više sa nama. Ako ništa, trebamo bilježiti zbog nas ovakve priče i memorabilije, koje su dio i naše povijesti, naše ponajviše. I te priče moramo otrgnuti od zaborava.

Da nam se ta istorija ne ponavlja.

*Hvala Farisu Marukiću, za inspiraciju za priču.

IZVOR: AL JAZEERA.