Je li kosovska krv dovoljno dobra za Srbiju

Piše: Elma Ljubčić, Al Jazeera Balkans

Iako su od krvavih ratova u zemljama bivše Jugoslavije prošle decenije, ratno-hušački i nacionalistički narativ i dalje je značajno prisutan. Svjestan činjenice da bolja budućnost podrazumijeva borbu protiv takvog diskursa, 25-godišnji umjetnik Kemil Bekteši se u svojim radovima nerijetko bavi geopolitičkom situacijom na Balkanu.

Jedan od takvih njegovih radova je Old Blood, tačnije događaj u trajanju koji se odvija u javnom prostoru – Institutu za transfuziologiju krvi Srbije – kojim jasno i slikovito propituje odnos Srbije i Kosova.

“Ja sam rođeni Beograđanin. Moji roditelji su emigrirali sa Kosova u Srbiju i rodio sam se tamo. U Beogradu sam pohađao osnovnu školu i stekao osnovno obrazovanje. Imam srpsko državljanstvo. Međutim, moji roditelji su porijeklom sa Kosova što znači da mojim venama teče čista kosovska krv”, kaže Bekteši.

Kosovo je proglasilo nezavisnost 17. februara 2008. godine, usvajanjem deklaracije u Skupštini Kosova u Prištini. Iako je Briselskim sporazumom iz 2013. priznala institucije Kosova, Srbija ovaj dio Balkana i dalje smatra svojom autonomnom pokrajinom.

Bekteši podsjeća da su “Kosovo i Metohija važan dio srpske svjetovne i crkvene historije i neizbježan dio svake priče o junaštvu i stradanju srpskog naroda”.

“Kosovska krv je nosilac prestiža i veliki označitelj srpskog nacionalnog identiteta. Sa svim navedenim elementima ‘na papiru’ ja sam neko čija krv ima ovo ‘posebno značenje’, dok ne uzmemo u obzir da nije sva kosovska krv tako neprikosnovena. Ona mora ispuniti određene kriterije da bi dostigla svoju ‘pravu vrijednost’”, pojašnjava.

Umjetnička borba protiv nacionalističkih narativa

To ga je motivisalo da jednostavnim i humanim činom – davanjem krvi – prvi put u životu (jer nikada prije nije donirao krv), ispita i provjeri da li je njegova kosovska krv dovoljno dobra za Srbiju i da li bi je potpisali kao svoju.

Perfomans koji je započeo 7. septembra 2021. godine izveden je dva puta do sada. Oba puta njegova krv bila je odbijena.

“Nakon prvog puta sam bio šokiran, nisam mislio da će krv biti odbijena. Drugi put sam već znao kakav me ishod čeka”, iskreno kaže Bekteši.

“Nakon izvođenja perfomansa, postavilo se novo pitanje. Zanimalo me, ukoliko bi krv bila prihvaćena, da li će se, u slučaju da je neko treba dobiti, morati naglasiti da je u pitanju kosovska krv”, dodaje, priznajući da ga ovakav razvoj događaja u isto vrijeme i jeste i nije iznenadio.

“Vrlo dobro poznajem tu problematiku i situaciju Srbije i Kosova, osjetio sam obje strane”, ističe Bekteši.

‘Prihvatanjem kosovske krvi priznali bi Kosovo’

Pojašnjava da njegov rad također komentariše i kritikuje i birokratiju i određene komplikacije i probleme na koje nailazimo kada je u pitanju papirologija.

“Prije doniranja krvi potrebno je popuniti formular sa vašim osnovnim podacima i potrebno je odgovoriti na mnogo pitanja. Na mom formularu stoje informacije mog srpskog prebivališta, ali kao identifikacioni dokument prilažem kosovsku ličnu kartu. Lična karta je vizuelni dokaz da mojim venama teče kosovska krv. Tu zapravo i dolazi do zabune i dileme. Ukoliko bi se prihvatila krv koja je donirana sa kosovskom ličnom kartom, samim tim bi se priznala državnost i nezavisnost Kosova”, ističe.

Prošle sedmice je Institut za transfuziju krvi Srbije objavio apel, jer su rezerve krvi bile na minimumu. Međutim, ni takva situacija nije rezultirala situacijom u kojoj je kosovska krv “prihvatljiva”.

“Ovakva informacija me ne ostavlja ravnodušnim. To i jeste zapravo polazna tačka ovog rada. Težim ka otklanjanju svih nacionalnih određenja i predrasuda. U fokus je potrebno staviti humanost i zdrav suživot. Ostalo nije važno. Nadam se da će se ovaj problem biti vrlo brzo riješen i da će svim ljudima koji su u potrebi biti omogućena pomoć”, poručuje Bekteši.

Laureat nagrade Mangelos

Dokumentaciju ovog rada, Bekteši je predstavio u beogradskoj galeriji Remont, u finalu izložbe za nagradu Mangelos čiji je bio laureat.

“Vrlo je važno da je ovaj rad prvi put bio predstavljen u Beogradu, on i jeste site-specific rad”, ističe Bekteši.

Postavka sačinjena od foto-dokumentacije (fotograf Luka Milanović), pulta, originalnih formulara Bektešijevog pokušaja doniranja krvi i ready-made formulara, te malog stola na kojem su izloženi keks i voda, transformiše galerijski prostor u čekaonicu u kojoj se popunjavaju formulari.

“Rad je i interaktivan, a posjetioci također popunjavaju formulare koji sadrže originalna pitanja, ali ja dodajem još jedno pitanje – Da li biste primili kosovsku krv? Također su pozvani da se, nakon popunjavanja formulara, posluže vodom i keksom”, pojašnjava Bekteši.

“Reakcije posjetilaca su bile zanimljive i mnogo njih je participiralo u radu. Sam rad otvara interesantnu temu za diskusiju”, dodaje.

Također ističe da mu to što se našao u finalu za Mangelos nagradu mnogo znači.

“To je u neku ruku i prihvatanje mene kao umjetnika na srpskoj umjetničkoj sceni”, kaže Bekteši, koji je prije nekoliko godina bio finalista za nagradu Zvono u Bosni i Hercegovini, koja je dio iste mreže kao i nagrada Mangelos (Young Visual Artist Awards).

Priprema nove izložbe

Na kraju razgovora, Bekteši kaže da će njegov rad u trajanju Old Blood trajati “sve dok Srbi ne prihvate krv koju toliko dugo priželjkuju”.

“Old Blood ima dobar uvid u to koliko i kako će se situacija između Kosova i Srbije razvijati. Interesuje me kako će rad rasti i sazrijevati vremenom”, kaže nam.

Otkriva nam da će se u Domu omladine u Beogradu uskoro predstaviti samostalnom izložbom, kojoj će kustosica biti Bojana Jovanović.

“Pored toga, sljedeća serija radova na kojima radim nosi naziv ‘TIP500’. Ciklus je inspirisan i posvećen mom ocu, a kroz te radove ću se baviti radničkom klasom i nacionalnim stereotipima”, kaže.

Tekst je prenet sa portala Al Jazeera Balkans.