Vlakovi bez voznog reda

17. September 2022.
Željeznička nesreća prošlog petka, iako tek druga za posljednje tri decenije, nametnula je pitanje radi li se doista samo o nesretnom slučaju ili je na naplatu stiglo dugogodišnje zapuštanje željeznice.
Croatia Train Collision
Novska. Foto: Beta/AP Photo

Piše: Srđan Dvornik. Izvor: Novi magazin

Trojica poginulih tragična su posljedica željezničke nesreće koja se prošlog petka dogodila na pruzi kod mjesta Rajić, između Vinkovaca i Novske. Čitalac ili čitateljica navikla na vijesti o nesrećama u kojima ljudi svakodnevno ginu sigurno neće duže zaustaviti pogled na vijesti o tri žrtve. Tko je ponešto čuo o stanju željeznica u Hrvatskoj možda nesvjesno i očekuje da se svako malo pojavi nešto slično. Srećom, u posljednje tri decenije to je tek druga nesreća u kojoj su ljudi izgubili život. Ali u fokusu javnosti je nešto drugo: radi li se doista samo o nesretnom slučaju i možda o ljudskoj grešci ili je došlo na naplatu dugogodišnje zapuštanje željeznice kao prevoznog sredstva?

Opće je poznat kontrast između golemih investicija u mrežu auto-puteva, kojom su brzim prometom posljednjih dvadesetak godina već povezani svi glavni pravci, i sporih željeznica, u kojima vlakovi „kasne i po voznom redu“, stari su i nekomforni, a pruge su isprekidane mjestima popravka na kojima putnici moraju prelaziti u autobuse… Lokalne linije se ukidaju još od vremena socijalizma, putnici bježe u autobuse i automobile i u javnoj predstavi željeznica je izgubljen slučaj. Kada su Hrvatske željeznice svojedobno raspisale javni natječaj za ideje za kakvu efektnu reklamu, mediji su danima govorili o ironično najefektnijoj: da su 1870-ih u Rusiji vozile Hrvatske željeznice, Ana Karenjina bi umrla prirodnom smrću.

SMRTONOSNI CRVENI SIGNAL: U ovoj posljednjoj (nažalost, vjerojatno ne i zadnjoj) nesreći lokalni putnički vlak je udario u zaustavljeni teretni. Poginuli su strojovođa i kondukter putničkog vlaka, te jedan maloljetni putnik. Čovjek bi rekao – događa se, ali izgleda da se radilo o stjecaju mnoštva sumnjivih okolnosti. Zbog čega je teretni vlak stajao na otvorenoj pruzi, par kilometara prije stanice? Kakav je to bio kvar na koji se pozvao privatni operater tog vlaka Enna transport? Koliko je brzo o tom zaustavljanju obaviještena željeznička stanica Okučani i kako to da strojovođa putničkog vlaka nije upozoren da juri prema zaustavljenom vlaku? Na tom je mjestu pruga uglavnom u dobrom stanju, nedavno obnovljena, i brzine mogu ići do 120 km na sat.

Sindikat strojovođa Hrvatskih željeznica održao je u ponedjeljak dobro pripremljenu, stručno informativnu press-konferenciju na kojoj je podsjetio da, bez obzira na obnovu pruge, signalizacija uz nju često ne radi ispravno, pa se pretpostavlja da je strojovođa „po nalogu“ prošao pored par crvenih svjetala i izgubio život. Sva očekivanja sada se oslanjaju na frazu „pokazat će istraga“, ali već sada je jasno da stanje željezničke infrastrukture i transporta djeluje gotovo kaotično. Mnogo će trebati da se dođe ne samo do egzaktnih nalaza nego i do objašnjenja koja će uvjeriti javnost da vožnja vlakom može biti efikasna, ugodna i bezopasna.

Vrijednost željezničkog transporta velika je i u mnogo širem kontekstu, a to je zaštita okoliša. Premda i lokomotive zagađuju zrak svojim motorima, ili koriste električnu struju dobivenu ekološki ne uvijek besprijekornom tehnologijom, njihov je zagađujući otisak po prevezenom putniku ili jedinici mase tereta daleko manji od cestovnog ili zračnog transporta. Cijenom im uspješno konkurira brodski transport, ali brodski motori spadaju među najteže zagađivače. Zbog toga je i pred Hrvatskom i pred svim društvima koja su posljednjih tri četvrtine stoljeća bila zanesena cestovnom ekspanzijom sada ogroman posao tranzicije ka željezničkom prevozu. Hrvatski ministar prometa Butković već neko vrijeme najavljuje taj veliki zaokret; premda se ne zna točno kako će ga se financirati, jasno je da se uvelike oslanja na fondove EU.

No, to tek ostaje da se vidi. Trenutno su i EU i susjedne države opsjednute problemom jedne druge tranzicije – oslobađanja ovisnosti o fosilnim gorivima iz Rusije. Kratkoročno, u političkom mainstreamu malo tko to povezuje s mogućnostima razlaza s fosilnim gorivima kao takvima, dolazila ona iz Rusije, SAD ili OPEC-a…

BRIGA ZVANA ZIMA: Prva je i jedina briga kako progurati sljedeću zimu jer zahladit će i prije njenog kalendarskog početka za više od tri mjeseca. Hrvatski vladajući političari (dakle, HDZ i njegovo jato) hvale se kako su bili dalekovidi što su, unatoč protivljenju zelenih udruženja i lokalnog SDP-a, isforsirali izgradnju terminala za uvoz tekućeg plina na Krku. Sada uvoze plin za Hrvatsku, ali i za susjedne zemlje, prije svega Mađarsku. U toj jurnjavi za energentima ne pita se ni koliko je skuplji plin uvezen mahom iz SAD, niti koliko je ekološki štetno njegovo dobivanje hidrauličkim frakturiranjem, ni kako to utječe na mikroklimu na mjestu iskrcaja i vraćanja u plinovito stanje… Daj šta daš, samo da ima.

U tom kontekstu ponovo su aktualizirane i rasprave o značaju i sudbini nekad gigantske naftne kompanije INA. Ona je još pod kraj mandata Račanove vlade (2003) dijelom prodana mađarskom MOL-u, a onda je, dok je premijer bio lider HDZ-a Ivo Sanader, i pod njegovim direktnim utjecajem, sumnjivim ugovorom MOL-u prodano i pravo upravljanja, premda je samo većinski vlasnik. Sanader je za to osuđen na višegodišnju zatvorsku kaznu zbog korupcije, a njegov partner u dogovoru, tadašnji predsjednik MOL-a Zsolt Hernádi, pravio bi mu društvo u zatvoru kad Mađarska ne bi odbijala da ga izruči. No, u međuvremenu MOL svoja upravljačka prava nesmetano provodi, Hrvatska gubi novac na međunarodnim arbitražama zbog nepoštivanja ugovora, jedna od dviju rafinerija (ona u Sisku) je zatvorena, a druga (riječka) ne radi. Naftu ekstrahiranu u Hrvatskoj izvozi se na preradu u Mađarsku, a javnost se pita koliko u ovoj krizi sa energijom Hrvatska uopće raspolaže vlastitim resursima.

Premijer Plenković je, u ranim fazama svojeg prethodnog mandata, samouvjereno najavljivao otkup MOL-ovog dijela, čak i tvrdio da o tome već ima konkretan plan, ali od toga, dakako, nije bilo ništa. Kompetentni stručnjaci sada upozoravaju da za nešto takvo hrvatska vlada naprosto nema novca, ali se sve češće poziva na razdvajanje, budući da postojeći model upravljanja nije pogodan za Hrvatsku. Sasvim nedavan okidač za to bio je slučaj krađe o kojem smo pisali u prethodnom izvještaju iz Hrvatske, kada je petoro ortaka iskoristilo režim prodaje INA-ine nafte po niskim cijenama za povlaštene kupce i preko posredničke firme tu naftu preprodavalo po najvišim cijenama. Pretpostavljalo se da su imali moćne političke zaštitnike, ali u međuvremenu je iznesena i uvjerljivija teorija: kada su pred koju godinu krenuli u taj posao, računali su na manji obujam posla i umjereniju zaradu. U međuvremenu poludjele cijene digle su i njihove zarade za jedan-dva reda veličine, pa su banke uočile neočekivano visoke iznose na neočekivanim mjestima.

Nadzorni odbor INA-e, koje čine po troje predstavnika MOL-a i Hrvatske, za to je očito saznao zadnji, pa sada hrvatski premijer zahtijeva da svi odu ili budu smijenjeni, ali ovo potonje je moguće samo ako se suglasi i MOL.

Razvod u zagrebačkoj koaliciji?

Manji partner u vladajućoj koaliciji Zagreba SDP odlučio je raskinuti sporazum o koaliciji po kojem se u posljednjih godinu i par mjeseci upravljalo gradom. Objavljeni razlog je da je veći partner, grupacija Možemo!, zanemarivao manjega (SDP) i donosio odluke bez međusobnog dogovora. Ipak, prema nekima iz SDP-a, prije svega prema predsjedniku Gradske skupštine Jošku Klisoviću, to može značiti promjenu nekih pravila, ali nipošto i raskid koalicije. Gradonačelnik Tomislav Tomašević iz Možemo! na press konferenciji je objasnio da se SDP nema što tužiti na neinformiranost kad je već prestao dolaziti na sastanke na kojima se dotad redovno i po nekoliko sati informiralo i raspravljalo o programima i mjerama za Zagreb.

I ovaj razvod čekat će svoj rasplet, budući da nacionalnom vodstvu SDP-a nipošto ne odgovara razlaz sa značajnom lijevom partijom uoči početka razgovora o mogućem zajedničkom nastupu ljevice na parlamentarnim izborima 2024.

Tekst je prenet sa portala Novi magazin.

Click