Velika pobjeda Andreja Plenkovića

21. Mart 2020.
Plenkovićev trijumf na unutarstranačkim izborima imat će dalekosežne posljedice za gubitničku ekipu, prije svega za Milijana Brkića, dojučerašnjeg Plenkovićevog zamjenika.
PLENKOVIC PONOVO IZABRAN ZA PREDSEDNIKA HDZ
Foto: BETAPHOTO/HINA/Admir BULJUBASIC/MO

Piše: Drago Hedl

Teže nego covid-19, oponente Andreja Plenkovića, predsjednika Hrvatske demokratske zajednice, poharali su unutarstranački izbori održani prošle nedjelje. Njegov izazivač, pretendent na stranački tron, bivši ministar vanjskih poslova Miro Kovač i njegova “Opcija za promjene” doživjeli su težak poraz. Iako se očekivalo da će Plenković pobijediti na unutarstranačkim izborima, na kojima se glasalo po načelu jedan čovjek – jedan glas, dvije stvari nakon izbora predstavljaju iznenađenje. Prva je više nego uvjerljiva pobjeda Andreja Plenkovića: dobio je približno 80 posto glasova i do nogu potukao Miru Kovača. Drugo: nijedan od četvorice Kovačevih kandidata, Milijan Brkić, Davor Ivo Stier i Tomislav Tolušić, koji su se natjecali za potpredsjedničko mjesto, kao ni vukovarski gradonačelnik Ivan Penava, pretendent za mjesto zamjenika predsjednika HDZ-a, nije uspio pobijediti Plenkovićevu ekipu “Odvažno za Hrvatsku”. Takav rezultat nitko, ama baš nitko nije očekivao.

OPONENTI

Plenkovićevi oponenti, među kojima je najglasniji bio Miro Kovač, ali ništa manje ni gradonačelnik Vukovara Penava, optuživali su svog šefa predsjednika HDZ-a i hrvatskog premijera za ljevičarenje i opasno skretanje stranke od “izvornih načela”, što je, tvrdili su, dovelo do lošeg rezultata na izborima za EU parlament sredinom prošle godine (kada je HDZ dobio jednak broj mandata u Europskom parlamentu kao i SDP), te gubitka predsjedničkih izbora Kolinde Grabar Kitarović, kandidatkinje HDZ-a, početkom ove godine.

Svatko tko je dva dana prije izbora gledao televizijsko sučeljavanje Plenkovića i Kovača mogao se uvjeriti o stanju unutar vladajuće stranke. Ondje je vladao pravi bratoubilački rat. No, tada se stvarni omjer snaga još nije znao, činilo se da je podjednak, sa blagom prevagom “desničara” predvođenih Kovačem. Njihovo televizijsko sučeljavanje više je ličilo na svađu radikalnih ljevičara i ekstremne desnice. Kovač je Plenkovića optužio za faraonsko ponašanje, više puta ga je pitao je li pripadnik masonske lože, sumnjičio ga za planove o koaliranju sa SDP-om, a onda pokušao poentirati podsjećajući Plenkovića kako je u svojim “ranim radovima” potkraj osamdesetih prošlog stoljeća citirao Marxa u nekom svom tekstu. Plenković je bio na rubu živaca, u jednom trenutku kad je Kovač, nezadovoljan Plenkovićevim odgovorom, ustrajavao na svom pitanju, zatražio je pomoć voditeljice. “Hoćete li ga vi zaustaviti ili da to učinim ja?”, upitao je.

Kovaču je to bila nabačena lopta, pa je Plenkoviću uzvratio. “Nisam ja Grmoja”, podsjećajući šefa HDZ-a na trenutak kada se Plenković početkom prošle godine u Hrvatskom saboru umalo fizički sukobio s Nikolom Grmojom, zastupnikom Mosta. Grmoja je tada Plenkovića optužio da “radi za srbijanske interese”, a potom mu glasno doviknuo: “Gdje si ti bio, anemični?”, aludirajući na razlog (anemičnost) zbog kojeg Plenković nije služio vojsku. Tada je premijer zamračio i žurnim korakom krenuo prema klupi u kojoj je sjedio Grmoja, pa je samo intervencija nekoliko zastupnika, među kojima se našao i Milorad Pupovac, spriječila fizički incident.

Pobjeda Plenkovića, rekli smo, bila je očekivana jer je članstvo HDZ svjesno da bi gubitkom izbora pala i Plenkovićeva vlada, no nije se očekivalo da će on pobijediti baš sve Kovačeve izabranike. Osobito ne Milijana Brkića i Ivu Davora Stiera. Očekivalo se da će oni osvojiti dva potpredsjednička mjesta, a Penava mjesto zamjenika stranke i tako okružiti Plenkovića i bitno smanjiti njegov utjecaj. To se, međutim, nije dogodilo.

Plenkovićev trijumf na unutarstranačkim izborima imat će dalekosežne posljedice za gubitničku ekipu, prije svega za Milijana Brkića, dojučerašnjeg Plenkovićevog zamjenika, drugog čovjeka HDZ-a i, kako su mnogi govorili, sivu eminenciju koja strankom upravlja iz sjenke. On je ekspresno, samo dan nakon izbora, maknut s mjesta potpredsjednika Hrvatskog sabora, jednako kao i Miro Kovač, neuspješni pretendent na mjesto prvog čovjeka HDZ-a. Kovača su maknuli sa čela parlamentarnog Odbora za vanjsku politiku. Glavni tajnik HDZ-a Gordan Jandroković, koji je sve vrijeme čvrsto stajao uz Plenkovića, radosno je objavio kao su Brkić i Kovač odsad “samo obični članovi HDZ-a”.

GUBITNICI

Gubitnici Kovač, Brkić i Stier objavili su da unatoč porazu i dalje ostaju u HDZ-u, pomirljivo govoreći kako je stranci potrebno jedinstvo pred skore parlamentarne izbore, ali da će zastupati svoje stavove, različite od Plenkovića i njegove ekipe. Tolušić, koga je Plenković prošlog ljeta smijenio s mjesta ministra poljoprivrede i potpredsjednika Vlade, kao i gradonačelnik Vukovara Ivan Penava, još se nisu očitovali o tome što dalje smjeraju. Govorka se da bi Penava mogao napustiti HDZ, a krugovi bliski gradonačelniku Vukovara, poznatom po tome što je na pod gradske vijećnice bijesno bacio statut Grada Vukovara tiskan na ćirilici, kažu kako je prije izbora najavljivao da će, ukoliko izgubi, napustiti stranku. Za Tolušića to još nije jasno, no, budu li njegovi istomišljenici Kovač, Brkić i Stier – kako su najavili – i dalje kontrirali Plenkoviću, lako je moguće da budu izbačeni. Plenkoviću to više ne bi bio nikakav problem: pobjednicima je sve dopušteno.

Poražena ekipa, ostane li u HDZ-u, čekat će svoju priliku. Do nje bi moglo doći vrlo brzo, krajem godine nakon parlamentarnih izbora. Izgubi li ih, Andrej Plenković će ponovno postati meta Kovača, Brkića, Stiera, Penave, Tolušića… s velikim izgledima da tada ostvare ono što im na nedjeljnim izborima nije pošlo za rukom. Pri tom, ankete koje ispituju puls birača na njihovoj su stani. SDP od poraza Kolinde Grabar Kitarović vodi na ljestvici popularnosti, a kad jednom krene uzlazni trend (odnosno silazni za HDZ), nije ga lako zaustaviti.

Poraz, pa čak i pobjeda HDZ-a s Plenkovićem na čelu, mogli bi otvoriti vrata onome što je dosad bilo nezamislivo: velikoj koaliciji HDZ-a i socijaldemokrata. Bila bi to neka vrst reprize Vlade nacionalnog jedinstva iz 1991-1992, koja je funkcionirala tijekom rata. Sada bi izgovor HDZ-u i SDP-u mogle biti posljedice jednog drugog rata, onog nastalog epidemijom virusa covid 19.

Trenutačno, treća politička snaga u Hrvatskoj, Domovinski pokret lakoglazbenog pjevača i bivšeg predsjedničkog kandidata Miroslava Škore, mogla bi prilično profitirati od rezultata nedjeljnih izbora u HDZ-u i pobjede Andreja Plenkovića. Nezadovoljnici unutar HDZ-a, a osobito simpatizeri te stanke, mogli bi na parlamentarnim izborima potkraj godine prigrliti Škoru, koji je, s obzirom na svoje radikalno desne stavove, za njih puno prihvatljiviji od “lijevog” Plenkovića.

Ostvari li Škorin Domovinski pokret iole značajniji rezultat (a to podrazumijeva dvadesetak zastupnika u Saboru), nastat će zanimljiva situacija u kojoj će biti moguća samo tri rješenja: relativno zamisliva koalicija HDZ – Domovinski pokret; sada posve nezamisliva SDP-a i Škorinog pokreta; te moguća, danas možda nekima jednako nezamisliva, velika koalicija HDZ-SDP. Koji bi svom članstvu i svojim glasačima savez mogli objasniti vrlo lako i jednostavno potrebom stabilnosti i jedinstva u teškim vremenima kakva nas čekaju kada se zbroje sve teške posljedice izazvane koronavirusom.

Tekst je prenet sa portala Novi magazin.