Proročica demokratije

24. October 2021.
Izložba i katalog posvećeni velikoj nemačko-američkoj filosofkinji.
thumb---Copy
Plakat izložbe

Piše: Zoran Andrić, Novi magazin

Hana Arent, velika nemačko-američka filosofkinja, doživljava u vremenu sadašnjem značajnu renesansu. Kao proročica slobode, pozivom da treba izdržati i mišljenje drugoga, zasnovala je pitanja i teme koje danas imaju posebnu aktuelnost. Bez Hane Arent nemoguće je razumeti 20. vek, veli pisac Amos Elon.

Minhenska Kuća književnosti (Literaturhaus München), prominentna institucija i forum literarnih debata, preuzeo je izložbu Hana Arent i 20. vek, koja je lane bila otvorena u Nemačkom istorijskom muzeju u Berlinu, u čijoj je srži centralno pitanje pojma demokratije. Postavka u Kući književnosti može se pogledati od 15. oktobra ove do 24. aprila sledeće godine. Kao i stejtment Tomasa Mana – Demokratije će pobediti / Democracy will win, koji se zasnivao na američkom ustavu kao garantu demokratije, tako se i Arent, bezrezervno na njega oslanja. Arent je spregla dva centralna pojma u političkoj teoriji za opis 20. veka: totalnu vlast i banalnost zla. Ona je neumorno pisala i polemisala o totalitarizmu, antisemitizmu, položaju izbeglica, procesu Ajhmanu u Jerusalimu, o rasnoj segregaciji u Americi, studentskim protestima, feminizmu – o temama od kojih ni jedna nije okončana.

U fokusu ove prezentacije stoji Hana Arent kao politički mislilac i public intellectual, koja nije zazirala od izazova javnosti i kontroverzi. U njenom mišljenju je na prvom mestu politička i istorijska rasudna moć. Njeni sudovi bili su svojebitni, često osporavani i svakad podsticajni. Ona se nije pozivala ni na kakav program, partiju ili tradiciju. Ovo čini sistematizaciju njenog mišljenja težom, ali istovremeno i interesantnijom. Da li je bila levičarka, liberala? Ili pak konzervativna?

AKUSTIČKI KOLAŽI: Izložba kontinuirano prati sudove Hane Arent o 20. veku u 10 etapa. Centralni element ove izložbe čine akustički kolaži – snimci njenih proiznesenih tema i teza i iz njih nastalih debata. Izložba tematizuje, mimo javnih, i ličnu stranu Hane Arent – njen nakit, garderobu, fotografije, dokumente, kao filmske i radio priloge njenih javnih nastupa. Oko 150 objekata ove izložbe potiču iz Nemačkog istorijskog muzeja, Nemačkog književnog arhiva u Marbahu, Kongresne biblioteke u Vašingtonu i Jevrejskog muzeja u Frankfurtu na Majni. Postavku prati i jedna knjiga, koja je ujedno bila katalog istoimene izložbe u Nemačkom istorijskom muzeju, a koja na viziru ima epohu totalitarne vlasti, antisemitizma, problem izbeglica i nasledstvo posleratnog vremena, sudski proces Ajhmanu, političi sistem i rasnu segregaciju u SAD, cionizam i studentske proteste.

Priloge za katalog Hana Arent i 20. vek (Hannah Arendt und das 20. Jahrhundert, Piper Verlag, Minhen 2020) pisali su Stefan Auer, Feliks Akster, Suzana Ber, Rodžer Berkovic, Miha Brumlik, Klaudija Kristofersen, Norbert Fraj, Suzan Najman i drugi.

Arentova je rođena u Hanoveru, 14. oktobra 1906. Njeni preci, Arent/Kon, rusko-jevrejskog porekla, živeli su generacijama u Kantovom Kenigsbergu, u kome je Hana završila gimnaziju, da bi potom studirala fiozofiju, teologiju i klasičnu filologiju u Marburgu, Frajburgu i Hajdelbergu. Bila je učenica Huserla, Hajdegera, Bultmana i Jaspersa, unekoliko njenog spiritus rector(a) i mentora kod koga je i doktorirala tezom o Konceptu ljubavi kod Svetog Avgustina.

SVET HANE ARENT: Ko otvori adresar Hane Arent, koji je publikovan 2007, ubrzo će steći utisak o njenom svetu. Vodila ga je od 1951, od kada je postala američka državljanka i 18 godina nakon egzila iz Nemačke. Ona je bila druževna, negovala je mnoge kontakte, sa englesko-američkim piscem V. H. Odnom i sa Hertom Kon-Bendit, koju je upoznala u pariskom egzilu, ali i sa Teodorom Hojsom i prevoditeljkom Helen Cilberger. Arent u svojoj filozofskoj orijentaciji nije bila samo aristoteličarka, već je odgovarala privatno onome što se u antici podrazumevalo pod socijalnim bićem. O tome svedoče i njene prepiske sa Hermanom Brohom, Uveom Jonsonom, Geršomom Šolemom i mnogim drugima. Iza plavih i crvenih linija notiranih adresa u ovom adresaru stoje prijatelji, poslovni kontakti, bezbrojne istorije migracije i životopisa, onako kako ih je 20. vek već naneo. Neke od adresa su vremenom precrtane, neke jednom crtom označene ili okružene. Život Hane Arent, dakle, nije samo skopčan sa mnogim drugim biografijama, već i sa opštom istorijom. Ona je mimo eseja, za objekt pisanja imala savremenost. I pojedine njene značajne knjige bile su istorijske smernice. To važi na primer za Elementi i poreklo totalitarne vlasti, iz 1950-ih godina, za knjigu o Ajhmanovom procesu u Jerusalimu iz 1963, ili Moć i nasilje, njen obračun sa studentskim pokretom iz 1970.

Ta interakcija između njenih dela i vremena u kome je živela tema je kataloga, čiji je naslov ujedno i naslov izložbe koja je krajem marta otvorena u berlinskom Nemačkom istorijskom muzeju. Knjiga sadrži 24 teksta filozofa, pedagoga, istoričara i germanista, koji su se uglavnom bavili delom političke teoretičarke. Knjiga je strukturisana u sedam poglavlja: jevrejska samorazumljivost, totalna vladavina, posleratno doba, Sjedinjene američke države, pravna obrada nacionalsocijalističke prošlosti, pokret protesta i politička misao. Između su fotografije, jedan portret koji je snimio Fred Štajn iz 1940-ih i 1960-ih godina, kao i snimci koje je sama načinila sa prijateljima, kao što su Kurt Blumenfeld, Karl Jaspers, Meri Makarti ili Ane Vajl.

POPULARNA I OSPORAVANA: Članci u ovom katalogu kruže oko tema istorijskih političkih sudova Hane Arent. Neki od njih se odnose isključivo na pitanje moći suđenja. Tako se Suzan Najman bavi filozofskom dimenzijom toga pojma, Antje Šrup pitanjem suđenja u političkim debatama, a Suzan Beker o jurističkim aspektima u razlikovanju pravde od nepravde. Tamo gde Kant cilja na estetske sudove, kod Arentove se oni odnose na političku moć rasuđivanja, sposobnost da se razlikuje tačno od pogrešnog. Sama Arent nije stigla da dovrši planiranu monografiju o toj temi.

Reč je o shvatanju politike Hane Arent, o njenim prijateljstvima, o kontroverzi oko njenih izveštaja sa Ajhmanovog procesa, kao i o odnosu prema Martinu Hajdegeru (jednom ljubavnom zanosu, kao što veli Volfram Ajlenberg, pisac priloga). Tu je još reč i o temama kao što je njena kritika feminističkih teoretičarki, o recepciji njenog dela u Istočnoj Evropi ili primedbe na njen članak o događajima u Litl Roku – kad je tamo 1957. uskraćen pristup školi jednom mladom crncu, Arentovoj je to bio povod da piše o socijalnoj (ne)jednakosti i da kritikuje sudski regulisane propise o školovanju. Posebno je tematizovan odnos Arentove prema Saveznoj republici Nemačkoj: Godine 1948. pisala je politikologu Dolfu Šternbergeru, kao i Mari-Luize Knot, o tome da se ona boji susreta sa ljudima u Hajdelbergu koje je moguće “samo mašicama dotaći”. Kad je konačno 1949. doputovala u Nemačku, nastao je esej Poseta Nemačkoj, u kome je reč o tome “kao da se od 1932. nije ništa dogodilo”. Norbert Fraj karakteriše njen odnos prema Nemačkoj u tom eseju kao: “oštar u opservaciji, čvrst u analizi, rigorozan u sudu”.

Hana Arent je i nadvremeno popularna i sve vreme osporavana. Na ovoj izložbi i u ovom katalogu nalaze se oba aspekta njenog dela i njene ličnosti. Umrla je 4. decembra 1975. u Njujorku od srčanog udara. Laureatkinja je mnogih međunarodnih priznanja od kojih valja istaći Lesingovu nagradu 1959. i nagradu Sigmund Frojd iz 1967. U Drezdenu je utemeljen Hana Arent institut za istraživanje totalitarizma.

Ženski Sokrat

Filozofskoj spekulaciji Hana Arent nadređivala je načelo aktivnosti, političkoj praksi nepomućenu viziju filozofa. Bila je slavljena kao ženski Sokrat. Taj epitet ona zaslužuje ne samo opsegom svoje grandiozne erudicije, već i snagom svoje vizije i volje, kao i idejnom lucidnošću. Jedno od njenih osnovnih dela je naslovljeno Vita activa, što je ujedno i šifra njenog političkog delovanja u res publica i ujedno integraciono načelo njenog opusa, koji ide, consensus omnium, u najznačajnije radove u oblasti političke filozofije u 20. veku.

Tekst je prenet sa portala Novi magazin.

Click