Parkinsonova bolest i trka sa vremenom: Plašim se nemoći, ali radiću do poslednjeg trenutka

15. April 2023.
Počelo je podrhtavanjem desne ruke i neprepoznavanjem sopstvenog rukopisa, sredinom 2018. godine. Nema pobednika u borbi, tačnije trci koju sa progresivnim neprijateljem vodi novinarka Tamara Skrozza. Bolest i njena priroda „rade“ svoje, a sagovornica eKlinika portala, svesna da će u jednom trenutku biti potpuno nemoćna, živi život „u šestoj brzini“.
tamara-skrozza-nova-s.png
Tamara Skrozza. Foto: Snimak ekrana/NovaS

Piše: Marijana M.Rajić. Izvor: eKlinika.

Parkinsonova bolest u život novinarke Tamare Skrozze (50) stiže prvim nagoveštajima sredinom 2018.godine. Tada, međutim, još uvek nije imala ni promisao, a ni svest o tome da će joj njeno telo oduzeti mogućnost da piše desnom rukom, a to je ona i ono za šta je rođena. Otvorena, beskompromisna, odlučna i svoja je i danas, kada je bolest neminovno promenila neke stvari u njenom životnom ambijentu i funkcionisanju.

Zanemarivanje prvih simptoma, Parkinsonova bolest van fokusa

Ova progresivna neurološka bolest nije bila u nekom specijalnom fokusu interesovanja Tamare Skrozze. Za to nije ni bilo razloga, jer u njenoj porodici nije bilo slučajeva Parkinsona, multiple skleroze ili drugih sličnih sistemskih neuroloških bolesti. Znala je onoliko koliko i svaki prosečan čovek. Na primer, da od Parkinsonove bolesti boluje Majkl Džej Foks, da je imao i legendarni Muhamed Ali. U filmovima je gledala ljude kojima je Parkinson menjao život. Ali, nije bilo neke posebno naglašene emocije. Tipično ljudski, ekspresivnijom empatijom reagujemo uglavnom na najcrnje, kada je u pitanju karcinom, na primer.

A onda je u jednom trenutku primetila da joj desna ruka podrhtava. Uz to, više nije mogla da prepozna svoj rukopis. Promenama nije pridavala neku veću pažnju. Tremor je mogla da smiri, pripisivala ga umoru baš kao to što svi činimo, a izmenjeni rukopis proglasila žrtvom preteranog korišćenja računara.

„Imam Parkinsonovu bolest“

Međutim, kada je i desna noga počela da podrhtava, prvi put se zabrinula i otišla kod neurologa. Još na samom ulasku u lekarsku ordinaciju, čula je: „Nemojte misliti da je ovo samo stres, liči na Parkinsona“.

– Sam proces dijagnostikovanja traje nešto duže i kompleksan je, jer ne postoji precizna metoda za potvrdu. Praktično se prethodno isključe sve druge mogućnosti, pa preostane Parkinson. Iako je od samog postavljanja moje dijagnoze prošlo više godina, mogu tačno da se setim trenutka kada sam na prvom odlasku lekaru saznala o čemu je najverovatnije reč. Sećam se da sam javila svojima da imam Parkinsonovu bolest. Međutim, ni tada vest nisam prihvatila naročito dramatično. Prvo suočavanje sa činjenicom da se ipak ne radi samo o „nekoj običnoj  bolesti“ kreće sa pojavom drugih simptoma. To više nije bio samo tremor, već kompleksan sklop manifestacija sa ozbiljnim uticajem na celokupno stanje – detaljno opisuje u razgovoru za eKlinika portal Tamara Skrozza.

Kompletan tekst pročitajte na portalu eKlinika.

Click