Nova godina i nova Vlada

27. December 2019.
Već je razglašeno da većina nadležnih državnih funkcionera smatra da bi Srbija u novoj 2020. mogla imati stopu privrednog rasta od oko četiri odsto, dakle tek za nijansu veću od očekivane ovogodišnje od oko 3,8 odsto.
dimitrije-boarov
Dimitrije Boarov. Foto; medija centar Beograd

Piše: Dimitrije Boarov

Već je razglašeno da većina nadležnih državnih funkcionera smatra da bi Srbija u novoj 2020. mogla imati stopu privrednog rasta od oko četiri odsto, dakle tek za nijansu veću od očekivane ovogodišnje od oko 3,8 odsto. Poznato je, takođe, da mnogi kritički nastrojeni stručnjaci, pa i neke svetske institucije, pri tome upozoravaju da je razvojni potencijal privrede Srbije veći i da bi ona, sa drugačijom ekonomskom politikom Vlade, u narednim godinama mogla podići godišnju stopu rasta na boljih pet do sedam odsto. U tom pravcu, predsednik Fiskalnog saveta Pavle Petrović već duže vreme ističe da zbog “visoke korupcije i nedostatka pravne države” Srbija ne može da postigne godišnji rast od oko pet odsto, s kojim bi tek počela da pristiže susedne centralnoevropske zemlje čiji građani već imaju znatno viši standard od građana Srbije (Rumuni za 60 odsto).

Pošto je iduća godina izborna godina Srbije, zbog svega spomenutog već je počelo da se postavlja pitanje i kakvu “novu vladu” treba da projektuje predsednik trenutno najjače srpske političke stranke SNS-a Aleksandar Vučić, kao očekivani pobednik na predstojećim izborima. Ta procena, da će Vučić i posle izbora sastavljati “novu vladu”, ne zasniva se samo na anketama nego i na činjenici da značajan deo opozicionih stranaka u Srbiji i dalje ostaje na stavu da parlamentarne izbore treba bojkotovati zbog nemogućih i neravnopravnih izbornih uslova.

U vezi s početkom priče o “novoj vladi”, treba primetiti da je vođa radikala Vojislav Šešelj prošle sedmice čak predložio hitnu rekonstrukciju Vlade Srbije do Nove godine kako bi se iz nje, pre svega, izbacio ministar policije Nebojša Stefanović, koji se, po njegovim rečima, ne samo suviše kompromitovao u aferi Krušik nego ne može da dokaže ni da je diplomirao na nekom legalnom fakultetu (na stranu i njegov potonji doktorat). U kontekstu predizbornog (preventivnog) projektovanja “nove vlade”, zanimljiva je i vest da je vođa socijalista Ivica Dačić pre nekoliko dana izjavio da je on sa svojom strankom spreman da uđe i u predizbornu koaliciju sa Vučićevim SNS-om, što bi trebalo da znači da su već počeli i njegovi pregovori oko nastavka učešća SPS ministara i u “novoj vladi” Srbije, što bi tu vladu, da tako kažemo, “zabajatilo” i pre nego što bude formirana.

Predsednik države i šef SNS-a Aleksandar Vučić očigledno je već na muci oko projektovanja “nove vlade”. Prvo, ne zna se još da li će ona imati puni legitimitet, s obzirom na najavljeni širok bojkot izbora. Drugo, sve je manje sigurno da mu se isplati da nastavi posao sa aktuelnom premijerkom Anom Brnabić jer ju je praktično brzo potrošio, uzimajući je u stranku i tovareći na nju odbranu niza neodbranjivih stvari. Ali, ako ne Ana, ko onda?

Tip vladavine koji uporno sprovodi Vučić podrazumeva “kadrovsku pustoš” oko njegove ličnosti (ima li novih lica oko Vučića posle sedam godina vladavine – nema). Uostalom, izbor novog premijera iz redova SNS-a mogao bi da pokrene šire i eksplozivnije svađe unutar te stranke, tim pre ako se predsednik stranke odluči za nekog iz provincije, nekog koji nije neposredno nosio vođin teret “dugog marša” do sveukupne vlasti. Uostalom, izbor novog premijera iz redova SNS-a na neki način je izbor i budućeg vođe stranke, onog koji će naslediti samog Vučića (on sam nekada je nagoveštavao izvesno “povlačenje” sa vodeće pozicije u SNS-u, ali o tome više ne govori).

Vučić verovatno ima problem i sa izborom novih ili starih ministara za “novu vladu”. Ako bi se gledalo na “afere” koje krase gotovo sve Vladine ministre, pored tekuće politike, morao bi se menjati i praktično ceo sastav Vlade, što Vučiću nikako ne odgovara. Ako tome dodamo i tradicionalno snažan uticaj “spoljnih faktora” na sastav Vlade Srbije (koji Vučić eksplicitno ne priznaje, a i vrapci na granama ga vide), onda se dimenzije njegovih problema oko projektovanja “nove vlade” silno povećavaju. Na kraju, pri svemu tome ne treba zaboraviti da ova vladajuća koalicija tek treba da pobedi na parlamentarnim izborima (bilo kakvi oni bili). A iznenađenja su uvek moguća.

Članak je prenet sa portala Novi magazin.

Click