Na mom radaru: Milena Živanović

25. December 2020.
Osnovne i Master akademske studije glume Milena Živanović je završila na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, u klasi profesorke Biljane Mašić. Stalna je članica dramskog ansambla Pozorišta na Terazijama od 2015. Dobitnica je brojnih nagrada. Igra u predstavama Život je san (Narodno pozorište u Beogradu), Zona Zamfirova, Mamma Mia! i Sweet Charity (Pozorište na Terazijama), Otelo i Ajnštajnovi snovi (JDP). Zapažene uloge ostvarila je u TV-serijama Šešir profesora Koste Vujića, Samac u braku, Nemoj da zvocaš, Urgentni centar, kao i u filmovima S/kidanje, Amanet, Vlažnost.
radar-Milena-Zivanovic-foto-Darjan-MArtinovic
Milena Živanović. Foto: Darjan Martinović

PSIHOLOGIJA DOBROTE

Kao klinka sam mislila da su tridesetogodišnjaci “matorci” i da znaju sve tajne sveta. Ove godine sam napunila trideset i shvatila da ništa ne znam. Volela bih da naučimo našeg sina da bude plemenit i srećan. Život ne sme postati neosvešćeni zaborav, ako želimo da ga istinski živimo. Zasigurno znam – smisao je LJUBAV. Zahvalna sam kad čitam autore koji mi pruže potvrdu takvog razmišljanja. U Psihologiji dobrote Salman Ahtar tumači sazrevanje kroz detinjstvo. Posmatrajući život očima dvogodišnjaka, postajemo istinski živi. I ništa nije toliko kobno ni smrtno ozbiljno. “Odrasli” vam izgledaju smešno. Ptica koja zalepeće krilima u vama probudi divljenje.

Ukratko, živite dobrotu, izbor je naš.

 

SA DRUGE STRANE JASTUKA 

Ovaj mjuzikl nam šapuće da nam je samo LjUBAV potrebna i zbog toga mi je drag. Likovi se ne vide i ne čuju, ne pogledaju se u oči sve dok ne spoznaju ljubav, pa progledaju. Tada su u stanju da vide svet u punim bojama i da se izdignu iznad normi za koje je većina rekla da su prihvatljive. Ili ne. Pitam se da li nas strah sputava da odgovorimo sebi na pitanje ko smo i šta želimo od života? Šta nas tačno sprečava da živimo svoje snove? Kakvi smo to mi “sa druge strane jastuka”? Živimo li tamo svoj puni potencijal? Jesu li tamo sve ljubavi večne? I kada nas napusti onaj koji sanja, šta se desi sa snom? Možemo li tamo sve? Poverovala sam Bajagi kad je rekao “Što ne može niko, možeš ti”. Želim da svi ljudi sanjaju budni.

 

KAD SRETNEMO SEBE

Poput pisca Alena Lajtmana, zamišljam izmišljene svetove iz prostor-vremena. Ako bih srela sebe iz prošlosti ili budućnosti, pružila bih sebi cedulju na kojoj piše: “Sweet Charity/ Zdravo, /nadam se da voliš, istinski jer je LJUBAV smisao./ Voli ljude, prirodu, životinje, nebo, nadam se da voliš život. /Možeš da ostvariš sve što poželiš./

Sreća je stvar odluke./ Slavi maturu, rođendan, medeni mesec svakog dana, lepo je, probaj./ Neko je rekao: ‘pleši kao da je svaki dan matura’./ Spoznaj čarobnu reč HVALA./ Sve je već u redu!/ Posmatraj život očima deteta./ ‘Kad rodiš dete, napišeš knjigu ili zasadiš drvo, postaješ besmrtan.’/ Čuvaj svoje voljene i priređuj im ‘poplave ljubavi’./ Živi sad, smej se, plači kad ti se plače, pleši kad ti se pleše./ Budi sve ono što poželiš da si ti./ Veruj da univerzum ima najlepši plan za svakog od nas./ Pleši.”

Tekst je prenet sa portala Novi magazin.

Click