Kako žive i razmišljaju mladi u Srbiji

18. August 2022.
Oni su nepoverljivi, diskriminisani, zapostavljeni... Mladi ne veruju nijednoj instituciji niti ijednom političaru. Školuju se uvereni da je za dobijanje posla najvažnija politička ili rodbinska veza, a polovina njih planira da ode iz Srbije. Često su žrtva diskriminacije, a svaka četvrta devojka bila je seksualno zlostavljana, pokazuje izveštaj Krovne organizacije mladih.
brooke-cagle--uHVRvDr7pg-unsplash
Ilustracija. Foto: Brooke Cagle/Unsplash

Piše: Jelena Aleksić, Novi magazin

Ko su mladi od 15 do 30 godina? Šta žele, u šta veruju, čemu se nadaju? Zašto polovina njih planira da napusti Srbiju? Zbog čega ne veruju nijednom političaru niti ijednoj instituciji? Zašto podržavaju Rusiju, a sele se u Evropsku uniju? Konačno, zašto nijedna vlast ne posluša nalaze istraživanja o njihovim stavovima i vrednostima kako bi ih učinila za nijansu srećnijim u sopstvenoj zemlji?

Jer su oni trenutno tretirani kao statistička greška, apsolutno zapostavljeni i zanemareni sa svega 0,08 odsto državnog budžeta prošle godine. Da li je to dovoljno za 1,2 miliona građana ove zemlje, procenite sami.

Istina je da kad se ovo zna, mnogi stavovi mladih postaju mnogo jasniji i lako razumljivi.

Čak 27 odsto mladih smatra da nasilje može biti opravdano.

 

Samo 11 odsto mladih ne planira da se iseli iz Srbije.

NEPOVERLJIVI: U nedavno objavljenom izveštaju Krovne organizacije mladih Srbije (KOMS), koji predstavlja stavove, vrednosti, težnje i status mladih od 15 do 30 godina, navodi se i da mladi u Srbiji „izrazito, većinski (skoro 4/5) ne veruju nijednom političaru“.

Najčešći razlog zašto mladi ne glasaju je što smatraju da nemaju za koga. Pored toga, samo šest odsto mladih smatra da u Srbiji postoje fer i slobodni izbori.

„Nijedna od institucija koje smo ispitivali na skali od jedan do pet nije dobila ocenu tri, što govori da mladi jednostavno ne veruju nijednoj instituciji. To nam govori da su mladi u potpunosti nepoverljivi i da se osećaju zapostavljeno“, konstatuje se u pomenutom izveštaju. Nabrojano je da mladi najmanje veruju političkim partijama, medijima, a onda Vladi, predsedniku Srbije i svim drugim političkim institucijama.

„U odnosu na prethodnu godinu, opalo je poverenje u gotovo sve institucije“, navodi se u izveštaju prema kojem najmanje nepoverenja mladi imaju prema vojsci i Crkvi.

„Mladi i dalje ne veruju da im politički sistem u Srbiji omogućava da utiču na političke procese i odluke. Razočaravajuće je što najveći broj mladih koji nisu izašli na izbore to nije uradio zato što ne veruje da izbori mogu bilo šta da promene. Mladi ne veruju ni u jednu od ponuđenih institucija u upitniku, a sve klasične političke institucije su na skali od 1 do 5 dobile prosečne ocene manje od dva, a ubedljivo najmanje poverenje imaju političke partije“, ukazuje izveštaj u kojem se vidi i da ove godine više od polovine mladih smatra da je Srbiji potreban jak lider, što je više nego 2021. Istovremeno, mladi ljudi, kao i dosad, u najvećem broju veruju da je demokratija najbolji oblik vladavine.

Žrtve diskriminacije i torture

Mladi u Srbiji su u prošloj godini bili diskriminisani, žrtve torture ili zlostavljanja, nalazi su godišnjeg izveštaja „Ljudska prava mladih u Srbiji u 2021. godini“ koji je objavljen marta ove godine.

Koordinator programa Krivična pravda Beogradskog centra za ljudska prava Vladica Ilić prilikom predstavljanja izveštaja konstatovao je „da mladi moraju biti uključeni u političke procese, ali iskreno da učestvuju, ne kao fasada“.

„U 2021. smo pratili postupke u kojima su mladi bili žrtve torture ili zlostavljanja i nijedna mlada osoba nije dobila naknadu niti je učinilac kažnjen, svi postupci i dalje su u predistražnoj fazi, čak za neke predmete torture mladi su morali sami da snose troškove postupka“, rekao je Ilić. On je naveo slučaj kada je mladića u Novom Sadu sa bicikla oborio i zlostavljao policajac, za šta nije odgovarao.

„Takođe, tokom protesta zbog Zakona o referendumu i eksproprijaciji zabeleženi su slučajevi neopravdane sile prema građanima, videlo se da su policajci i žandarmi primenili silu prema mladim učesnicima i niko nije odgovarao“, predočio je Ilić.

Saradnik Beogradskog centra za ljudska prava Goran Sandić navodi primer sa protesta protiv iskopavanja litijuma: „Srednjoškolce u Čačku su zastrašivali policajci u civilu i ja se nadam da oni takvim ponašanjem neće biti demotivisani.“

U ustanovama za izvršenje sankcija bilo je 20 odsto mladih.

„Bilo je oko 2.000 mladih, dva su preminula, 13 mladih pokušalo je samoubistvo, 98 ih je bilo na odvikavanju od zavisnosti, šestorica inficirana HIV-om, kod dve osobe registrovano je onkološko oboljenje“, naveo je Vladica Ilić.

PROTIV ČLANSTVA U EU: „Na uverenje da je jak lider najbolja opcija utiče celokupna globalna politička situacija, gde se često lideri i jako vođstvo stavljaju u prvi plan kao garant stabilnosti bezbednosti društva i države. Ta situacija kod mladih stvara utisak da se osećaju nesigurno i u postojanju vođe vide najbolje rešenje za državu“, objasnila je na predstavljanju izveštaja prošle nedelje generalna sekretarka KOMS-a Miljana Pejić.

Prema njenim rečima, ovi rezultati, iako mogu zvučati deprimirajuće, ne razlikuju se od onih u Evropi „baš zato što je to globalni trend“.

Prvi put ove godine KOMS je ispitivao stav mladih prema pripadnicima/pripadnicama različitih nacionalnosti u Srbiji i u okruženju. Upitnikom je traženo da izraze osećanja prema pripadnicima različitih nacionalnosti na teritoriji Srbije i u okruženju, s tim da ocena 1 znači „s njima smo uvek imali bliske i prijateljske odnose“, 2 – „građanin kao i svi drugi“, 3 – „ne smetaju mi, ali ne bih se družio/družila s njima“, 4 – „ne volim ih“.

Najpozitivniji stav mladi u Srbiji imaju prema crnogorskoj (prosečna ocena 1,68) i makedonskoj (prosečna ocena 1,75) nacionalnosti, a najnegativniji prema albanskoj (prosečna ocena 2,52).

Nažalost, mladi su prilično negativno orjentisani i prema Evropskoj uniji, baš kao i prema komšijama. Pozitivno o Uniji misli svega 21 odsto ispitanika, negativno 30, a neutralnu asocijaciju ima 49 odsto mladih.

„U poređenju s prethodnom godinom, ponovo je došlo do pada pozitivne reakcije. Negativna reakcija na pojam EU porasla je čak pet odsto“, rekla je Pejić, skrenuvši pažnju na jedan nimalo ohrabrujući podatak.

U odnosu na prošlu godinu, čak osam odsto je porastao broj mladih koji se protive članstvu Srbije u EU. U ovom trenutku njih 41 odsto smatra da Srbija ne treba da ide ka Uniji, naspram 33 odsto onih koji veruju da bi njihova zemlja trebalo da postane deo evropske porodice naroda.

Samo 25 odsto mladih koji su zaposleni rade posao za koji su se školovali.

 

„Razočaravajuće je što najveći broj mladih koji nisu izašli na izbore to nije uradio zato što ne veruje da izbori mogu bilo šta da promene“, Miljana Pejić, KOMS

 ZA POSAO NAJVAŽNIJA VEZA: „Mlade smo pitali i jesu li izloženi diskriminaciji i čak 66 odsto njih je reklo da su izloženi nekom obliku diskriminacije, što je nepromenjena situacija u odnosu na prethodnu godinu. Ostaje ocena da ovaj podatak zasigurno doprinosi osećaju nesigurnosti kod mladih, padu vrednosti, pa i njihovoj želji da napuste svoju sredinu“, jedna je od konstatacija u izveštaju.

Svoju sredinu želi da napusti tačno polovina mladih, a čak 40 odsto je odgovorilo da ne planira, ali i da ne isključuje tu mogućnost. Preciznije, samo 11 odsto tvrdi da neće da se iseli.

Imajući u vidu stanje sa diskriminacijom i nepoverenjem u institucije, ali i u obrazovanje u zemlji, odluka da se sreća potraži što dalje od Srbije zaista ne treba nikoga da iznenadi.

Petina nezaposlenih su i dalje mladi, i to su ljudi koji se školuju potpuno nepoverljivi prema sistemu obrazovanja u zemlji. Naime, oni nedvosmisleno većinski odgovaraju da su za zaposlenje u Srbiji najvažnije rodbinske i prijateljske veze. Na pitanje kakav je status obrazovanih ljudi u zemlji, pretežno odgovaraju: „Mladi i obrazovani kadrovi odlaze u inostranstvo jer se tamo njihovo znanje mnogo više ceni“.

Uostalom, u ovom trenutku je čak 60 odsto mladih zaposleno na pozicijama za koje se nisu školovali, a samo 25 odsto radi posao za koji su se obrazovali.

„Ostaje zaključak o neusklađenosti tržišta rada i lošim procesima profesionalne orijentacije mladih“, konstatuje se u istraživanju.

Seksualno nasilje doživela svaka četvrta devojka

Podaci do kojih je KOMS došao u vezi sa brojem mladih koji su se izjasnili da su doživeli seksualno nasilje zabrinjavajući su. Da jesu doživeli seksualno nasilje, reklo je 17 odsto mladih, ali taj procenat raste na 25 odsto kad su u pitanju mlade žene. A to je više nego lani.

„Seksualno nasilje i seksualno uznemiravanje i dalje su vrlo zastupljeni u našem društvu, a činjenica da su ovogodišnje brojke veće od prošlogodišnjih jasno nam pokazuje da se stvari ne menjaju nabolje“, rekla je ovim povodom Andrea Andrić iz organizacije KOMPAS.

Miljana Pejić smatra da bi najbolja prevencija seksualnom nasilju bila adekvatna kaznena politika.

„Kazna za nasilnika je u ovom trenutku možda najteže dostižna procedura, s obzirom na trajanje procesa. Mlade žene zato nisu ohrabrene da uđu u to, pa, nažalost, počinioci najčešće prođu nekažnjeno“, konstatovala je Pejić u razgovoru za RTS.

Podržavate li ulazak Srbije i EU?

41% Ne

33% Da

26% Ne znam

Na koga bi Srbija trebalo da se osloni prilikom kreiranja spoljne politike?

43% Srbija treba da balansira između Istoka i Zapada

26% Rusiju i Kinu

17%Ne znam

14%EU i SAD

Šta Srbija treba da radi povodom rata u Ukrajini?

55% Ne treba da osuđuje Rusiju niti da uvodi sankcije

19% Treba da uvede sankcije samo ako bi posledice bile prevelike ako ih ne uvede

18% Treba da zvanično osuđuje Rusiju ali da ne uvodi sankcije

8% Treba da uvede sankcije čak i ako posledice neuvođenja ne bi bile ozbiljne

Treba li uvesti obavezni vojni rok za muškarce?

46% Ne

44% Da

10% Ne znam

Da li podržavate usvajanje zakona o istopolnim brakovima?

46% Da

31% Ne

13% Ne, ali sam za to da se problemi istopolnih zajednica reše na drugi način

10% Ne znam

 

Šta je najbitnije za dobijanje posla? (ocena od 1 do 5)

Koliko je bitno                                           Odgovor

  1. Lična i porodična poznanstva i kontakti 4,3
  2. Članstvo i aktivizam u političkoj partiji 4,1
  3. Formalno obrazovanje – diploma 3,2
  4. Neformalno obrazovanje 3,2
  5. Članstvo u nevladinom sektoru 2,9

 

Kako objašnjavate nasilje u zemlji?

Uzrok                     Ocena od 1 do 5, po važnosti

  1. Porodični odnosi 4,3
  2. Loša kaznena politika prema nasilnicima 4,3
  3. Represija organa policije 3,9
  4. Diskriminacija ugroženih grupa 3,8
  5. Promocija nasilnika u medijima 3,8

Poverenje u ličnosti

Ličnost                Ocena poverenja od 1 do 5

  1. Patrijarh Porfirije 2,7
  2. Vanja Udovičić 1,6
  3. Aleksandar Vučić 1,6
  4. Ivica Dačić 1,6
  5. Ana Brnabić 1,5

Pet najvećih problema mladih

Problem               Procenat mladih koji veruju da su to najveći problemi

  1. Nezaposlenost 74 %
  2. Obrazovni sistem 72 %
  3. Sistem vrednosti 70%
  4. Nedostatak tolerancije u društvu 60%
  5. Mali uticaj na donošenje odluka 57%

Tekst je prenet iz Novog magazina.

Click