Dimitrije Boarov: Rizici prebrzog zaduživanja

14. January 2022.
Neka nervoza uhvatila je stratege neke moguće lavovske izborne pobede vladajuće strukture kad se odlučila na “kupovinu” glasova na račun budžeta i javnog duga koji ćemo svi morati peglati u narednim godinama.
dimitrije-boarov
Dimitrije Boarov. Foto: Medija centar Beograd

Piše: Dimitrije Boarov, Novi magazin

Kako je posle Nove godine najavio ministar finansija Siniša Mali, Srbija će već od januara ove godine početi da povlači jeftina sredstva MMF-a, koja su kao Specijalna prava vučenja (SPV) odobrena članicama Fonda kako bi one lakše obezbedile likvidnost u vreme pandemije koronavirusa i prateće recesije. Ukupno uzevši, MMF je u tom cilju avgusta prošle godine emitovao ukupno 650 milijardi dolara, a Srbiji je, prema “akcionarskom ključu”, od tih sredstava (koja se uglavnom odobravaju po niskoj kamati od 0,05 odsto) pripalo oko 627,6 SPV ili oko 759,7 miliona evra. Tim povodom beogradski Danas (od 4. januara ove godine) postavio je pitanje dvojici stručnjaka (Milojku Arsiću i Mihailu Gajiću) da li Srbija suviše žuri s povlačenjem ovih jeftinih sredstava, ako su na vidiku i nepovoljnije prilike od ovih aktuelnih, kada će zaduživanje na otvorenom svetskom tržištu biti skuplje, pa bi se tek tada spomenuta sredstva mogla koristiti umesto novih zaduženja po znatno višim kamatama.

Protiv spomenute žurbe, moglo bi se reći, izjasnili su se i Arsić (oprezno) i Gajić (izričito). Prvi, Arsić, podseća da su kamate u svetu još uvek relativno niske i na otvorenim tržištima, ali upozorava da Srbija ne može da dobije one najniže već uglavnom mora da prihvati one od oko dva odsto, što je dakako mnogo skuplje od kamata koje obračunava MMF na SPV – a to bi značilo da žurba Srbije nije sasvim iracionalna. On se, međutim, ipak zalaže za opreznost zbog neizvesnosti oko svetskih kamata s kojom se zemlja može suočiti već u drugoj polovini godine. Drugi stručnjak Gajić izričito smatra da odobrena SPV Srbija treba da čuva u rezervi za teža vremena, bez obzira na to što je ministar Mali rekao da bi se sredstva MMF-a isključivo koristila za smanjivanje javnog duga.

Žurba ministra Malog da već od prvog meseca ove godine počne da konvertuje (prodaje) SPV u realan novac može se bolje razumeti ako se podsetimo da već u prvom kvartalu ove godine dospevaju otplate menica u vrednosti od oko 400 miliona evra; da su skupe i one hartije od vrednosti u visini od 77,6 milijardi dinara i sa kamatom od 3,75 odsto, koje dospevaju već 15. januara ove godine, dok su najskuplje one koje treba vraćati 5. februara u visini od 45 milijardi dinara i sa kamatom od 10 odsto (“sedmogodišnje obveznice”), itd. Sve u svemu, dodajem ja, država koja ima godišnji budžet od oko 10 milijardi evra svake godine mora da “zanavlja” strane dugove teške oko četiri milijarde evra.

Opisani kontekst iskoristio je Vladimir Kovačević, predsednik nedavno osnovanog pokreta Da se struka pita, da oštro napadne vođstvo Srbije što je u poslednjoj deceniji udvostručilo javni dug i doteralo ga do 35 milijardi evra, na račun svih građana Srbije, a istovremeno navodno poklanja pare (kupuje birače za predstojeće izbore) deleći uzajmljeni novac delovima biračkog tela (mladima, trudnicama i penzionerima). On je tome dodao da sličnu funkciju ima i povećanje zarada u javnom sektoru od osam odsto, što opterećuje i privatne preduzimače, koji to moraju da prate da ne bi izgubili stručne radnike.

Zanimljivo je primetiti da se opozicione stranke nisu ovoga puta upustile u “licitiranje” oko plata i premija građanstvu “kad one pobede na izborima” (što je nekada činio SPO Vuka Draškovića). Na primer, da kažu da najavljeno povećanje plata na prosek od 900 evra mesečno, što ističe vladajuća koalicija, nije dovoljno i da će one obezbediti, na primer, 1.800 evra mesečno, ako se za njih bude glasalo. No, videćemo, možda do izbora takva licitacija ipak počne.

Uopšte uzev, na svim našim izborima poslednjih decenija vladajuće strukture obećavale su “bolji život” i tako pokušavale da zadrže uticaj na biračko telo, ali tada nije bilo pandemije koronavirusa, pa nije bilo izgovora da se novac svih građana Srbije ciljano deli “iz helikoptera” delovima tog biračkog tela od kojih se očekuje najviše glasova za status kvo. Očigledno je neka nervoza uhvatila stratege neke moguće lavovske izborne pobede vladajuće strukture, kad se odlučila na opisanu “kupovinu” glasova na račun budžeta i javnog duga koji ćemo svi morati peglati u narednim godinama.

Tekst je prenet sa portala Novi magazin.

Click