Čemu izbori kad postoje istraživanja

5. May 2022.
Zabluda je da ozbiljne stranke traže da vide šta narod hoće, pa onda to pretoče u svoju strategiju, kao i da plaćaju za izmišljena istraživanja, ali je istina da traže najbolje načine da objasne svoju strategiju i pri tome pridobiju birača.
IZBORI - GLASANJE
Foto: BETAPHOTO/MILAN OBRADOVIC

Piše: Srđan Bogosavljević i Predrag Kurčubić. Izvor: Novi magazin

Čim se pojavi neko političko istraživanje javnog mnjenja u javnosti, strasti se uzburkaju kao da je jedino važan rejting izmeren na uzorku, a ne izborni rezultat. Valjalo bi zato skrenuti pažnju na neke činjenice vezane za javnomnjenjske ankete i njihove domete. Pogotovu što je javnost, posebno pred izbore, izložena velikom broju podataka o rejtinzima stranaka i ličnosti koji dolaze iz raznih izvora i od raznih agencija, nekada poznatih, nekada potpuno anonimnih.

Nije lako se snaći u tome, nije lako shvatiti šta i kako čitati, kako prepoznati autentično – i čemu sve to.

O ANKETNIM ISTRAŽIVANJIMA I REZULTATIMA IZBORA 2022: Anketna istraživanja su kombinacija nauke, discipline u postupku prikupljanja podatka i kreativne veštine kojom se ciljevi i potrebe zbog kojih se anketa radi pretočeni u upitnik. Nauka je kako da uzorak bude reprezentativna slika čitave populacije.

Na potrebnu veličinu uzorka utiče više parametara, a najvažniji je veličina za koju se žele ocene. Na primer, za izbore u Americi se pojavljuju dva važna kandidata koji podele populaciju, pa će u uzorku malo manje ili malo više od polovine ispitanika biti opredeljeno za svakog od njih, a i u svakom ponovljenom uzorku se lako dobija ta proporcija. Američki izbori su i najpoznatiji izbori na sveti, a termin marginalan greška uzorka se odnosi baš na takvu situaciju gde je očekivani rezultat od 50 odsto. Statistički je veličina 50 odsto dobro ocenjena na osnovu uzorka od hiljadu, ako se dobije bilo koji rezultat između plus/minus 3,2 do 3,5 procentnih poena od 50. Kada se kaže da je ocena unutar 95-popostotnog intervala poverenja, misli se na činjenicu da bi se u 100 ponovljenih uzoraka u 95 uzoračka ocena našla unutar intervala od na primer plus/minus od 3.3 od 50 odsto. Dakle sve što se u uzorku dobije između 46,7 i 53.3 je precizna ocena za ono što je na izborima 50 odsto. Veći uzorak smanjuje taj interval, a uticaj ukupne veličine populacije je minimalna, pa je i za USA i za Srbiju hiljadu ispitanika dovoljne za relativno česte pojave. Međutim ako se očekuju ocena na osnovu uzorka za stranke koje imaju bar 0,1 odsto, onda je očekivan broj koji su nju u idealnom uzorku deset, pa još ako se traže procene na nivou regiona, desi se da je očekivani broj jedan ili dva ispitanika i tada je relativna statička greška veoma velika, ocena je nepouzdana pa se mora ići na mnogo veći uzorak ili žrtvovati taj podatak.

Kod nas se na parlamentarnim izborima pojavljuje veliki broj lista što komplikuje uzorački dizajn i za dobre ocene malih stranaka traži veći, samim tim i skuplji uzorak, a to što nemamo stabilnu političku ponudu i stalno se pojavljuju nove koalicije otežava procedure ocenjivanja.

Dosta toga se rešava u zanatskom delu rada primenom strogih kriterijuma logičke i kontrole konsistencije, kada se i jedna broj prikupljenih upitnika izbaci iz obrade. Na sve to treba dodati da se ocenjuje skup o kome su osnovni podaci stari 11 godina – od poslednjeg popisa – a znamo da su se izmenila i starosno-polna i obrazovna struktura, kao i regionalni raspored ljudi; znamo i da je birački spisak zapravo spisak ljudi koji imaju pravo glasa, ali od kojih mnogi žive u inostranstvu bez promena adresa u srpskim dokumentima. Dakle treba proceniti i stvarno prisutne u zemlji i promene demografskih karakteristika u odnosu na poslednje valjane podatke.

Za izbore održane 3. aprila 2022, Ipsos je 31. marta publikovao poslednje istraživanje sa izračunatim statističkim intervalima u kojima se kreće rejting – dakle bez uticaja neuzoračkih grešaka koje ovaj interval samo povećavaju. Na primer za predsedničke izbore Ipsos je dobio – izmerio, ne pogađao niti „davao“ – podatke za sredine interval prikazane u Tabeli1.

Ako se razume suština uzoračkih anketa ovi podaci deluju veoma dobro, jer je merenje bilo četiri – pet dana pre izbora, a brojevi su blizu, iako su za tri kandidata veoma malo, ali ipak izvan intervala koji se računa kao grešaka uzorka. Ovo je veoma uprošćeni opis naučnog dela anketnih istraživanja. Na to treba dodati „umetnički“ i iskustveni deo – kreiranje upitnika, što je tema za sebe. Može se reći da je mnogo toga „pokvarenog“ u realizaciji uzorka popravljivo matematičko statističkim modelima pod uslovom da se otkrije u toku faze kontrole, ali da su efekti lošeg upitnika nepopravljivi.

Kako se stalno pojavljuju natuknice i u medijima, ali mnogo više na društvenim mrežama, o „nameštenim“ ili „lažnim“ anketnim istraživanjima na uzorku, vredi reći da je moguće u čitavom svetu, čak i često, da se ne dobiju baš onako blizu rezultati ankete kao što ih Ipsos dobija godinama i kao što je i ove godine dobio npr. za predsedničke izbore. Ne vredi sada diskutovati kao se desilo da se pojave pred izbore 2012. i 2004. podaci u ime Ipsosa, koji nisu odražavali pravo stanje stvari, ali je to dovelo do prakse da Ipsos objavljuje svoje poslednje merenje neposredno pred izbore, kako bi postojala mogućnost upoređivanja onoga što je stvarno Ipsos izmerio neposredno pred izbore, sa onim što se desilo na izborima, kao i da bi se moglo diskutovati da li postoje neki metodološki propusti.

SLIKA TRENUTKA: Uzoračke ankete su slika trenutka, a dobar uvid u pojavu koja se istražuje stiče se praćenjem trendova. Pred izbore se pojave podaci koji se odnosi na procenu šta bi bilo da su izbori bili održani u momentu kada je bilo prikupljanje podataka. Ovaj podatak je „živ“ i menja se, tako da je prognoza izbornog rezultata na osnovu toga kao vožnja gledanjem u retrovizor – ako je put manje-više ravan, može se preživeti gledanjem unazad. Pred ove izbore se desio tako veliki događaj sa ogromnim uticajem i na same stranke i njihove kampanje, ali i na birače, ukrajinska kriza.

Zna se na osnovu niza postizbornih anketa da se značajan broj birača opredeljuje za glasanje u poslednjoj nedelji pred izbore i to obično nema nekog značajnog efekta, jer se ti „kolebljivi“ rasporede skoro proporcionalno ukupnom već opredeljenom biračkom telu. U ovogodišnjem postizbornom istraživanju je dobijeno da je 44 odsto od onih koji su glasali na predsedničkim izborima za Vučića, a nisu glasali za SNS koaliciju na parlamentarnim izborima – tu odluku donelo u poslednjem trenutku, od čega čak 10 odsto na sam dan izbora. Taj podatak doprinosi objašnjenju da je SNS dobio manje, a SPS značajno više od onoga što je poslednje merenje nagoveštavalo.

U istraživanjima se meri lojalnost birača i ti podaci su bili takvi da je Ipsos u saopštenju o rezultatima poslednjeg predizborne ankete napisao da je veoma moguće prelivanje glasova unutra svake od tri velike grupe stranka, odnosno između stranaka vlasati (SNS i SPS), kao i unutar izrazito anti-Vučić opozicije (Ujedinjeni za pobedu Srbije i Moramo), te unutar grupe opozicionih stranaka za koje najizrazitija zajednička crta da su anti-EU ili proruske. Desilo se da je najmanje bilo toga u anti-Vučić bloku gde su obe stranke dobile onoliko koliko je bilo izmereno u predizbornom istraživanju, a da je maksimalno prelivanje bilo u između stranka vlasti.

Iako je SNS pred izbore imao najlojalnije birače (3 od 4) ipak se svaki peti njihov birač kolebao. SPS je imao nešto više od polovine lojalnih birača, a svaki četvrti se kolebao. Ovo je otvaralo mogućnost prelivanje u oba smera; pre bi se reklo da je postojala mogućnost da SNS „uzme“ SPS-u, ali se desilo suprotno, što je potvrdilo postizborno istraživanje. Ujedinjeni za pobedu Srbije su dobili 13,7 odsto a u Ispisovom zvanično objavljenom istraživanju su imali 13,8 odsto, dok je Moramo dobilo 4,7 odsto, a u anketi je izmereno 4,5. Jedan od tri glasača koji su bili za Ujedinjeni i većina kod Moramo su lako mogli da glasaju i za drugu od te dve liste. Konačno „patriotski“ blok se našao na gornjoj granici koje je proizilazila iz uzoračke greške merenja u anketi i očigledno nije došlo do prelivanja između njih, nego su dobili jedan deo izrazito proruskih birača, verovatno najviše od SNS-a. Iznad procenjene gornje granice je iskočila lista oko Dveri.

Za razliku od predsedničkih izbora Ipsosovo predizborno merenje nije bilo perfektno na nivou svih pojedinačnih lista, pre svega zbog tranzicije birača od SNS ka SPS, iako su ostali pri istom predsedničkom kandidatu, tako da je mera slaganja ankete i rezultat (SKG) značajno slabija od iste mere za predsedničke izbore, gde je statistička mera slaganja perfektna.

Kada se posmatraju zajedno liste oko SNS i SPS, za koje je najavljeno da je moguće prelivanje, mera slaganja postaje kao i za predsedničke (Tabela 2). Prema oceni Ipsos-a na osnovu predizbornog istraživanja je očekivana izlaznost od 58,7 odsto, a bila je 58, 6 odsto.

Koliko su uzorkom mogu postići dobri rezultati ilustruje rana objava rezultata koju su radili Ipsos i CeSid na osnovu uzorka biračkih mesta. Ovo metoda se radi više od 20 godina na skoro svim izborima u Srbiji i Crnoj Gori i uvek daje dobre rezultate. U pogleda uzorka, osnovna razlika u odnosu na predizborne ankete je što praktično nema neuzoračkih greška i što se odnosi na sam dan izbora, tako da nema promene stavova koja se dešava u predizbornim danima.

ANKETE I UTICAJ NA BIRAČE: Nesporno je da je demokratska praksa svih razvijenijih društava da imaju predizborne ankete. Međutim u Srbiji postoji niz specifičnosti. Prva se tiče prakse da mediji mahom ne naručuju istraživanja, nego objavljuju podatke do kojih nekako dođu, a koji ne moraju uopšte postojati ili mogu biti izvučeni iz konteksta ili prefabrikovani. Da mediji naručuju istraživanja o rejtingu, koja su lakša i jeftinija od stranačkih istraživanja koja se rade da bi se usavršila komunikacione strategije i proveravali potezi u kampanji, sa željom da se rejtinzi menjaju, verovatno ne bi bilo ovoliko kakofonije oko rezultata anketnih istraživanja.

Postoje jasna pravila najjačih međunarodnih esnafskih udruženja kao što su ESOMAR ili WAPOR koja traže da se objavljuje niz informacija o istraživanju kao što su veličina uzorka, statističke greške, formulacija i redosled pitanja, mehanizmi kontrole i izvori neuzoračkih grešaka, vreme prikupljanja podataka, ime istraživačke kuće, naručilac… U Srbiji bi trebalo dodati i ime onoga koji je informaciju dao medijima i saglasnost naručioca i agencije koja je radila, da se to objavi. Ovo poslednje se u Srbiji dešavalo često i mnogo buke je dizano oko nepostojećih podataka koje je neko preneo medijima, bez da se vlasnik ili autor pozove provere radi. Zabluda je da ozbiljne stranke traže da vide šta narod hoće, pa onda to pretoče u svoju strategiju, kao i da plaćaju za izmišljena istraživanja (mogu tada da izmisle i agenciju), ali je istina da traže najbolji način da objasne svoju strategiju i pri tome pridobiju birača. Zato se rade istraživanja i van izbornih perioda.

Dosta se špekuliše sa uticajima, pa čak i namernim uticajima na opredeljenje birača objavljivanjem „lažnih“ i valjda lažiranih podataka. Kada se neko nalazi na tržištu i stotine ljudi žive od te pozicije na tržištu – kada bi to radio, izgubio bi momentalno sve klijente. Legitimno i poželjno bi bilo polemisati da li je metodologija adekvatna, kontrole dovoljne, upitnik kvalitetan, kao i šta dovodi do nekih nelogičnosti, kao što su na primer nagle i velike promene na osnovu iste metodologije u nekim saopštavanim rezultatima.

Važna tema o kojima treba diskutovati je o eventualnom uticaju anketa na opredeljivanje javnog mnjenja. O tome nema mnogo teorijskih, a ni empirijskih radova, ali ESOMA i WAPOR uz promovisanje demokratskog i civilizacijskog prava da se objavljuju rezultati anketnih istraživanja pod uslovom da se navedu sve relevantne odlike metodologije, promovišu i knjigu „Ko se boji istraživanja“ u kojoj se sistematski analiziraju mogući uticaji na birače.

 

INSTRUMENT TAKTIKE: Nezavisno od toga da li postoje ili ne uticaji, valja znati domete istraživanja – a oni su pre instrument taktike stranka, nego prognoza, iako JE podatak poslednje predizborne ankete kao prognoza valjan, ako nema značajnih događa koji mogu da utiču na opredeljivanje birača. Ipak, mnoge je informativnije gledati trendove, jer su retki događaji koji menjaju dugoročne tendenciju, a česti oni koji u trenutku naprave kratkoročnu promenu. Nije loše ni gledati posredne javno manjinske podatke, a Ipsos je analizirao 200 izbornih procesa i pokazao da se na osnovu nekoliko posrednih pokazatelja može zaključiti da li idemo u izbore promena ili kontinuiteta vlasti. Neki od pokazatelja u martu 2022 bili su:

  • Ocena pravca kretanje zemlje (izraziti pozitivna pred izbore – 60 pozitivno i 28 negativno do ukrajinske krize, kada se nešto smanjilo, ali i dalje nije nagoveštavalo promenu;
  • Očekivanja vezana za lični standard – za deset godina skok za šest odsto na 44 odsto onih koji očekuju skok i smanjenje sa 48 odsto na sedam odsto onih koji očekuju pad. ukrajinska kriza je loše uticala, ali se ne vidi da se krivi vlast zbog toga;
  • Popularnost glavnih lidera vlasti i opozicije gde su podaci skoro neverovatno u korist lidera vlasti.

Konačno, treba po ko znaj put ponoviti da se anketama meri trenutno stanje, i da taj merni instrument, kao i svaki drugi unosi neku grešku merenja; da postoje marginalni uticaja objavljenih rezultata istraživanja na javnost, da zbog greške merenja koja je logična jer se ponašanje skoro četiri miliona glasača ocenjuje na osnovu uzorka od hiljadu – a ne bi bilo različito ni da je na osnovu 10.000 – ne može očekivati da se poklope istraživanja na uzorku sa izbornim podacima, da je poslednje merene u najboljem slučaju 4, 5 dana pre samih izbora, tako da su mogući novi uticaji i promene stavova u međuvremenu.

Sve u svemu, anketna istraživanja su informacija o, a ne zamena za izbore, pa političarima i političkim strankama je jedino logično da se bore za rezultate na izborima, a ne u anketama.

Autori su prethodni i aktuelni direktor Ipsosa

 

antr

Ko radi javnomnjenjske ankete

Srbija nije uporediva sa razvijenim zemljama po broju istraživanja, ali nije ni na začelju, posebno kada se poredi za zemljama sličnih uslova ili zemljama u regionu. Nažalost, od najvećih deset istraživačkih kuća sa većim kapacitetima samo Ipsos radi javnomnjenske ankete, dok ostali koji slede po veličini iza Ipsosa ih ne rade. U poslednjih 25 godina po svim ovim merilima Ipsos je najveća kompanija ove vrste u Srbiji, a pratile su je Nielsen, GfK, Synovate… sve kompanije iz prvih deset u svetu (deo GfK i ceo Synovet je u međuvremeno kupio Ipsos na svetskom nivou), a da nijedna nije radila javnomnjenjska istraživanja, iako ih rade na ostalim svojim tržištima.

Postoji dosta malih agencija ili nevladinih organizacija koje se bave istraživanjima, pa čak i nekih neformalnih udruženja i grupa ponekada vezanih za fakultete ili neke druge organizacije, pa čak i neregistrovanih firmi ili jedinica koje nemaju registrovanog prometa. Prema portalu Marketing Mreža, na osnovu podatka za 2020, iza Ipsos strategic marketinga nalaze se AC Nielsen, Nielsen Audiance Mesurment, EYESEE, GfK, Gemius, Smart Plus Research, Deep Dive, TMG Insights i Masmi Beograd koji su između 2 i 15 puta manji od Ipsosa, a od prvih deset najvećih istraživačkih kuća u Srbiji samo je Ipsos delom kapaciteta opstao u istraživanju političkog javnog mnjenja.

 

 

antr

Klasifikacija mogućih uticaja

Oni knjigu profesora Wolfganga Donsbacha najavljuju kao vodič za razumevanje demokratske prakse anketiranja i objavljivanja rezultata sledećim tekstom: „Javno mnjenje je kritička sila u oblikovanju i transformaciji društva. Pravilno sprovedena i distribuirana anketna istraživanja daju široj javnosti prilike da se njen glas čuje. Kroz istraživanja javnog manjena javnost, političari, mediji i druge zainteresovane grupe imaju pristup merama stavova i namera javnosti.“ Klasifikacija mogućih uticaja je:

  1. Ukrcavanje (Bandwagon) – kao poriv da se glasa za najjačeg, odslikan kod nas u čuvenom stavu seljaka koju citira Vuk Drašković „glasaću za tebe kada budeš na vlasti“. Za ovo nema ubedljivih empirijskih dokaza u Srbiji – a poslednji primer je upravo suprotan, stiče se utisak kao da su glasači hteli malo da kazne SNS pa su glasali za predsedničkog kandidata, ali ne i za stranku;
  2. Pomoć sirotanu (Underdog) kao glasanje za nekoga ko je toliko slab da vredi glasati iz sažaljenja; bez ubedljivih primera u Srbiji;
  3. Defetizam kao širenje ideje da nema šanse da se išta promeni, pa se tako smanji izlaznost; o ovome je bilo dosta priče i naslućuju se neki primeri, ali poslednji izbori su pokazali suprotan efekat i izazvali veliku izlaznost, iako se pričalo da nema mnogo šanse da se vlast promeni;
  4. Letargija kao osećaj da su „moji“ toliko jaki da će pobediti i bez mene, te se pasiviziraju birači favorita; moglo bi se govoriti da je lažno citirano istraživanje 2012. moglo uticati na izlaznost birača koji su bili za vlast, iako je većina podataka iz tog vremena pokazivala da je DS porastao u završnici kampanje;
  5. Mobilizacija „svojih“ da bi se povećala izlaznost određene vrste glasača; i ovo je sigurno tačno, ali se teško postiže, verovatno da je najbolji je primer kod nas vezan za izbore 2000. i kampanju za izlaznosti;
  6. Giljotina – kada glasovi od manje stranke idu ka sličnoj većoj ako se posumnja da manja ne može da pređe cenzus; ovo se odnosi na posvećenije birače koji prate politiku i moglo bi se kao primer navesti rezultat DS-a 2018. na beogradskim izborima, koji je u svim predizbornim istraživanjima bio ispod cenzusa, a na izborima je dobio značajno manje od cenzusa, te je verovatno deo birača otišao ka jačim sličnim opcijama;
  7. Taktika olakšanja – kada se glasa za neku slabiju stranku samo da bi prešla cenzus, tako da „moja“ stranka dobije koalicioni potencijal, odnosno partnera za vlast. Nema empirijskih podataka o ovome kod nas;
  8. Taktika prevencije – kojom se glasači upućuju na drugi izbor da bi sprečili dominaciju neke stranke; čini se da se u Srbiji to desilo na izborima 2022, jer su podaci i istraživanja pokazivali ogromnu dominaciju SNS-a.

 

Tabela 1

Kandidat za predsednika              Ipsos 31. marta Rezultati 3. aprila

Aleksandar Vučić, Koalicija Zajedno možemo sve              60,1       58,4

Zdravko Ponoš, Ujedinjena Srbija 16,4    18,2

Dr Miloš Jovanović, Koalicija NADA          5,5         6

Biljana Stojković, Koalicija Moramo         5             3,3

Milica Đurđević Stamenkovski, Zavetnici              4,9         4,4

Boško Obradović, Patriotski blok              2,8         4,4

Branka Stamenković, Suverenisti              2,2         2,

Miša Vacić, GG Srpski patriota    0,3         0,9

 

 

Tabela 2

Lista (samo više od 0,5 odsto)    Ipsos pre izbora Ipsos CESID na dan izbora            RIK

Aleksandar Vučić – Zajedno možemo sve             51,40     42,90     42,96

Ivica Dačić – premijer Srbije        8,50       11,40     11,44

Koalicije SNS i SPS zajedno         59,90     54,90     54,40

Savez vojvođanskih Mađara-Ištvan Pastor            1,20       1,60       1,58

dr Vojislav Šešelj – Srpska radikalna stranka        1,70       2,10       2,16

Marinika Tepić – Ujedinjeni za pobedu Srbije      13,80     13,50     13,67

Dr Miloš Jovanović – Nada za Srbiju         4,20       5             5,37

Milica Đurđević Stamenkovski    3,40       3,80       3,71

Muftijin amanet – Stranka pravde i pomirenja    0,70       1,00       0,94

Moramo              4,50       4,60       4,70

Suverenisti          2,60       2,30       2,27

Dveri-POKS         2,40       3,90       3,80

Boris Tadić – Ajmo ljudi 1,20       1,70       1,67

Zajedno za Vojvodinu – Vojvođani           0,60       1,00       0,63

Izvor: Novi magazin.

Click