Dušan Mašić

11. February 2022.
Kunem se, ovo se zaista desilo.
Dusan-Masic
Dušan Mašić. Foto: Medija centar Beograd

Piše: Lazar Džamić

Praveći beleške o iznenada preminulom prijatelju, pitao sam se koga još da pitam za oštroumne uvide. Prva misao mi je bila, bukvalno jednu sekundu i na moju zgranutost – Mašić. Toliko je u mom mozgu bio automatska prva destinacija za iščitavanje medijske (i svekolike) čaršije, za pažljivo plasirane i žiletski oštre metafore koje u jednoj frazi – čak jednoj reči – ogoljuju svu bedu, tragediju ili farsu raznih naših ličnosti, likova i karaktera, ponajmanje ljudi.

Mašić je bio najveća ranžirna stanica za ljude koju znam, jedno ljudsko Lapovo kroz koje su prolazili redovi vožnje mnogobrojnih karijera i sudbina, nekim čudesnim njegovim algoritmom uvek usmeravane u dobrom pravcu, ne ka koliziji, već najčešće zajedničkom putovanju.

Spasao je i više života, bukvalno. Poslednji put, da ja znam, mom prijatelju koji je u kovid bolnici „fasovao“ superbakteriju koju je jedino poseban antibiotik – u tom trenutku nedostupan u Srbiji – mogao da neutralizuje. Istog sata, Mašić je pojurio svoje prijatelje – kojih je bilo u svakoj zamislivoj delatnosti – i našao lek u Banjaluci, i za nekoliko dana zaustavio fizičko kopnjenje nekoga koga lično nije ni znao.

Mašić je bio retka meni poznata osoba bez nadimka. Svi su ga zvali Mašić, kao da smo nesvesno, čak i najbliži, prepoznavali i poštovali njegovu izuzetnost i pravili nesvesnu distancu poštovanja. Nekako nam je bilo teško da ga „poobičimo“. Jer, jeste bio, u mnogo čemu, van ovog mesta i vremena, iako im je – ako bi njega pitali – svim bićem pripadao i voleo: glavni razlog zašto je između Beograda i Londona bez razmišljanja odabrao Beograd.

On je bio nuklearno gorivo institucija i projekata koji će u istoriji služiti na čast ovoj zemlji: od B92, B292, ANEM-a, NUNS-a, brojnih novinarskih škola i programa, do širenja novinarskog svetla po regionu: Bosna, Crna Gora i drugde, a onda – kroz ponovno ustanovljenje Bi-Bi-Si redakcije za Srbiju – opet kod nas.

Dečak i genije, pritajeni vulkan, inovator i nepromenljiv, divni hodajući paradoks kakvog više neće biti.

Članak je prenet sa portala nedeljnika NIN.

Click