Gvatemala/Antigva: Pompeji Centralne Amerike

21. February 2020.
„Da li je tačno da na nebu nema takvih čudesa?“ napisao je gvatemalski nobelovac Asturijas, u pesmi o Antigvi. Mesto ovih čudesa je, međutim, skoro dve stotine pedeset godina u ruševinama.
3201-2-678x381.jpg
Foto: Branko Vasiljević

Osnovao ga je u plodnim dolinama gvatemalske visoravni konkistador Pedro de Alvarado, koji je po zlu zapamćen u ovim krajevima, koje i danas naseljavaju potomci Maja.

Antigva je kao prestonica zamenila prethodnu, danas na njenoj periferiji, Santjago de Gvatemala, zatrpanu blatom posle erupcije vulkana Agva.

S njom je zatrpana i prva  gobernadora u Americi, Alvaradova udovica Beatris, koja ga je nasledila na položaju. Bila je vladar Gvatemale samo jedan dan – poginula je sutradan po imenovanju, koje je potpisala sa „nesrećna“, žaleći supruga. Las Kasas, njihov savremenik, kaže da je grad stigla božja kazna za nedela osnivača.

Nešto neobjašnjivo vuklo je španske doseljenike da podignu novi grad odmah do starog: plodna zemlja između tri vulkana – dva još aktivna – lepota predela ili brojno stanovništvo, koje su pretvorili u robove.

Tek, nikla je nova prestonica cele srednje Amerike, današnjih šest država i dela Meksika. Grad je bio i sedište nadbiskupije, sa katedralom i brojnim crkvama i manastirima. Prosperitet je trajao preko dvesta godina, sve do 1773. godine, kada je grad uništio razorni zemljotres. Ruševine su nazvane Antigva Gvatemala ili, skraćeno, Antigva.

Prestonicu su preplašeni stanovnici preselili pedesetak kilometara dalje, u sadašnji Gvatemala Siti, ali ni ona nije bila bolje sudbine – i nju je pogodio još razorniji zemljotres, u naše vreme.

U ruševinama Antigve i nešto obnovljenih zgrada sačuvan je nekadašnji sjaj grada – u palati Kapetana-generala, iz koje se upravljalo srednjom Amerikom, gradskoj skupštini, univerzitetu, čuvenoj fontani. Pročelje katedrale i dve kapele su obnovljene.

Na mestu oltara nalazi se ploča posvećena osnivačima koji su tu bili sahranjeni, između ostalih i Alvarado i Beatris, kao i Bernal Dias, pisac poznate knjige o osvajanju Meksika, koji je poslednje dane proveo u Antigvi kao sudija.

Na crkvi Svetog Franje, u kojoj se nalazi grob svetog Brata Pedra, koji je podizao prve bolnice za siromašne, očuvana je moćna fasada. Crkva Milosrdne Gospe, barokna građevina sa gipsanim ukrasima i niskim tornjevima, odolela je zemljotresu.

Istorijsko nasleđe i priroda, koja daje poseban šarm gradu, kao i blizina vulkana, čine Antigvu privlačnom. Asturijas je u Legendama Gvatemale opisao Antigvu kao grad koji baštini slojevitu istoriju, kroz nasleđe majanske i španske kulture. Oldos Haksli je posetio Antigvu, nazvavši je „drugom Pompejom“.

Sent Egziperi se u njoj oporavljao pošto mu se u blizini srušio avion u pokušaju preleta Amerike. Okolni vulkani možda su inspirisali pejsaž na asteroidu B612 u „Malom princu“? Interesantan još jedan autor – američki književnik jugoslovenskog porekla, Luj Adamič, koji je napisao knjigu Kuća u Antigvi, o jednoj od najstarijih zgrada.

Dok sam pokušavao da slikam jedno od najlepših mesta u gradu, luk crkve Svete Kataline sa vulkanom Agva koji se preteći dizao u pozadini, iza je doprla buka: vulkan Fuego upravo je započeo svoje plamene orgije.

Članak je prenet sa portala Danas.

Članak je prenet sa portala Danas.

Click