Presvlačenje

18. October 2020.
Vidjeli smo i da javnost spekuliše oko ostavke svemoguće vladarke Sudstva, gospođe Medenice. U novoj stvarnosti, ima li partije za nju?
5251965_1616280_ls
Medenica, Foto: Luka Zeković/Vijesti

Piše: Balša Brković

Jedno sve vidljivije, grupno takoreći, “presvlačenje” i jedno pojedinačno “skidanje” zaslužuju pažnju.

Kritički duh živi od toga što ne smije stati, što svaka osvojena tačka nerednog trena mora postati prošlost, pa ponekad može izgledati da se lošim, uznemirujućim detaljima daje prevelika pažnja, ali, ako je to način da se djeluje na stvari, onda mora biti prihvatljivo. Bolje se stvarima baviti dok su još detalji na slici jedne nove političke realnosti, nego kad (ili ako) postanu glavni prizor.

Već se tu i tamo pojavljuju informacije o međustranačkim transferima, na liniji nova pozicija – nova opozicija. Posmatrači sa podijeljenim osjećanjem reaguju na to: koliko god im je milo da se ovdašnje partitokratske imperije rastaču, toliko se aktivira i jedan gotovo prezrivi sens: što će ovi sad baš ovamo, a ne onamo?

S druge strane, zanimljivi su ti likovi koji imaju potrebu da odmah objave svoju “promjenu”. I uvijek ide slična priča – da su već duže nezadovoljni, odavno su im “kivni”, tim pokvarenim moćnicima, ali, kao, nisu htjeli da talasaju pred izbore (a zašto ne?) ali, sad su prelomili. I tako – eto ih u novoj, i sve popularnijoj partiji. Nova slova griju srce, nova skraćenica obećava produžetak… Čega? Možda i – karijere, privilegija, bahatosti… Pa kako će partije biti drugačije sa istim ljudima? Kako će Crna Gora biti bolja sa istom mentalnom matricom na sceni? To nisu promjene, to je samo presvlačenje…

Bez želje da bilo što generalizujem u zoni konkretnosti, moguće je da ovdje imate jednu klasu ljudi navučenih na partiju, koji, sada, kad njihovi prelaze u opoziciju (a to je zanimljivo biti, vjerujte nekome ko ima iskustva), već pretrčavaju ka novom ličnom i profesionalnom “samopouzdanju”. To su ti crnogorski kentauri – pola partija pola struka – ali nikad ne znate s kojom polovinom imate posla, tako nakazno su stopljene.

Vidjeli smo i da javnost spekuliše oko ostavke svemoguće vladarke Sudstva, gospođe Medenice. U novoj stvarnosti, ima li partije za nju? Je li uopšte moguća partija prema njenoj mjeri? Možda kakav jahački savez? I barem – tri mandata.

Ona definitivno spada u one “igrače na sceni” koji su svojim javnim djelovanjem pomogli da se ljudima unekoliko “razbistri” slika o vladajućoj partiji i pravoj prirodi sistema koji je ta partija kreirala. Na čemu joj treba iskreno zahvaliti.

Toliko o “presvlačenju”. I jahanju. A sada o “skidanju”. Maske građanskog svjetonazora, recimo.

Kandidat za mandatara, gospodin Krivokapić, iz dana u dan gubi taj, kako rekosmo, u Crnoj Gori spasonosni, oreol nepoznatosti, koji je i činio da izgleda neuporedivo pristojnije i benignije od starih političkih vukova.

A nakon skidanja (maske?) uslijedila je retorika koja priziva (pra)staru propagandističku floskulu po kojoj je Crna Gora “druga srpska država”. Takva izjava je eksplicitno sprdanje građanskoj prirodi i suštini savremene Crne Gore.

Istovremeno, to je forma ponižavanja etničkih Crnogoraca, kojima se, čak i kada je istorijski stvore, ne dopušta pravo na sopstvenu državu. A to nikada nije naivno, štaviše je vrlo opasno, na koncu – ta vrsta retorike učiniće “prepoznavanje” bržim, “skidanje” brutalnijim.

Ne dolikuje, profesore, da se tako lako zagubite u opasnim lavirintima istorijskih falsifikata makar sve to zvučalo kao bogougodno blagoglagoljanje… Ako niste zaboravilil, od vas ljudi u Crnoj Gori očekuju neke drugačije pomake. I mnogo važnije.

Zar se zaista ne može sasvim izaći iz tih naporno istih, olinjalih priča

Uostalom, u takvu retoriku se ne može zaći slučajno, kao na doček operetskog četničkog komandosa….

Tekst je prenet sa portala Vijesti.

Share