Ne branite Crnu Goru od mene! Moramo!

12. January 2021.
Đukanovićeva demagogija o ugroženoj državi i patriotska mantra o vječnoj Crnoj Gori guraju društvo ka sličnoj provaliji nad kojom se našla velika Amerika u finalnoj fazi Trampovog mandata.
5287107_protest-portal_ls (1)
Foto: Vijesti/Savo Prelević

Da bi izbjegao neuspjeh, Tramp negira stvarnost, kažu oni koji ga poznaju. “U njegovoj glavi, on nije izgubio”, priča Džek O’Donel, njegov bivši uposlenik. “On nikada neće priznati poraz. Uvijek će govoriti: ‘Pokrali su me’!”

Ista se dijagnoza može postaviti i za našeg vođu Đukanovića. Od Kongresa partije ne napušta ga opsjednutost crkvom i pozicijom patrijarha, a nakon izbora stalno ponavlja – pokrali su me. Istina, drugim riječima, ali i on u suštini šalje istu poruku – kako je izgubio izbore zbog miješanja Beograda i usljed ćutanja međunarodne zajednice.

“Neuspjeh nije opcija”, pisalo je, prenosi BBC, na stolu jednog člana Trampovog osoblja unutar Bijele kuće. Taj moto najbolje sumira Trampovu filozofiju i njegov pristup predsjedničkom mandatu.

Isti problem imamo sa Đukanovićem. Njegovo pojavljivanje u video poruci za Novu godinu, urušenog zdravlja, napuklog glasa, uz otežano disanje, pokazalo je da za njega poraz nije opcija i da stranku neće dati dok je ne ugasi, što ne bi izazvalo naše suze da nije spoznaje da je u privatnoj državi kakvu je sazidao za proteklih 30 godina i sudbina zemlje donekle skopčana sa sudbinom njega i partije. Kažem, donekle. Svakako ne u mjeri u kojoj to Đukanović i propaganda žele da predstave. Zato kada predsjednik, kao nedavno, poruči “Ne branite Crnu Goru od mene”, odgovor treba da bude – Moramo!

“Šesti januar će ostati upamćen kao jedan od najmračnijih dana u američkoj istoriji”, rekao je Čak Šumer, lider demokrata u Senatu, da bi onda zaključio: “Ovo je posljednje upozorenje našoj naciji o posljedicama politike demagoškog predsjednika, ljudima koji mu to omogućavaju, zarobljenim medijima koji papagajski ponavljaju njegove laži i simpatizerima koji ga prate dok Ameriku pokušava da gurne na ivicu propasti”.

Isto važi i za Đukanovićevu politiku. Njegova demagogija o ugroženoj državi i patriotska mantra o vječnoj Crnoj Gori kojom bjesomučno mašu propaganda i plaćenici, guraju društvo ka sličnoj provaliji nad kojom se našla velika Amerika u finalnoj fazi Trampovog mandata.

“Najviše zabrinjava politička činjenica da značajan dio Republikanske stranke živi u svijetu mašte, mjestu gdje činjenice i istina ne vladaju, gdje je ponižavanje opozicije i kritičara samo sebi svrha i gdje je bježanje od stvarnosti više izraz plemenske odanosti nego mentalne bolesti”, napisao je prije neki dan Piter Vener, kolumnista Atlantika i Njujork Tajmsa. Uz opori zaključak: “To vodi stranku i samu Ameriku ka prostorima na kojima ranije nikada nismo bili, pa i spektaklu poraženog predsjednika i njegovih pristalica koji se uporno trude da ukradu izbore”.

Isto važi i za DPS i Crnu Goru. Đukanović je godinama radio na kloniranju stranke u kojoj nema mjesta za minimalnu razliku u mišljenju ili disonantni ton. Gromoglasna najava podmlađivanja DPS-a pokazala je kao malo šta drugo Đukanovićev cinizam i okrutnost jer je na političku scenu izbacio svoje mlade klonove koji se utrkuju da oponašaju Vođu, ne samo gestikulacijom, već i u načinu ophođenja na političkoj sceni. Svi oni, i mladi i stari, slijede Dona, kao i doskora republikanci – jedni iz straha, drugi zbog karijere, jedni sa oduševljenjem, drugi sa stisnutom gornjom usnom. Zato uoči Kongresa DPS-a nema neizvjesnosti – sve će ostati isto, što znači da će biti nastavljeno urušavanje partijskog rejtinga i uticaja. Zbog čega SPC i Vučić zadovoljno trljaju ruke.

Drama se odvijala u talasima, izvještava BBC o pobuni Trampove rulje koja je demolirala zgradu Kongresa i gotovo izvršila državni udar. Televizijske kamere pokazivale su slike “ustanika” koji plešu i mašu zastavama na stepenicama Kapitola. Na društvenim mrežama pojavile su se fotografije i snimci izgrednika unutar zgrade, kako poziraju u kancelarijama izabranih zakonodavaca ili nose djelove namještaja i enterijera. U fotomontažama se našao i Medeni Nebojša – napokon u zgradi Kapitola, istina nepozvan i u društvu Kjuanonovih šamana, elitne grupe Trampovih sljedbenka teorije zavjere, po kojoj je grupa pedofila koji obožavaju đavola ušla u najviše redove američkih vlasti. Duboka Medova država, dakle!

Isto je moglo da se desi i kod nas 28. decembra. Ali su Đukanović i njegov DPS izveli samo pokaznu vježbu ispred predstavničkog doma. Ranije je na takve svetkovine “demokratije” tapiju imao DF čiji su šamani vjerovali da su Srbi nebeski narod osuđen na poraze zbog zavjere CIA-e i Vatikana. Sada Đukanovićevi najvatreniji fanovi propagiraju nešto slično, recimo da je đavo ušao u američku ambasadorku koja se žali po čaršiji kako će Milo da izvede tenkove na hrišćane.

I ovdje smo gledali patriotsku masu, umotanu u nacionalne zastave i njihove predstavnike u Skupštini koji im, poput republikanaca i Trampa, poručuju da ih vole, a onda i da znaju kako se osjećaju jer im je država u opasnosti. Falio je samo Brano i njegovi sa oružjem koje nikad ne nose. U šta treba vjerovati jer za tim nije ni bilo potrebe pošto je policija funkcionisala kao privatna garda vlasnika privatne države.

“Upravo smo imali nasilnu rulju koja je napala Kapitol u pokušaju da nas spriječe da izvršimo našu ustavnu dužnost”, tvitovala je kongresmenka Lin Čejni, jedna od rijetkih u Republikanskoj stranci koja se nije dala Trampovoj demagogiji i teorijama zavjere. ”Nema sumnje da je predsjednik organizovao rulju, da je predsjednik podsticao rulju, predsjednik se obratio rulji”, zaključila je ona.

Isti je slučaj sa Đukanovićem, kada šalje poruke o protivpravnom postupanju nove Vlade i Skupštine i podrivanju sistema i državnih institucija, a sa druge strane prećutkuje, dakle i podržava, opstrukciju prava i zakona od strane zarobljenog DIK-a, što sada treba da potvrdi i zarobljeni Ustavni sud. Sve podsjeća na Trampa koji diže ustanak zbog navodne krađe izbora dok paralelno telefonom ubjeđuje državnog sekretara Džordžije da mu nekako namakne 11 hiljada glasova koliko mu fali da pobijedi protivkandidata. Neprijatelji demokratije su kroz istoriju najveće prevrate sa najtragičnijim posljedicama često obezbjeđivali pozivanjem na narodnu volju ili odluke zarobljenih državnih institucija.

Sve to, naravno, prati propaganda čija je uloga najznačajnija, daleko ispred one koju igraju narodni predstavnici ili nosioci sudskih funkcja. Oliver Darsi, urednik CNN-a, opisuje Trampovu “ružičastu” mrežu kao “pregršt kablovskih kanala (Fox, OAN, Newsmax), web stranica (Gateway Pundit, Daily Wire, Breitbart) i radio voditelja (Raš Limbo, Mark Levin), koji podupiru svoje teorije zavjere i dijele ih sa milionima. Tako Mark Levin, poznati voditelj Foxa, u nedjelju veče kaže: “Svaki republikanac koji ne ustane u srijedu 6. januara, uništiće Ustav zajedno sa demokratama”.

Isto je u Crnoj Gori sa Đukanovićevom propagandom. Danima i nedjeljama uoči skupštinskog zasijedanja na kome je trebalo izglasati izmjene Zakona o slobodi vjeroispovijesti, CDM, RTCG, Pobjeda, Aktuelno i ostala bratija, brutalno targetiraju, jednog po jednog, prvaka ili poslanika Ure, na isti način i istim riječima kao citirani Levin. Da će ako izglasaju Zakon pogaziti Ustav, poniziti Crnogorce, izdati državu. “Kad oslabite uobičajene puteve kanalisanja nasilja, ono onda izbija u neograničenom vidu i svuda. Kad riječi izgube na snazi, onda moć pripada nasilju”. Ovako jedan francuski sociolog objašnjava strašan zločin u gradiću Bajoneu u kom su putnici gradskog autobusa brutalno ubili vozača jer je insistirao da nose maske!

Đukanović sada poziva premijera i lidere vlasti na korektnost, držeći im i lekcije iz kućnog vaspitanja. A šta je sve uradio, kojim stilom i jezikom, za protekle tri decenije da bi onemogućio svaki dijalog, uništio nezavisne medije i ponizio kritičare i opoziciju! Čak i da mu zaboravimo na rane radove iz 90-ih, bio je kaže mlad i zaveden velikosrpskom ideologijom, ono što je demonstrirao nakon referenduma bilo je gradivo iz koga su mogli da uče i Tramp i Orban i Erdogan i Vučić. Umjesto da integriše društvo i napravi pristojnu državu, on je deceniju i po potrošio na progon i žigosanje “poraženih” na referendumu i nepotkupljivih iz redova “pobjednika”… Umjesto da, kao Linkoln nakon građanskog rata u Americi, “očisti svoje srce i um od bijesa i mržnje prema sunarodnicima s Juga”, Đukanović je bildovao svoju moć koja mu je pomračila razum i suzila, a sada već i izbrisala, osjećaj empatije prema slabijim ili drugačijim. Fizički vidimo čovjeka dok iz njegovih usta izlazi samo vatra. Opasan put koji gura Crnu Goru ka ponoru mogućih sukoba i posrnuća. Mnogo dramatičnijih od onih koje smo gledali 6. januara u Kapitolu i oko njega.

Zato, kad nam predsjednik poruči – ne branite Crnu Goru od mene, odgovor uvijek treba da bude – MORAMO!

Tekst je prenet sa portala Vijesti.

Share