Gradonačelnice, vratite biblioteku u Vijećnicu

Piše: Dragan Markovina

Dva su ključna razloga zbog kojih se nacionalistički revizionisti uporno pokušavaju baviti prevrednovanjem Drugog svjetskog rata i njegovog ishoda. Prvi i ključni je taj što se time pokušava izbjeći rasprava o onome što se događalo u ratovima devedesetih, a drugi je u tome da bi se ukinula bilo kakva komparacija društva koje je nastalo i izgrađeno nakon 1945. s onim koje je nastalo nakon okončanja posljednjih ratova i u kojem još živimo.

SLIKA OTPORA GRADA

Godišnjica paljenja sarajevske Vijećnice u Sarajevu prošla je negdje na marginama vijesti, ali priča o tom zločinu je bitna i danas. U prvom redu zbog toga što se radilo o simboličkom i planiranom zločinu koji je težio tome da izbriše pamćenje čitavog jednog grada i društva, pa i države, odnosno zajednice naroda i ljudi koji su je činili. Sramota tog užasa bila je prepoznata momentalno, zajedno sa sviješću o tome tko je sve spaljivao knjige u prošlosti. Štoviše, jedna od upečatljivijih slika otpora grada opsadi i zločinima bila je ona u kojoj je Vedran Smajlović svirao violončelo u spaljenoj zgradi nekadašnje biblioteke.

Međutim, sve bi to bila daleka prošlost da je došlo do katarze među onima koji su spalili biblioteku i među onima koji još podržavaju politiku koja je to napravila. No, to nažalost nije jedini problem zbog kojeg priča o Vijećnici i dalje izaziva prijepore. To se sada događa zbog natpisa na spomen-ploči koji je doista mogao biti odmjereniji a da pritom ne skriva činjenicu tko je i kojom politikom vođen spalio zgradu. Međutim, čak i kada bi spomen-ploča prestala izazivati prijepore, ideja s kojom je biblioteka zapaljena i dalje ne bi bila poništena, niti će to biti, sve dok se u zgradu Vijećnice ne vrati biblioteka. Općenito govoreći, teško je shvatljivo zbog čega se to nije dogodilo, a još je manje shvatljivo zašto izostaje ozbiljniji pritisak javnosti oko tog pitanja. Vijećnica jeste prelijepa zgrada iz austrougarskog razdoblja i jeste bila namijenjena da bude Vijećnica, ali nisu je zato spalili. Kao što ni Stari most nisu srušili zato što je bio lijep, nego zbog njegove simbolike. Preciznije govoreći, spaljena je zapravo biblioteka, a ne zgrada sama po sebi. Zbog čega u Vijećnicu biblioteka treba biti vraćena. U svemu tome imaju i još dvije stvari. Kada neku javnu zgradu rezervirate isključivo za velike događaje s pozivnicom i eventualne turističke posjete, vi ste je zapravo otuđili od građana, a upravo bi Vijećnica trebala biti mjesto svakodnevnog boravka ljudi. Pored toga, u zemlji čija je zajednička kultura na konstantnom udaru nacionalista, a kultura sama po sebi jedva životari, dok je kultura čitanja na zalasku, a broj prodanih knjiga minimalan, bez da se itko, osim ljudi iz kulture, uopće uzrujava oko toga od primarnog je javnog interesa da se napravi sve da se ljude vrati kulturi i knjigama.

NIJE KASNO…

Stvari nisu nepovratne i još nije kasno da se to uradi, a gradonačelnica Benjamina Karić Londrc ima jedinstvenu priliku ostaviti iza sebe nešto po čemu će biti zauvijek zapamćena.

Stoga, gradonačelnice, vratite biblioteku u Vijećnicu.

Tekst je prenet sa portala Oslobođenje.