“Sve je manje onih kojima je ustaški pozdrav sramota”, Dragana Jeckov na komemoraciji žrtvama ustaškog genocida u Glini

Izvor: HINA

Komemoracija se iz godine u godinu odvija u suorganizaciji Antifašističke lige RH, ali i zahvaljujući podršci Eparhije gornjo-karlovačke, potomaka žrtava i svih onih koji na Baniji ne zaboravljaju na živote izgubljene u genocidnoj kampanji kao i na uništeni pravoslavni hram.

Glinski komemorativni skup održan je ispred nekadašnjeg Spomen-doma izgrađenog 1969. godine na mjestu srušene pravoslavne bogomolje, ujedno i mjestu ustaškog zločina, a potom je u znak zaborava 1995. godine preimenovan u Hrvatski dom.

Dragana Jeckov, saborska zastupnica i zamjenica predsjednika SNV-a, na početku svog obraćanja okupljenim građanima i građankama Gline, kao i onima s cijelog područja Banije, istaknula je bana Josipa Jelačića, koji je stolovao u Glini, kao i Josifa Runjanina kompozitora hrvatske himne koja je upravo u Glini prvi put izvedena. Podsjetila je i na dvije podignute glinske crkve od iste ruke — graditelja Bartola Felbingera: katoličku crkvu svetog Ivana Nepomuka i pravoslavnu Rođenja Presvete Bogorodice. Istaknula je kako se Glinska svakodnevica i suživot srušio u trenutku kad je na vlast došao režim izgrađen na ideji da neki ljudi vrijede manje od drugih, i to samo zbog drugačijih krvnih zrnaca.

„Glinsku svakodnevicu prekinula su tri vala nasilja koja su Glinu zauvijek zavila u crno. Prvi u svibnju 1941., kada su pohapšeni i ubijeni gotovo svi muškarci srpske nacionalnosti iz grada. Drugi, i najteži, dogodio se upravo ovdje, u pravoslavnoj crkvi Rođenja Presvete Bogorodice, kada su iz okolice Topuskog željeznicom dovezeni Srbi, njih oko četiri stotine, i po naređenju ustaškog pukovnika Tomislava Rolfa ubijeni u crkvi. Treći zločin dogodio se početkom kolovoza, nad Srbima dovedenim iz okolice Vrginmosta, koji su krenuli na Pokrst svečano obučeni, ukrašenih kola, misleći da idu prema miru u vlastitom zavičaju. Umjesto toga, dočekala ih je smrt“.

Govoreći o sudbini pravoslavne crkve Jeckov je istaknula kako je ona srušena ubrzo nakon rata, a na njenom mjestu je podignut Spomen dom.

„Spomen dom, stoji ovdje i danas, ali pod drugim imenom. A ispred njega su dugo stajala samo dva skromna znaka: spomen ploča i skulptura majke koja u jednoj ruci drži čedo, a u drugoj vrč vode života. Danas ploče nema, dom više ne nosi svoje ime, i jedino što je ostalo jest skulptura — znak da se ovdje nešto dogodilo“, rekla je Jeckov.

Govoreći o aktualnom društveno političkom trenutku Jeckov je napomenula „kako je danas sve manje onih koji bi rekli da je ustaški pozdrav sramota. Nema tog razloga, historijske nepravde, ili bilo kojeg višeg cilja koji bi mogao opravdati ubijanje ljudi samo zato što su druge vjere ili nacionalnosti. Zato je i danas opasno kad se simboli ustaškog režima vraćaju u javni prostor, u bilo kojem obliku“.

Kao pozitivan primjer Jeckov je navela glinskog katoličkog župnika Franca Žužeka, koji bi sigurno i danas, kao i u ono glinsko vrijeme zla i zločina, javno ustao protiv crne boje, a stao uz one koji su bili u potrebi, kao što je i napravio braneći glinsku braću i sestre Srbe od ustaškog pogroma.

„Predstavnici Vlade Republike Hrvatske, pa čak i vršiteljica dužnosti ravnateljice Spomen područja Jasenovac, prave se da ustaškog genocida u NDH nije bilo“, rekla je Vesna Teršelič, voditeljica Documente – Centra za suočavanje s prošlošću, tijekom svog govora, te u obraćanju obiteljima žrtava naglasila da upravo oni u Glini dobro znaju da je nad njihovim precima, djedovima i pradjedovima u vrijeme Drugog svjetskog rata, uz genocid nad Židovima i Romima, počinjen i genocid nad Srbima.

„Žalim što uzastopni gradonačelnici Gline puštaju da Spomen dom nosi ime Hrvatski dom, časno na gotovo svakom drugom, samo ne na ovom mjestu stradanja. Žalim što i dalje nema razumijevanja za potrebu poštovanja uspomene na žrtve u Glini i previše drugih mjesta, širom Hrvatske“, rekla je Teršelič.

“Komemoracije SNV-a i srpskih organizacija u Hrvatskoj u proteklim godinama postaju između ostalog i činovi otpora prema sveprisutnom revizionizmu. Dakle, koliko god u javnim politikama imamo snaženje ustaških simbola antifašističke organizacije u Hrvatskoj upravo reagiraju na pravi način sa, između ostalih, kulturnim programima, izdavaštvom, povijesnim istraživanjima.

Nažalost, moram da konstatiram kako iz Srbije ne dolazi nikakva pomoć. U proteklih godinu dana, javni dužnosnici u Srbiji, tabloidi, … koriste termin ustaša za mlade u Srbiji, za studente, za aktiviste, za one koji drugačije politički misle, za one koji su proeuropski orijentirani i time devalviraju taj termin, devalviraju zločine koji su počinjeni i time se žrtve ustaša vrijeđaju”, naglasio je u svom govoru Veran Matić, beogradski novinar i predsjednik Asocijacije nezavisnih elektroničkih medija (ANEM).

U podnožje Augustinčićevog spomenika položene su ruže, parastos je održao paroh glinski Goran Kalamanda, glumac Dejan Stojaković čitao je odlomak iz knjige „Ustaški teror i genocid“ povjesničara Igora Mrkalja, dok je beogradski klarinetist Luka Bošković izveo dvije skladbe.