Treći put za izlazak iz haotičnog stanja

1. June 2021.
Jutro nakon objavljivanja izbornih rezultata u Udruženju novinara Srbije izjavio sam da je sve što se dešavalo uoči Izborne skupštine UNS bilo pomalo kompromitujuće za ulogu novinara i novinarsku zajednicu.
ZIVOJIN RAKOCEVIC NOVI PREDSEDNIK UDRUZENJA NOVINARA SRBIJE
Živojin Rakočević novi predsednik UNS. Arhivska fotografija snimljena 2013. godine na mestu na kome su 1998. godine kod Velike Hoče u Metohiji nestali novinari Radio Prištine, Đuro Slavuj i Ranko Perenić. Foto: BETAPHOTO/ARMENIJA ZAJMI BESEVIC

Piše: Veran Matić

Dodao sam da pretpostavljam da će novi predsednik Živojin Rakočević uspeti da ‘stavi na noge’ ovo udruženje posle svega i da će nova uprava u tome učestvovati.

Insistiranje novog predsednika UNS-a na poboljšanju uloge lokalnih novinara, razvoju slobode govora, kritičke misli i slobodi normalnog udruživanja teme su u kojima delimo iste vrednosti. Verujem da ćemo ih unapređivati kroz saradnju u Radnoj grupi za bezbednost i zaštitu novinara i drugim telima u kojima smo zajedno angažovani sa predstavnicima najstarijeg novinarskog udruženja. Priznajem da ne delimo zajednički optimizam vezan za staru UNS-ovu ideju o uvođenju 2% izdvajanja iz lokalnih budžeta za lokalne medije putem projektnog sufinansiranja. To dobro zvuči, ali nije realno sprovodivo što znaju svi koji su učestvovali u pisanju aktuelne Medijske strategije.

Mislim da bi bilo bolje da se foksuiramo na doslednu primenu postojećih medijskih zakona koji pružaju više nego solidan pravni okvir za sufinansiranje lokalnih medija pod uslovom da postoji politička volja i da se poštuju elementarna moralna i etička pravila struke koje vraća u fokus i na kojima opravdano insistira novi predsednik UNS-a. O ovome je nedavnog govorila i Maja Stojanović iz Građanskih inicijativa kada je izjavila da je „Zakon o javnom informisanju u Srbiji je bio jedan od najboljih zakona na svetu, na koji su se ugledali i drugi, ali problem je u praksi“.

Zato mislim da ’treći put’ koji pominje Živojin Rakočević treba da znači i redefiniciju odnosa prema ovom konceptu. To uključuje potrebu da se među ključnim novinarskim i medijskim udruženjima redefiniše odnos prema ovom institutu koji će označiti i zajedničku strategiju koja isključuje davanje legitimiteta postupcima lokalnih samouprava. Potencijalni sitni ćar relevatnih udruženja ne treba da legitimizuje ozbiljne zloupotrebe mešetara koji su svoje pravo lice pokazali prilikom haotičnih događaja pre i tokom skupštine UNS-a. Bilo bi dobro da ovo bude prelomna tačka u kojoj će se pokazati da nema nikakve vajde od paktiranja sa GONGO udruženjima koja, pokazalo se ponovo, nisu utemeljena na istinskim profesionalnim, etičkim i moralnim uverenjima.

Voleo bih da budući potezi predsednika UNS-a utvrde moje uverenje da je njegov izbor jasan znak da postoje crvene linije koje se ne prelaze zarad sitne koristi i rušenja ugleda. Siguran sam da bi tada do nas stizale bolje vesti od navoda koliko su sredstava dobili mediji u vlasništvu Radoice Milosavljevića putem projektnog sufinansiranja. Ideja o uvođenju 2% izdvajanja iz lokalnih budžeta za medije u ovakvim okolnostima samo bi dramatično uvećala ove iznose koji se preusmeravaju ka provladinim medijima na svim nivoima vlasti, uključujući i lokalne.

Zato treba biti oprezan sa ovom idejom o uvođenju 2%. ’Treći put’ u ovom domenu mora da bude istinski drugačiji i ne treba da bude reciklaža nekadašnje, teško sprovodive ideje. U protivnom će biti osuđen na propast i pretvoriće se u sopstvenu suprotnost. Na Živojinovu i moju žalost, a najviše na žalost lokalnih medija.

Click