Sjetim se rečenice koju bi tu i tamo čula od zatvorenika/ica s kojima radim: "nisam imao/la vremena". I prije sam znala da mi ne lažu kada to kažu, ali tek sam u izolaciji shvatila i zašto. Kada si zatvoren i odsječen zaista nemaš vremena, vrijeme ima tebe. Žene iz Kaznionice u Požegi nemaju vremena ponekad ni za to da do kraja pročitaju knjigu koju su htjele, ali svejedno dođu na književni klub, kažu "nisam imala vremena". Što je, tek sad mi je to sasvim jasno, šifra za: nije mi bilo dobro. Nefokusiranost nije karakterna mana, već simptom. Simptom činjenice da ovo nije retreat ni godišnji odmor, ovo je pandemija i dva potresa pa tisuću malih.