Moderna kapitalistička društva izgrađena su na jednoj dihotomiji: u političkoj sferi, odluke (bi trebalo da) se donose uz poštovanje načela jednakosti, tako da svako ima jednako pravo glasa, uz ravnomernu distribuciju moći; u ekonomskoj sferi moć je koncentrisana u rukama vlasnika kapitala koji imaju diktatorska ovlašćenja, a struktura moći je hijerarhijska. Održavanje ravnoteže na ovoj dihotomiji nikada nije bilo jednostavno. Nekada je političko načelo jednakosti ulazilo na teren ekonomije i ograničavalo moć vlasnika kapitala: otuda sindikati, radno pravo, propisi o diskriminaciji, zapošljavanju i raskidu radnog odnosa. U neka druga vremena, ekonomija se nametala politici, pa su bogati dobijali priliku da potkupljuju političare i nameću zakone koji im odgovaraju.