Saša Stojković: Narod u Vranju je i bez korone ekonomski uništen

25. May 2020.
Intervju sa Sašom Stojkovićem, glavnim i odgovornim urednikom portala Infovranjske, za podcast “Dan posle”
Dan.posle logo

Razgovarao: Aleksandar Gubaš

Kakva je trenutno atmosfera u Vranju, posle ovog dramatičnog porasta broja obolelih od korone nedugo nakon ukidanja vanrednog stanja?

Saša Stojković: Situacija je potpuno ista kao i pre toga. Vranje je južnjački grad, prilično živahan — kafići su puni, restorani koji su otvorili svoja vrata su takođe puni, nema nikakvih značajnijih problema. Dakle, ovde se industrijske zone i fabrike nalaze po obodima grada, i to je praktično bio najveći problem, koji je i izazvao čitavu ovu novu epidemiju. Naravno da je problem što u fabrikama radnici na radnom mestu nemaju dovoljnu zaštitu od zaraze — to jeste problem, ali je svakako najveći problem prevoz. Do fabrika mora da se ide posebnim prevozom koji organizuju poslodavci. Taj prevoz se vrši minibusevima, koji su apsolutno uvek puni, i to je izvor zaraze.

Stručnjaci kažu da su oni i očekivali da će se tako nešto dogoditi, ali ja ne verujem u to, zato što se epidemija širila kao vatra. Odmah posle fabrika, korona se proširila i na okolinu tih ljudi — njihove prve komšije su takođe odmah obolele, i broj zaraženih je eksponencijalno rastao. Ali, ono što može da nas raduje je svakako, što kažu stručnjaci, lakša klinička slika. Ja ne bih znao da vam kažem šta je to tačno, ali kada je korona prvi put ušla u Vranje, kada je ušla u Osnovni sud — u narednih desetak dana je bilo petoro mrtvih, od te korone koja je došla iz Praga posle osmog marta. Sada su zaraženi pretežno sa lakšom kliničkom slikom, i to više ne izaziva paniku kod ostalih građana.

Gde su trenutno najveća žarišta?

SS: Najveća žarišta su te fabrike. Dakle, fabrika nameštaja “Dodić”, fabrika obuće “Donna Line”… Geoks je zatvorio fabriku za radnike još narednih dan, dva. U ponedeljak su je zatvorili, u petak će je ponovo otvoriti — ona već nije radila skoro čitav april. U “Zavarivaču” je šestoro ljudi poslato na testiranje. Ovde je sada glavna priča oko toga da li je korona došla preko neke privatne žurke — koja je organizovana prošle nedelje, a epidemija je buknula negde u sredu — ili je krenula iz “Dodića”. Danas su u Vranje stigli stručnjaci iz Kine, koji se u državi nalaze od marta meseca, kao ispomoć vlastima. Oni su, posle razgovora sa ovdašnjim zdravstvenim radnicima, ocenili da se korona ovde drži pod kontrolom, ali da je neophodno poštovati preventivne mere.

Kakvo je stanje u zdravstvenim institucijama i kovid bolnicama u Vranju — u pogledu opremljenosti, i osposobljenosti ljudstva za sve što donosi borba protiv ove bolesti?

SS: Ovde je epidemija dočekana potpuno nespremno. Skoro čitavo vreme, pa i do dan danas, zdravstvene i lokalne vlasti se prilično amaterski odnose prema tom velikom problemu. Sreća je samo što dobar deo fabrika nije radio, i što je bio policijski čas — inače bi to, sa navikama koje ljudi imaju, ovde bio ozbiljan, ozbiljan problem. Juče sam saznao da pacijenti u Vranju deo terapije u borbi protiv COVID-19 plaćaju sami. Ta činjenica vam dovoljno govori o odnosu lokalne vlasti i zdravstvenih vlasti prema obolelima.

Ovde je jedna od kovid bolnica bila u Domu za učenike. On je bio prazan, jer su učenici, naravno, otišli kućama pre zabrane međugradskog saobraćaja. Međutim, onda je iz Beograda stigla naredba, kad je predsednik Vučić trebalo da poseti Niš, da svi kovid pacijenti sa juga Srbije — dakle, sa tog prostora od trista hiljada ljudi, recimo — moraju da idu u nišku halu “Čair”. Ljudi ovde su se protiv toga pobunili, došlo je do ozbiljnog protesta i sukoba, i jedva su ostali tu gde su bili…

Posle je ta bolnica zatvorena. Na kraju toga svega su zdravstvene vlasti očigledno proglasile pobedu nad koronom, jer je zatvorena i kovid bolnica Stara hirurgija, ali se ona, evo, vratila na velika vrata. Morali su brže-bolje ponovo da otvore tu bolnicu, koja je sad puna pacijenata — ali koja nema drugih, da kažem, mogućnosti, osim izuzetno požrtvovanih lekara i medicinskih sestara, koji apsolutno dovode svoje zdravlje u pitanje radeći taj odgovoran posao.

Kako se u ovoj situaciji ponašaju vlasnici firmi u kojima je najveći broj zaraženih?

SS: Sve je ostavljeno na volju vlasnicima. Narod je ovde u ekonomskom i finansijskom smislu potpuno uništen, i to već predugo traje. Ti ljudi tamo i inače, i bez korone, rade u potpuno nemogućim uslovima, koji sada postaju još gori — i biće samo sve gori. Oni rade za plate koje su ispod svakog ljudskog dostojanstva, i to je znak šta poslodavci u stvari misle, bilo da je u pitanju korona ili ne.

Da li postoje nekakvi nagoveštaji da će se ispitati odgovornost nadležnih za ovo najnovije razbuktavanje broja obolelih?

SS: Ne, ovde su svi srećni i zadovoljni. Svi kažu da je veoma dobro što pacijenti imaju lakšu kliničku sliku, to se čuje u svim državnim, plaćeničkim medijima. Svuda se čuje samo “lakša klinička slika” i “Sve je u redu, mirno spavajte, pobedili smo!” Ovde je veoma brojna romska populacija, koja je najmanje ekonomski moćna populacija u Srbiji — najmanje 10% stanovnika Vranja su Romi. Sto pedeset dinara za masku je nešto što je za većinu tih ljudi potpuno nedohvatno, u svakom pogledu. A vlast im je dala litar, dva zejtina i brašna, i dalje ih niko ih ništa nije pitao… Onda su, kada su zatvorili pijace,  zabranili svu uličnu prodaju, koja je u Vranju kilometarska. Ne bih sada da dužim oko toga, ali oni su čitav taj kilometarski promet nagurali u zatvoreni deo pijace, koji ima trista kvadrata. Tu nema zaštite od virusa, tu je nemoguće se zaštititi… A to je glavna tržnica, u kojoj ljudi kupe subotom onoliko koliko kupuju cele nedelje na svim ostalim mestima. Dakle, neko se ovde ne ponaša odgovorno… Neko ovde ne razume kolika opasnost preti ovom gradu, a samim tim i Srbiji.

Dobro, Krizni štab je, piše se, otkrio razlog za ovaj porast broja zaraženih na jugu Srbije — to što stanovništvo živi u višegeneracijskim porodicama. Imate li neki komentar na to otkriće?

SS: Oni su morali da znaju kako stanovništvo ovde živi, kakve navike ima i šta će se dešavati — to je bio njihov posao. Premijerka Brnabić je rekla da je gradonačelnik Vranja svoj posao izuzetno dobro radio. Dakle gradonačelnik je iz SNS-a, ima protivničku struju koja je takođe iz SNS-a, i centrala se stavlja na njegovu stranu, jer dobro radi koronu. I sve je super — dok ne dođe do jedne ovakve, zaista ružne situacije, u kojoj oni takođe ne znaju šta bi dalje radili. Osim smirivanja javnosti preko svojih plaćeničkih medija, oni ne rade ništa.

Čuo sam i da je Brnabić na konferenciji za štampu rekla da je razgovarala sa gradonačelnikom Vranja, i da joj je on rekao da svi Vranjanci nose maske. Niko ovde ne nosi maske, i niko se ne štiti. Ja mislim da čak ni doktori ne nose maske. Mogu vam poslati fotografije, da vidite to što tvrdim. Prema tome, mnogo je ovde zataškavanja, mnogo laži i mnogo prevara. Oni do prekjuče, u gradu od sto hiljada stanovnika, nisu imali nijedan beskontaktni toplomer. Ako odete u Dom zdravlja, ne puštaju vas unutra dok ne stavite njihov toplomer pod mišku. I to njihov toplomer, ne možete od kuće da donesete sopstveni! Tri ili četiri hiljade dinara košta jedan beskontaktni toplomer, i oni za tri meseca nisu uspeli da ga nabave — eto koliko oni brinu o građanima.

Sad mi kažu, u komentarima na mom sajtu — ja sam čitao tri puta nisam mogao da verujem… Kaže čovek da je išao u Zavod za javno zdravlje, jer njegov komšija radi u jednoj od tih fabrika gde je buknula epidemija, i da su oni rekli: “Je l’ ste pili iz iste čaše? Je l’ ste se ljubili? Ne? Idite kući, nije vam ništa.” Ja u to ne mogu da poverujem, ne mogu da verujem da neko ima takav stav, prema ovako ozbiljnom problemu. Kažu da ima samo petoro novozaraženih — ali to je 5% od broja testiranih ljudi, dok je u celoj Srbiji procenat novoobolelih od broja testiranih 0,6%. Dakle, ovde se na terenu nešto ozbiljno događa.

Najavljuje se da će se u Vranju tridesetog maja održati veliki predizborni skup SNS-a. Šta se trenutno dešava u vezi s tim? Kako teku pripreme, i da li možda ima nekih glasova razuma koji savetuju da bi možda bilo bolje odustati od te ideje?

SS: Ne, ovde se radi punom parom. Dakle, u okrugu ima sedam gradova, i svaki je dobio kvotu — Surdulica i Han, recimo, po hiljadu i po ljudi moraju da dovedu na miting, Bujanovac možda petsto, Trgovište hiljadu… Ukupno osamdeset autobusa, i oni trenutno prave raspored gde će ih i kad smestiti, i kad će ko da stigne. To je ogroman posao, da dovedete pet hiljada ljudi na dva sata — i to će apsolutno biti jedna zdravstvena opasnost, kako god da okrenete tu priču. Ali, videćemo kako će se stvari odvijati. Možda će da izaberu neko drugo mesto za početak svoje kampanje. Do sada su uvek počinjali iz Vranja, i to im dođe kao neka tradicija. Mislim da bi struka, koja je dovoljno ćutala sve ovo vreme, morala jasno i glasno da traži od predsednika da odustane od takvih hazardnih ideja. Dakle, da ne pravi tolike skupove — bilo gde, ne samo u Vranju.

Vi ste bili, i još uvek ste, na meti lokalnih vlasti zbog novinarskog i društvenog angažmana. Kako izgleda pisati o propustima i zloupotrebama lokalne vlasti u sredini kao što je Vranje?

SS: Veoma, veoma teško, s jedne strane. A sa druge je veoma lako, pošto smo mi ovde jedini medij — nažalost, mediji su toliko propali. Mi imamo ogromnu posećenost. Naš portal dnevno poseti pedeset hiljada ljudi, na pedeset četiri hiljade glasača u Vranju — to je ogromna posećenost, iako ona ume da varira. Ali ono što je najvažnije je to da nam se narod stalno javlja, da nam stalno šalje dokumenta i fotografije, da otvara priče, teme, događaje… Dakle, ništa mi ne bismo znali, da nam se obični građani ne javljaju i ne govore: “Evo, ovaj to radi, ovaj to, a ovaj treći to.” To je pomalo kao Ilija Čvorović — svako svakoga prati. Ali to je način na koji javnost ovde funkcioniše. Kada ne bi bilo Infovranjskih, kao platforme na kojoj to može da se obelodani i da se javno kaže, onda bi ovo bila potpuna kasaba, u svakom pogledu

Bilo je nekih najava tome da će gradski odbor SNS-a u Vranju formirati tim za podnošenje prijava protiv medija, šta se s tim dešava?

SS: Za sada ništa, zato što je korona sve zaustavila — i izbornu kampanju, i sve. Sada za to koriste ove njihove medije… Dakle, SNS više ne izdaje svaki dan saopštenja protiv nas, nego ta saopštenja izdaje Radio televizija Vranje — očigledno u ime vlasti. Danas je na toj lokalnoj televiziji izašla voditeljka, i devet i po minuta protiv mene čitala paškvilu. Vi se, eto, bavite podkastom, znate šta znači devet i po minuta teksta… Znači, tu se neko ozbiljno bavio mojim propustima u životu (smeh). Ali dobro, nemaju drugi posao, time se ljudi bave.

Jeste li doživljavali neke napade na fizičku bezbednost?

SS: Ja jedanput mesečno obavezno idem na suđenje. Za sada me niko nije dobio na sudu — i neće me ni dobiti, ako ima suda. Ali to je za mene fizički i zdravstveni napor, i finansijski napor, to da ja odem do Beograda i da se vratim. To je nasilje iscrpljivanjem, kako bih rekao. Ne samo mene, nego čitave redakcije. Još samo fali da me neko sretne negde u mraku s motkom… Ako na to mislite, takve bliske susrete nisam imao.

Koliko se konflikti i dešavanja na nacionalnom nivou odražavaju u Vranju? Da li se i u Vanju lupalo u šerpe?

SS: Isto je i ovde. I ovde se lupalo u šerpe, a bili su i oni drugi, u organizaciji ovdašnjeg SNS-a… Na svaku muvu, oni šalju slona. Evo sad, ovi ljudi iz Dveri su izdali saopštenje da su zabrinuti za zdravlje svoga predsednika — na jednoj strani, na primer. Iz SNS-a su pustili saopštenje na četiri strane kako je on fašista koji uznemirava Srbiju. Takođe, ovde je Demokratska stranka — pretpostavljam da je to slučaj svuda u Srbiji, ne samo ovde — potpuno pasivizirana, i SDP uz nju.

U Vranju se glavna izborna bitka zapravo vodi unutar koalicije oko Srpske napredne stranke. Najpre, u lokalnom SNS-u postoje dve međusobno sukobljene struje. Drugo, ovde su socijalisti vladali sedamdeset godina — vlast su izgubili 2016. godine, kad su došli naprednjaci — i oni su glavni protivnik i neprijatelj SNS-a. Oni će da im predstavljaju glavnu smetnju na izborima. I to će biti glavni problem ovdašnjeg SNS-a — da nahrane sve to okolo, i da svojima objasne kako neko mesto treba da daju nekom potpuno nepoznatom čoveku iz Zavetnika, a ne da ga zadrže za sebe.

Kakva je trenutna ekonomska situacija i perspektiva u Vranju?

SS: Najveći deo ovdašnje privrede je nesposoban da sam funkcioniše, i živi od donacija vlasti. Zašto ovdašnja privreda opstaje, malo je kome jasno. Znači, sada će da počne kuknjava: “Mi ovde branimo Srbiju, ovo će Albanci da uzmu ako nas ne bude bilo…” i ne znam šta, ali oni su za 2018. godinu prijavili petnaest milijardi dinara manjka. To je ogroman novac. Dakle, da imaju hiljadu i po zaposlenih, svakome su mogli da daju milion dinara i da ga pošalju kući. Po deset miliona, zapravo — da ne računam sad. Tako živi ovdašnja privreda, i tako opstaju ti veliki sistemi. Tako žive i te manje firme — Alfa-Plam ima ozbiljnu proizvodnju i prodaju, BAT ima ozbiljnu proizvodnju, ali oni svake godine prijavljuju sve veći i veći minus u poslovanju. Tu je i Geoks, koji radi ozbiljno, i gde ljudi primaju barem nešto preko minimalca — a od države su dobili deset hiljada evra po radniku.

Kako vidite Vranje posle epidemije? Koliko su se mere za vreme vanrednog stanja odrazile na duh grada?

SS: Ništa, evo sad je već sve potpuno isto, kao što je bilo ranije. Čim su otvorili, prvi dan je odmah bilo potpuno isto. Tu nema ništa sporno, ovaj narod će da živi svoje — malo ga šta interesuje, i malo se za šta pita. Oni što su sedeli po kafićima dan i noć i dalje sede po kafićima, i to će tako trajati još neko izvesno vreme, ali svetla na kraju tunela zaista nema. Oni su uništili gradski park, uništili su jednu od najznačajnijih saobraćajnica, zove se “Bore Stankovića”… Dakle, sve čega se dohvate uništavaju. To je valjda neki njihov stranački plan, meni neshvatljiv — ali očigledno je tako. Danas se dogodilo da je Zdravstveni centar plate primio sa četiri dana zakašnjenja, a to se nije događalo od 2000. godine. Tu se nešto ozbiljno dešava. S druge strane, ovo je grad starih ljudi, grad penzionera — grad jedne populacije koja, po prirodi stvari, nije spremna na promene. Odavde su se ljudi masovno iselili, i više nema ko da se iseljava. To će tako ići, nisam siguran dokle, i nisam siguran kako će se završiti — zaista ne mogu tako daleko da vidim.

Kako će izgledati Vranje posle izbora, da li će biti nekih promena?

SS: Neće, neće biti nikakvih promena. SNS će pobediti, i ja čujem da je ova gradonačelnikova struja kod Vučića prošla bolje nego ova druga, tako da ne očekujem nikakve promene. Oni su jedna hobotnica koja ovaj grad, i celu ovu zemlju, na kraju krajeva, drži pod strogom kontrolom, kako bi se isključivo bavila svojim omiljenim poslom, prebacivanjem iz leve ruke u desni džep. Sve što rade je zapošljavanje svojih ljudi, deljenje para među sobom, davanje najmasnijih poslova svojim firmama, odnosno osnivanje firmi da bi dobili najmasnije poslove, i tome slično. Dakle, ja tu malo šta vidim kao pomoć — osim, naravno, rezanja do zdravog tkiva.

Preneto sa portala Nova ekonomija.

Click