Što hrvatska ekonomski lošije stoji, rat 1991-1995. sve je prisutniji u javnoj svesti. Ne kao sećanje, već kao aktivna matrica društvene integracije. Rat je idol, totem i zlatno tele političkog momentuma hrvatske nacionalne države. To nije laka situacija ni za one Hrvate koji su po ulasku u EU poverovali da je dopušteno živeti mirnodopski, ali je za hrvatske Srbe mnogo gora. Oni ovih dana prolaze kroz budnu komu kao neprijatelji većinskog stanovništva. Što ih je manje, to su mladi hrvatski vitezovi, rođeni ili socijalizovani posle „Oluje“ više uvređeni njihovim prisustvom. To je politika? Ne, to je ratna trauma podignuta na kub ideologije. Rat je izgleda birao svoje žrtve s više smisla nego danas mir.