Izuzetno je retko danas naći – potvrđujem iz sopstvenog iskustva stalnog ispitivanja te ciljne grupe – u studentskoj i uopšte mlađoj populaciji, možda sa izuzetkom studenata Fakulteta dramskih umetnosti, nekoga ko je makar i čuo za glumce poput Džejmsa Kegnija. A gotovo je iluzorno očekivati znanje o karakternim ulogama kojima se proslavio ovaj niski Amerikanac koji je još zadržao prgavost prvog kolena doseljenika iz Irske – snalažljivih, emotivnih kriminalaca iz doba „ludih“ 20-ih godina 20. veka. O prepoznatljivosti imena režisera upravo filma „Lude 20-e“ (The Roaring Twenties, 1939), legendarnog prvog nosioca poveza preko oka, Raula Volša, u toj i ne samo toj populaciji da i ne govorimo.