Da odmah objasnim: neko izuzetno duhovit označio je Janeza Janšu, predsednika vlade Slovenije, kao „maršala Tvita“ posle skandalozne serije tvitova istoga.
Dok smo bile klinke, u Lankaširu, moja sestra i ja smo kovale zavere da ubijemo Sadama Huseina tako što bismo mu skuvale persijski gulaš khoresh sib o gheysi sa ljudskim izmetom umesto jagnjetine.
Ako postoji nešto što je suvremena Hrvatska patentirala kao vlastiti izum, s čitavim nizom inovacija, to je obračun s neželjenom spomeničkom baštinom. Jasna stvar je da neželjenu spomeničku baštinu predstavljaju u prvom redu spomenici posvećeni Narodnooslobodilačkoj borbi, potom oni koji se odnose na baštinu Srba u Hrvatskoj, zatim oni koji na bilo koji način slave jugoslavensku ideju te na koncu oni posvećeni lijevoj tradiciji i ljudima s ljevice.
Apelacioni sud u Beogradu je nedavno presudio da su Peščanik, njegove dve urednice i autor Slobodan Tomić u tekstu „Šibicarski trikovi“ objavili neistinite, netačne i nepotpune informacije, čime su povredile pravo na čast i ugled fotografa novinske agencije Tanjug. Tekst o kome je reč predstavlja komentar o događaju i okolnostima pod kojima je u Beogradu u martu 2015. godine pao vojni helikopter, kada je stradalo sedam osoba. Za ovaj događaj do danas niko nije odgovarao pred redovnim sudovima. Dejan Ilić je odlično primetio da će prvi odgovoran biti upravo Peščanik.
Učiteljica Smilja je sa maskom priko face stojala kod svoje klupe. Ona je koljački gledala nas rulju u razredu. Na učinoj klupi su bile ispravljene zadaće iz hrvackog. Učiteljica Smilja je rekla: „To šta san ja u ovin zadaćama čitala, to je majkemi za bogu plakat! To pas s maslom ne bi izija!“ Mi smo svi šutili i sidili smo popišmanjeno. Onda je uča rekla: „Dok san ovo doma ispravljala, časna rič san svako malo išla u banju izrigat se! A kad bi se izrigala, onda bi se pitala – gospe moja, zašto su od sve dice na svitu najveći debili upali u moj razred? Šta san ja bogu zgrišila da me tako kaznija?“
Sve što u posljednje vrijeme, a to znači zadnjih nekoliko godina, bilježimo na polju kulture u postjugoslavenskim zemljama, ponajprije u Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini, predstavlja dovršetak procesa kontrarevolucije koji je krenuo 1990. godine.
Aleksej Navaljni je veliki trn u Putinovom oku. Kao mlad moskovski advokat, Navaljni je pre 10 godina krenuo da ukršta javno dostupne informacije kako bi dokumentovao korupciju i zloupotrebe ovlašćenja u ruskoj vladi.
Kakvi su ulozi na predstojećim predsedničkim izborima u Sjedinjenim Državama? Verujem da sve može stati u jednu reč: „normalnost“. Ali dok ispisujem tu reč, osećam nelagodu. Kod ljudi iz istočne Evrope moje generacije ona oživljava neprijatna sećanja na „normalizaciju“ u Čehoslovačkoj 1968. godine, kada su Sovjetski Savez i njegovi (danas bismo rekli) „koalicioni partneri“ izvršili invaziju, ugasili Praško proleće i vratili staru garnituru na vlast.
U periodu 2012-19. broj korisnika usluga centara za socijalni rad u Srbiji se povećao za 14,7%. Svaki deseti stanovnik Srbije nalazi se na evidenciji centara. Najveću grupu korisnika usluga čine materijalno ugrožene osobe. Ovim podacima bi ukratko mogli da se sažmu uspesi socijalne zaštite vladajuće partije. Tekst koji sledi je kratak vodič kroz reformu socijalne zaštite, u kojoj centri za socijalni rad imaju posebno mesto.
Grupa novinara i internet stručnjaka okupljena oko ideje o potrebi bolje ponude vesti građanima Srbije odlučila je da pokrene portal koji je pred vama. Detaljnije