Učiteljica Smilja je sa maskom priko face stojala kod svoje klupe. Ona je koljački gledala nas rulju u razredu. Na učinoj klupi su bile ispravljene zadaće iz hrvackog. Učiteljica Smilja je rekla: „To šta san ja u ovin zadaćama čitala, to je majkemi za bogu plakat! To pas s maslom ne bi izija!“ Mi smo svi šutili i sidili smo popišmanjeno. Onda je uča rekla: „Dok san ovo doma ispravljala, časna rič san svako malo išla u banju izrigat se! A kad bi se izrigala, onda bi se pitala – gospe moja, zašto su od sve dice na svitu najveći debili upali u moj razred? Šta san ja bogu zgrišila da me tako kaznija?“

Nije da to nismo znali i prije, ali sa svakim novim istupom Zorana Milanovića hrvatski građani bi morali biti zahvalni na činjenici što je društvu početkom dvijetisućitih bilo preko glave i Tuđmana i tuđmanizma, zahvaljujući čemu je ustavnim promjenama funkcija predsjednika republike svedena na ulogu fikusa.