U utorak, 27. aprila, na velikom protestnom skupu u Ljubljani, čula se i prva strofa Internacionale (napisao Ežen Potje, 1879), od šest koje niko živ ne zna napamet.
Cijeli moj život prati priča da li će se zemlja u kojoj sam rođen, odgojen i zasnovao porodicu raspasti ili ne. Ne vjerujem da će se Bosna raspasti, jer je već raspadnuta. Bosna je opljačkana i opustošena – pitam se ko je spreman prolijevati krv za zemlju gdje vladaju lopovi i zadnji ološ.
Pandemija kovida-19 neobična je na više načina: nesrazmerno su pogođeni ljudi iz bogatih zemalja (posebno u Evropi i Severnoj Americi), dok su opseg političke mobilisanosti za suzbijanje zaraze, te brzina i hitnost globalne reakcije bez presedana.
Mogu da budem zadovoljan. Pokazalo se da sam bio u pravu. Čitavo peto poglavlje moje poslednje knjige (Capitalism, Alone) posvećeno je sve intenzivnijoj komodifikaciji svih stvari, uključujući naše slobodno vreme i svakodnevni život.
Kada je prošlog proleća pandemija kovida-19 pogodila Evropu, zemlje članice EU zatvorile su granice i počele da kupuju i gomilaju zaštitnu medicinsku opremu. Briselska administracija, koja u domenu javnog zdravlja zapravo nema ovlašćenja, izgledala je potpuno bespomoćno. Nacionalisti su slavili: njihova fiks-ideja – zaustaviti priliv izbeglica – preko noći se ostvarila. Pretnja „vakcinacijskog nacionalizma“ takođe je postala stvarnost.
Posle 51 smrtnog slučaja u Gerontološkom centru Niš u martu prošle godine, država je rešila da „naše bake i deke“ sačuva tako što će ih zaključati i baciti ključ.
Već mesecima nameravam da napišem ovaj tekst. Odustajala sam jer nemam pozadinu u pedagogiji i ne znam dovoljno o obrazovnom sistemu i institucionalnim aranžmanima koji omogućavaju funkcionisanje škola.
Organizatori i učesnici Ekološkog ustanka, protestnog skupa boraca za zaštitu životne sredine, koji je 10. aprila održan u Beogradu, u jednoj stvari su saglasni sa svojim kritičarima iz vrha vlasti.
Još i danas pamtim izuzetni dokumentarac Srpska epika, čiji je režiser bio (docnije oskarovac) Pavel Pavlikovski, ali spiritus movens Lazar Stojanović, i posebno scene u kojoj gospodari rata (ima i jedna deva gospodarica) ocrtavaju flomasterom na mapi granice u Bosni.
Grupa novinara i internet stručnjaka okupljena oko ideje o potrebi bolje ponude vesti građanima Srbije odlučila je da pokrene portal koji je pred vama. Detaljnije