Moj dida sa Šolte je prekjuče dogibao u Split za ić u likara. Danas smo mi dva išli napravit đir priko rive. Onda smo ja i dida sili na klupicu za odmorit se. Dida je rekao: „Evo, sad kad su konačno Smoji digli spomenik u Splitu, imamo dva velikana na dva kraja rive!“ Ja sam njega gledao sa nekuženjem. Dida je pokazivao sa rukom: „Tamo na istočnoj bandi, odma ispod pazara, je spomenik Tuđmanu! A tamo na zapadnoj bandi, na Matejuški, je spomenik Smoji! Znači, riva je gracko šetalište šta se proteže od statue jednog fašiste do statue jednog komuniste!“ Ja sam i dalje gledao sa težom zblentozom. Dida je rekao: „I sad triba sist drito nasrid rive, ovako ka ja i ti, jušto između dva velikana, i čekat šta će se desit!“ Ja sam pitao: „Šta će se desit, dida?“ Dida je rekao: „Triba samo bit strpjiv, unukiću! Zna se da su Smoji prvo jebali mater, a posli su mu dignili spomenik! Dok su Tuđmanu prvo dignili spomenik, a posli će mu jebat mater!“ Ja sam pitao: „Kad?“ Dida je pogledao na uru i rekao je: „Sad!“











