Građani Srbije odavno su navikli da im se iz vlasti objašnjava kako je nešto, uglavnom bilo šta, što su vlast i vladajuća stranka učinili ili što na bilo koji način oličavaju najveće, najlepše, izuzetno, jedinstveno, neviđeno, "po prvi put u novijoj istoriji" i tome slično; ova vrsta retoričkog potrošnog materijala neodvojivi je pratilac gotovo svake javne aktivnosti režima, njegovih zvaničnika ili njemu naklonjenih/podređenih medija, i teško da još ima nekoga ko nije oguglao na to, ko to ne razume kao prateći šum bez mnogo smisla.