Očekivalo se da Međunarodni krivični sud bude budno oko za globalni mir, da se okonča era nekažnjivosti, ali 20 godina nakon početka rada plemenite zamisli su se suočile sa surovom realnošću.
Nisu li Rambo Amadeus, Boris Veličan i molitelji u konačnici napravili potpuno istu stvar: pokušali poniziti žene. To što su pritom umjesto žena ponizili sebe i izblamirali se, njihov je problem. Teško je biti car kad shvatiš da ti nije dozvoljeno baš sve i da je između megacara i megamagarca mala razlika.
Tamo negde sedamdesetih, osamdesetih prošlog veka, posebno posle kosovskih demonstracija, a pre i tokom Slobinog (i udbaškog!) „događanja naroda“, „jogurt revolucije“, amputiranja pokrajinskih autonomija iz Ustava, pričao se (i) ovakav vic.
Svet, uplašen od mogućnosti izbijanja nove finansijske krize (popu one iz 2008. godine), sa zabrinutošću je primio vesti da su se dve velike banke, Banka silicijumske doline u SAD i poznata švajcarska banka Kredi svis survale u kolaps.
Tekst Teofila Pančića pod naslovom "Leva ruka, desni..." u vikend izdanju "Danasa", o krivičnom delu seksualnog uznemiravanja, koje je javno priznao Rambo Amadeus, čita se kao neka vrsta drugog toma muzičareve višestruko problematične ispovesti.
Ne znam jesam li vam ikad pričao kako sam se uplašio na prvoj splitskoj Paradi ponosa, kad nas je u Marmontovoj ulici dočekala gnjevna rulja. Bilo je nas tridesetak luđaka, većinom žena, nasuprot nekoliko stotina, možda i tisuću nasilnika, većinom muškaraca.
Promena je jedina konstantna stvar, voleo je da kaže Mark Pritchard, nekadašnji CEO za srednju i istočnu Evropu u agenciji Grey Worldwide. Danas te reči važe više nego ikada pre.
Putopis, ta stara književna forma, predstavlja veoma važno štivo ne samo za entuzijaste već i za naučnike. Večito neodređena granica između dokumentarnog, estetskog i fiktivnog čini ovu vrstu izvora istovremeno i izuzetno korisnom, ali i nezahvalnom za istraživače. Prostori današnje Srbije bili su, i ostali, zanimljivi generacijama putnika namernika.
Reći da dela autorki koje žive i rade na prostoru od Novog Sada do Mostara, od Banjaluke do Vankuvera i od Beograda do Ljubljane odviše rone u svakodnevicu, značilo bi biti pomalo površan i prilično nepravedan: jer, svakodnevica njihovih junakinja je nezaceljivo razdešena i apsurdna, suviše razorna da bi dozvolila ikakvo mešanje politike u upropašćavanje života onih koji su nenadmašni u sabotiranju sebe samih.
Grupa novinara i internet stručnjaka okupljena oko ideje o potrebi bolje ponude vesti građanima Srbije odlučila je da pokrene portal koji je pred vama. Detaljnije