Pošto sam već objavio nešto o Vuku Cvijiću, treba da napišem nešto i o Veranu Matiću. Nemam nameru da zvanično objavljujem ništa tim povodom, zato što sam angažovan na jednom projektu njegove organizacije, pa bi bilo neetički da branim posrednog „poslodavca“. Bila bi to pojavna pristrasnost, kakvu bih možda i sam kritikovao. No, ovde na FB sam lično, kao osoba i građanin.
My support for Veran today is support for a simple, fundamental, yet fatally endangered idea: that a journalist must never be prey, that an editor must never be a target, and that journalists’ safety is not a privilege, but the minimum standard of any society that calls itself democratic.
Moja podrška Veranu danas je podrška jednostavnoj, bazičnoj, ali fatalno ugroženoj ideji: da novinar ne sme da bude lovina, da urednik ne sme da bude meta i da sigurnost novinara nije privilegija, već minimum svakog društva koje sebe naziva demokratskim
Ključni prizor koji potvrđuje profašističko ustrojstvo današnje Hrvatske nije bio nastup neonacista na dočeku rukometaša, nego trenutak kada pripadnici policije, po direktivi Vlade, rastjeruju komunalne redare i sprječavaju ih da rade svoj posao. Policija koja štiti bezakonje – to je rentabilni fašizam!
Kompozitor “Lijepe naše”, austrijski oficir Josif Runjanin, bio je Srbin, pravoslavac, porodičnim porijeklom iz sela Runjani kraj Loznice u Mačvanskom okrugu, dakle iz srca Šumadije. Kako ono: Šumadija i opanci. “Teci Dravo, Savo teci,/ tu su stari šumadijski preci”
Pjesma “Ako ne znaš šta je bilo” ustvari je po sadržaju tipična obmana. Jer samo potpuno neinformirana i rekao bih zlonamjerna osoba može tvrditi da je nasljeđe Domovinskog rata ugroženo ili zapostavljeno
Grupa novinara i internet stručnjaka okupljena oko ideje o potrebi bolje ponude vesti građanima Srbije odlučila je da pokrene portal koji je pred vama. Detaljnije