„Moram priznati da mi u Njemačkoj i Austriji 1933., pa ni '34., ni časkom nismo mogli vjerovati u mogućnost ni stotog, ni hiljaditog dijela onoga što se na nas stalno rušilo već poslije nekoliko tjedana.
Šesnaest dana aktivizma protiv nasilja nad ženama tradicionalno svoju kulminaciju ima 10. decembra, na Međunarodni dan ljudskih prava. Baš tog dana, negde pred zoru, Subotica je pokazala neko novo, nama do sada neviđeno lice. Nešto što smo gledali samo u holivudskim filmovima. Od aktivizma nije ostalo ni „a“, od protiv ni „p“, dok je nasilje doživelo svoj vrhunac, a „u skladu” sa manifestacijom, žrtva je – žena. Iz Gradske kuće, ovim povodom, iako i na odgovornim funkcijama imamo žene – ni glasa.
Šest fizičkih napada u četiri minuta u Negotinu, pre deset dana, samo su deo mašine agresije i pritisaka prema novinarima u tom gradu, kao i u Zaječaru i Boru. Iza, i kamerom zabeležnih zločina, koji uvek eskaliraju u vreme izbora, predstavnici formalne vlasti i neformalnih centara moći, ih zastrašuju, ponižavanju, vređaju, a čak su zbog objavljenih tekstova novinari pozivani na razgovor u BIA.
Što su oni više pričali o advokaturi, kancelariji i kako će tu “bog da me vidi”, to sam ja više istog tog boga molila da više prelomi hoće li Filozofski ili Pravni u Novom Sadu (pregovaralo se između ova dva na Novosadskom univerzitetu) više otvarati tu žurnalistiku.
Situacija na DUNP-u dobija dramatične razmere. Pre dva dana je i Emir Ugljanin, zbog kritičkog stava prema upravi i podrške studentskom protestu dobio otkaz. Studenti takođe odlaze, zato što se prebacuju na druge univerzitete svakodnevno, ali i zato jer ih rektorka rešenjima izbacuje. Ovako nešto trenutno NE POSTOJI nigde više u Srbiji.
Ni crvene petokrake na zastavama ni ćirilica na transparentima nisu ono što je uistinu iziritiralo vladajuće desničare: ono što ih je osupnulo je odsustvo straha kod tisuća građana koji su javno dignuli glas protiv fašizacije hrvatskog društva. Nespokoj izaziva činjenica da to više nije šačica kulturnjaka, novinara i aktivista
Novinari nisu „ljudi posebnog kova” od kojih se traume odbijaju kao od kipova, bez posledica i bola. U potpunom bezakonju koje vlada demonstracijama u Srbiji, bez policije i tužilaca koji bi bilo šta preduzeli radi naše zaštite, profesija koja zaposlene izlaže vanrednim količinama stresa i u normalnim okolnostima, postaje zaista štetna i opasna po sopstvene ljude. Krajnje je vreme da mlade ljude u ovom poslu opremimo znanjem i veštinama koji će im produžiti karijeru, učiniti ih zdravijim i otpornijim
„Ti, međutim, rasteš, uz zornjaču jasnu,
sa Avalom plavom, u daljini, kao breg.
Ti treperiš, i kad ovde zvezde gasnu,
i topiš, ko Sunce, i led suza, i lanjski sneg.
U Tebi nema besmisla, ni smrti.
Ti sjajiš kao iskopan stari mač.
U Tebi sve vaskrsne, i zaigra, pa se vrti,
i ponavlja, kao dan i detinji plač.”
Miloš Crnjanski, Lamet nad Beogradom
Grupa novinara i internet stručnjaka okupljena oko ideje o potrebi bolje ponude vesti građanima Srbije odlučila je da pokrene portal koji je pred vama. Detaljnije