Svuda postoje primeri ljudske veličine, ali nažalost, i najniže bede. Naravno da ih se i te kako nakupilo i u sportu, ali samo tamo gde se „obrće“ velika lova, a to je u fudbalu i košarci, i u Crvenoj zvezdi i u Partizanu.
Najeksplicitniji u podršci Putinu bio je lider radikala Vojislav Šešelj, koji je rešenje pokušaja vojnog puča nazvao „najpametnijim“, ali na TV kanalu Informera nije izdržao da ne kaže kako bi ta pobuna bila najefikasnije ugašena da je Prigožin odmah ubijen. Šešelj je suviše iskusan političar da bi se moglo pretpostaviti da ne zna kakvu poruku šalje ovim savetom, to jest ,da ne upozorava neke druge „veleizdajnike“ da je najefikasnije – blagovremeno ih ubijati
Neka bi ovo malo krnjadaka od uspomena pomoglo da se zatvori slučaj, koji je pokrenuo univerzitetski profesor književnosti Brajović. Budući da je svojom tvrdnjom doveo više ljudi u zabludu, morao sam se javiti za riječ. Volio bih da se, kad se već ne govori o Dubravkinim knjigama, barem ne izmišljaju tuđe uspomene na nju.
Pesma „Srbija“ Oskara Daviča bila je neizbežna na svim školskim priredbama, kraljevski zalogaj za prvake dramske sekcije, sigurni glumački honorar za nastup u kasarni, neizostavljiva na svim manjim i većim opštinskim, republičkim i državnim proslavama.
Ustalila se praksa da političar koji drži do sebe ne pravi razliku između javnosti i nužnika. Zadatak je novinara da toj razlici ipak vrati izgubljeni smisao. Za početak bi u izvještajima trebalo proljev nazivati proljevom, a ne služiti se izrazima tipa "rekao je", "izjavio je", "naglasio je" i slično.
Džive je o inflaciji znao sve, i to sve je umio objasniti svakome kome su oči navrh glave, a uši sa strane. Zvao ju je globalna rednja. Rekao mi je da je poslije rata ta u SRJ bila najveća evropska inflacija, ali da je Milošević toliko bio zaludio narod da je taj narod na početku povjerovao kako mu je inflacija dobra i kako mu ništa neće nauditi.
Tvrdokornost strukture vlasti u Srbiji u velikoj meri počiva na skrivenim saradnicima režima u institucijama, uključujući i one koji se predstavljaju kao protivnici režima.
Bez obzira na privatne motive, Kordićevo "sve bih ponovio", odnosno "nije mi žao", predstavlja najsažetiju artikulaciju hrvatske državne politike u 30-godišnjem kontinuitetu. Jedan od gadnijih elemenata te politike je cinično previđanje hrvatskoga mi u Kordićevu ja.
Grupa novinara i internet stručnjaka okupljena oko ideje o potrebi bolje ponude vesti građanima Srbije odlučila je da pokrene portal koji je pred vama. Detaljnije