Otvoreno pismo Milanu Antonijeviću: Pokrenite postupak zbog diskriminacije studenta Vukašina Đinovića

11. March 2026.
2407633_fhd_691df0d28433c_1763569874-1280x720 (1)
Vukašin Đinović Foto: N1

Autor: Dragan Vukićević, direktor Nacionalnog odbora IAESTE Izvor: Danas

Obraćam Vam se ne kao neko ko moli za milost, već kao građanin koji zahteva da radite posao za koji Vas plaćamo. Vaša dosadašnja tišina povodom događaja ispred Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu više nije samo profesionalni propust – ona je saučesništvo u ogoljenoj represiji i političkom aparthejdu.

Dok ste pokazivali zavidnu ažurnost i senzibilitet kada je trebalo štititi prava diplomata ambasade Velike Britanije i drugih međunarodnih zvaničnika, danas nemo posmatrate kako domaća policija i jedinice „Kobre“ sprovode „bezbednosnu operaciju“ protiv jednog studenta i njegove majke jer su želeli da slušaju koncert violine.

Činjenice koje peku savest:

Vukašin Đinović, jedan od najuspešnijih mladih matematičara i fizičara u zemlji, čovek koji donosi medalje Srbiji, izdvojen je iz reda kao kriminalac. Oduzete su mu uredno kupljene karte uz cinično obrazloženje da „organizator ne želi njegovo prisustvo“. Bez papira, bez rešenja, bez zakonskog osnova – čisto siledžijstvo države koja se plaši pametnih mladih ljudi.

Podsećam Vas na zakone koje ste dužni da sprovodite:

1. Ustav Republike Srbije (Član 21): Izričito zabranjuje svaku diskriminaciju, a naročito po osnovu političkog uverenja.

2. Zakon o zabrani diskriminacije (Član 2 i Član 25): Ovde je reč o školskom primeru neopravdanog pravljenja razlike prema licu zbog njegovog javnog angažmana i ranijeg aktivizma.

3. Zakon o policiji: Policija ne sme biti privatni servis „organizatora“ koji arbitrarno odlučuje ko je dostojan kulture, a ko nije.

Pitanje obraza i legata:

Gospodine Antonijeviću, Vi ste na ovu funkciju došli iz civilnog sektora, gde ste decenijama govorili o ljudskim pravima. Da li su prava srpskog studenta i njegove majke, žene od pedeset godina koja je samo želela veče sa sinom, manje vredna od prava stranih diplomata?

Da li se Vaš „radar za nepravdu“ pali samo po pozivu iz ambasada, a gasi kada domaća vlast čizmom gazi dostojanstvo sopstvenih građana?

Stid nije pravni termin, ali je u Vašem slučaju jedini adekvatan opis za izostanak reakcije. Pokažite da niste samo dekor u fotelji, već Poverenik svih građana, a ne samo onih koji su Vam politički ili diplomatski „zgodni“.

Vreme za kalkulisanje je isteklo. Tražimo akciju, a ne Vašu tišinu.

Tekst je prenet sa potala Danas.

Click