Mostovi nemaju alternativu

Autor: Dejan Kožul, Izvor: Novosti

Ugodini koja ističe govor mržnje u Srbiji, koji nerijetko dolaze i od predstavnika vlasti, posebno je usmjeren prema Hrvatima i Hrvatskoj. Pojam „ustaša“ postao je svakodnevnica kao način diskreditacije, i to ne samo pripadnika hrvatske zajednice, već i protivnika režima Aleksandra Vučića, kao dokaz da je Hrvatska, pa i hrvatska tajna služba, upletena u tzv. obojenu revoluciju, kako vlast naziva prosvjede koji se već više od godinu dana dešavaju u Srbiji. Uz to, u ovoj godini brojni hrvatski državljani su protjerivani iz Srbije, a nekima je čak i zabranjen ulazak zbog sumnje da su djelovali protiv ustavnog poretka.

Upravo na govor mržnje prema Hrvatima i Hrvatskoj, u svom obraćanju medijima, pred kraj godine, ukazala je Jasna Vojnić, predsjednica Hrvatskog nacionalnog vijeća (HNV) u Srbiji. Ona je istakla da 2025. godina za Hrvate u Srbiji nije bila godina tišine, već godina „u kojoj smo previše puta morali podizati glas, jer se stvari unatoč upozorenjima nisu rješavale.“

– Najviše nas boli govor mržnje. Godinama smo upozoravali da se u javnom prostoru u Srbiji sustavno brendiraju tri riječi – Hrvati, Hrvatska i ustaše i te riječi, na žalost, nisu samo povijesni pojmovi. Oni su postali etiketa, alati za diskreditaciju i okidači za strah – naglasila je ona.

Pojam „ustaša“, kao što smo rekli, nije rezerviran samo za Hrvate, već i za studente, novinare, što je, primjećuje Vojnić, opasna normalizacija mržnje. Podsjetila je i na Hrtkovce, selo u vojvođanskom dijeli Srijema, odakle su prije više od 30 godina protjerivani Hrvati, rekavši da to nije samo priča iz prošlosti.

– Hrtkovci su rana koja još uvijek nije zacijelila – naglasila je ona podsjetivši da 30 godina nakon rata ne postoji ni jedan kamen koji bi obilježio stradanje građana Srbije iz redova hrvatske zajednice. Posebno je istakla da zato u Hrtkovcima postoji kuća Vojislava Šešelja, „osuđenog ratnog zločinca u kojoj se organiziraju javna veselja, uz poruku da se 90-e ne zaborave i da strah ne prestane.“

– To nije sloboda govora, nego ponižavanje žrtava što nikako nije put u budućnost, već zadržavanje društva u prošlim traumama – zaključila je ona, ali i dodala da većina građana Srbije ipak ne živi u toj mržnji, kao i da građani i u Srbiji i u Hrvatskoj dijele iste probleme i prošlost, a nada se i budućnost unutar EU.

Osvrnula se i na govor mržnje i u Hrvatskoj, prekide kulturnih manifestacija, uz ocjenu da je ova godina možda i najgora u tom smislu od kraja rata, kazavši da se problem može riješiti isključivo razgovorima i dijalogom i to na najvišoj razini, čega trenutno nema. Napomenula je i da probleme na svojoj koži najbolje osjećaju upravo Srbi u Hrvatskoj i Hrvati u Srbiji.

– Ovo kuda smo krenuli nikuda ne vodi. Sa strane Republike Hrvatske postoji dobra želja i osude se incidenti. To je za početak, a onda slijede razgovori. Treba nekoliko puta sjesti da bi se pokrenula otvorena pitanja. Svaki bilateralni susret je zlata vrijedan i nećemo odustati – naglasila je ona.

Ukazala je i na problem otvaranja vrtića u Tavankutu, naselju u Subotici, koji je izgrađen za program na hrvatskom jeziku, jer iako je trebao biti otvoren, to se još nije desilo.

Objasnila je da je vrtić izgradila i financirala Vlada Republike Hrvatske i da je sve išlo po dogovoru s lokalnim i republičkim vlastima u Srbiji, da bi zadnji dan upisa djece Skupština grada Subotice, na prijedlog gradonačelnika, promijenila odluku i donijela odluku da program bude na hrvatskom i srpskom.

– Osim toga što Vlada RH skrbi za svoje manjine i financira programe na srpskom jeziku u Hrvatskoj, još bi financirala programe na srpskom u Srbiji. Na to Vlada RH nije pristala i trenutno je vrtić zatvoren. Tražimo da se vrati odluka kako smo se dogovorili i da se otvori vrtić na hrvatskom. Imamo to pravo, ne tražimo ništa više nego što nam pripada po zakonu. Ako se jednom djetetu može uzeti pravo na jezik onda se sutra može uzeti bilo kome bilo šta. Djeca su crvena linija – naglasila je Jasna Vojnić koja je i sama iz Subotice i koja je kao predstavnica Hrvata van Republike Hrvatske ujedno i zastupnica HDZ-a u Saboru RH.

Ono što voli isticati je da je ona tu i kao predstavnica građana Srbije.

– Kao građanka Republike Srbije, jedina sam osoba iz ove zemlje koja u tom svojstvu sudjeluje u radu državnog parlamenta članice EU i moja uloga je tamo jasna – biti glas hrvatske zajednice u Srbiji, ali i glas svih građana Srbije. To je moja zemlja, Beograd je moj glavni grad i ja sam, kao i svi pripadnici hrvatske zajednice u Srbiji, lojalna građanka ove države. Zato ću i dalje odgovorno i otvoreno zastupati interese svoje zajednice, ali i interese Srbije, kako u Saboru, tako i u institucijama EU. Hrvatskoj zajednici će biti dobro u Srbiji, ako je dobro svim građanima Srbije, jer vjerujemo da samo zajedno ravnopravni možemo ići prema boljoj budućnosti u zajednici evropskih zemalja gdje, duboko vjerujem, svima nama i jeste mjesto – zaključila je Vojnić.

Baš na dan dok je Jasna Vojnić upućivala poruke mira i razbora, s režimske tabloidne televizije Informer oglasio se ministar za informiranje Boris Bratina rekavši da „Hrvatska mora nekako da bude kažnjena zbog stravičnog učešća i u Prvom svetskom ratu, i naročito u Drugom svetskom ratu, i naročito od početka 1990-ih, zapravo tokom čitavog socijalizma“, te dodao da Hrvatska, kao i Ukrajina, za svoje zločine „mora da plati teritorijom“.

Poslužit ćemo se, na kraju, još nečim što je izrekla Jasna Vojnić, a što se posredno tiče i ove ministrove izjave.

– Optužbe bez dokaza nisu politika, one su drama i često opasna drama u kojoj najčešće cijenu plaćaju manjine s obje strane granice. Zato sve molim da prestanu dramiti. Hrvati u Srbiji nisu problem, oni su resurs. Mi smo most između dvije države, mi smo susjedi, prijatelji, rođaci, kolege, mi znamo kako izgleda živjeti ovdje i znamo kako izgledaju evropski standardi. Ne želimo sukobe. Zato ćemo nastaviti upozoravati na govor mržnje, tražiti rješenje za vrtić u Tavankutu, govoriti o neravnopravnosti, ali jednako tako i pružati ruku, graditi dijalog i pozivati na razum, jer budućnost neće graditi oni koji viču, nego oni koji imaju hrabrosti reagirati – istakla je ona.

Njena poruka na kraju je: „Kritika, da. Mržnja, ne. Istina, uvijek. Mostovi nemaju alternativu“.

Tekst je prenet sa potala Novosti.