UN neće proglasiti Srbe za počinioce genocida u Srebrenici

Autor: Drago Pilsel, Izvor: Autograf

Za ovu kolumnu izdvojit ću, po mom mišljenju, nepotrebnu grešku u poslanici SPC-a, uz napomenu da je već nastupilo vrijeme kada bi Informativna služba patrijaršije trebala biti ekipirana kadrovima sposobnima takve pogreške primijetiti i izostaviti iz pojedinog teksta.

Sporna rečenica glasi ovako: ”Zbog toga danas snažno podižemo svoj glas i ukazujemo na apsolutnu neistinu i pokušaj nebivalog istorijskog revizionizma, u kome se nastoji da prostom inverzijom srpski narod, žrtva višestrukih genocida i etničkog čišćenja, bude proglašen za počinioca genocida”.

Autori poslanice, sa žaljenjem, podsjećaju sve na činjenicu da je svijet u kome živimo zaboravio genocid nad srpskim narodom u dvadesetom stoljeću (za trajanja NDH), kao i zločine u vjekovima koji su mu prethodili.

Donosim još jedan važan ulomak Vaskršnje poslanice SPC-a:

”Ne umanjujemo razmere zločina u Srebrenici, ali, kao pravoslavni Srbi, ne prećutkujemo ni zločine nad srpskim narodom u okolini Srebrenice. Nažalost, na te zločine po srpskim selima u kojima su zatirane cele porodice i koji su se kontinuirano dešavali od 1992. do 1995. godine, ne obaziru se predlagači rezolucija. Po njima, postoji ekskluzivno pravo na žrtvu i bol zbog iste. Po nama, sve nevine žrtve su nevine žrtve, bile one muslimanske ili hrvatske ili pak srpske, što ‘mudro’ prećutkuju savremeni revizionisti i neprijatelji istorijske istine, koji svojim nametanjem ekskluzivnog prava na bol i žrtve, ostavljaju svima nama koji živimo na ovim prostorima kamen spoticanja za budućnost.”

Budući se episkopi SPC-a referiraju i na zločine ”nad srpskim narodom u okolini Srebrenice” (počinjenim između 1992. i 1995. godine u općini Bratunac i drugdje) nema sumnje da je ovdje navedena, a meni sporna tvrdnja napisana u vezi konačnog prijedloga rezolucije kojom se 11. srpnja želi proglasiti Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici, a upućen je predsjedniku Generalne skupštine UN-a Dennisu Francisu i svim stalnim misijama u UN, kako je 1. svibnja objavio ambasador Bosne i Hercegovine (BiH) pri UN-u Zlatko Lagumdžija.

Ako sam do završnog drafta Rezolucije stigao u nekoliko klikova (objavljena je na portalu Radija Slobodna Europa) ne vidim razloga zašto se do nje nisu potrudili stići djelatnici Info službe patrijaršije. Tako bi, čitajući konačni prijedlog akta, vidjeli da se u njoj Srbi ne spominju, a kamoli da bi u Rezoluciji bilo riječi o genocidnosti srpskog naroda!

Što kaže prijedlog Rezolucije? U finalnom tekstu navodi se odluka UN-a ”da se 11. srpnja/jula proglasi Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici 1995. koji će se obilježavati svake godine”. UN, kaže se u tekstu, ”osuđuje bez rezerve svako poricanje genocida u Srebrenici kao historijskog događaja i poziva države članice da očuvaju utvrđene činjenice, uključujući i kroz svoje obrazovne sisteme, razvijanjem odgovarajućih programa, također u znak sjećanja, u cilju sprječavanja poricanja i iskrivljavanja činjenica, te pojave genocida u budućnosti”.

”Također”, navodi se dalje, UN ”bez rezerve osuđuje radnje koje veličaju one osuđene za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid od strane međunarodnih sudova, uključujući one odgovorne za genocid u Srebrenici”.

Naglašava se i važnost završetka procesa pronalaženja i identifikacije preostalih žrtava genocida u Srebrenici i prema njima dostojanstvenog pokopa i poziva na nastavak procesuiranja onih počinitelja genocida u Srebrenici koji tek treba da se suoče s pravdom.

Rezolucijom se ”poziva sve države da se u potpunosti pridržavaju svojih obaveza prema Konvenciji o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida, kako je primjenjivo, i međunarodnom običajnom pravu o sprječavanju i kažnjavanju genocida uz dužno poštovanje relevantnih odluka ICJ-a”.

Od generalnog sekretara UN traži se da ”uspostavi program informiranja pod nazivom ‘Genocid u Srebrenici i Ujedinjeni narodi’, počevši sa svojim aktivnostima i pripremama za 30. godišnjicu 2025. godine, i dalje traži od generalnog sekretara da skrene pažnju na ovu rezoluciju svih država članica, organizacija sistema Ujedinjenih naroda i organizacija civilnog društva za odgovarajuće poštovanje”.

Kada se prije devet godina odlučivalo o rezoluciji o genocidu u Srebrenici u Vijeću sigurnosti UN-a, za neusvajanje dovoljan je bio veto Rusije. Ovoga puta, na Generalnoj skupštini ne postoji mogućnosti ulaganja veta za blokiranje donošenja rezolucije.

Usprkos presudama međunarodnih sudova, službeni Beograd i vlasti Republike Srpske negiraju da je u Srebrenici u srpnju 1995. godine počinjen genocid. Tijekom svibnja se očekuje glasanje o Rezoluciji u UN-ovoj Općoj skupštini koja se sastoji se od 193 zemlje članice s jednakim pravom glasa, a za usvajanje rezolucije potrebno je 97 glasova.

Za zločine u Srebrenici više od 50 osoba osuđeno je na oko 700 godina zatvora. Od dvadeset presuda MKSJ-a za zločine počinjene u Srebrenici, sedam uključuje i presude za zločin genocida.

Bivši visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Valentin Inzko, koristeći bonska ovlaštenja, nametnuo je 23. srpnja 2021. godine dopune u Krivičnom zakonu BiH kojima se zabranjuje i propisuje kazna za negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca.

Za pisanje ove kolumne ne zanima me intenzivno lobiranje predstavnika Srbije ili vlasti Republike Srpske u BiH kako bi se spriječilo izglasavanje Rezolucije, smeta mi što se to lobiranje našlo i u crkvenom dokumentu o Uskrsu/Vaskrsu i, kako sam napisao, što se koriste nekorektne i neistinite tvrdnje.

Mora biti jasno, kako naglašava Ivo Josipović u intervju za beogradski portal Radar, da nijedna država i nijedan narod nisu genocidni. Nije genocidna ni Srbija ni Srbi kao narod.

Tekst je prenet sa portala Autograf.