Drago Pilsel – U Buenos Airesu fra Josip Peranić na misi i dalje slavi NDH

Autor: Drago Pilsel, Izvor: Autograf

Ravnatelj Markić podnio je godišnje izvješće o djelovanju Ravnateljstva. U prvom dijelu izvješća govorio je o aktualnom stanju hrvatske inozemne pastve, istaknuvši kako u 181 hrvatskoj katoličkoj župi, misiji, zajednici i centru diljem svijeta djeluje ukupno 186 hrvatskih svećenika.

Najveći broj misija i zajednica djeluje u Njemačkoj (ukupno 95), zatim Kanadi (17), SAD-u (15), Oceaniji (14), Švicarskoj (12), Austriji i Zapadnoj Europi (po 8), Skandinaviji (6), Sloveniji (3), Južnoj Americi (2) i Južnoj Africi (1).

Prisutne vijećnike upoznao je s personalnim potrebama u upražnjenim misijama te predstavio pastoralni kalendar Ravnateljstva za tekuću godinu. U raspravi se razgovaralo o pravnoj kanonskoj regulativi hrvatske inozemne pastve te su razmijenjena mišljenja o nekim otvorenim pastoralnim pitanjima.

Pročitali ste da u Južnoj, ogromnoj Južnoj Americi djeluju svega dva svećenika. Jedan od njih je moj bivši subrat fra Josip Peranić, rodom iz Novalje. Kao član Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri sa središtem u Zadru fra Josip Peranić svoj je život posvetio služenju Hrvatima u Argentini gdje više od 40 godina djeluje kao dušobrižnik u Buenos Airesu.

Voditelj je Hrvatskoga središta sv. Nikole Tavelića i Hrvatskoga središta sv. Leopolda Mandića u Buenos Airesu. Mjesta su to na kojima se rado okupljaju brojni Hrvati. Ne zna se koji je točan broj osoba hrvatskih korijena, no može se pretpostaviti da je oko 350 tisuća Hrvata (odnosno ljudi hrvatskog porijekla) na prostoru Argentine.

Znano je, počeli su dolaziti prije Drugog svjetskog rata, ali mnogo ih je došlo poslije 1945. godine. Također su tada tamo stigli i članovi moje obitelji pa sam tako i ja u Argentini rođen 1962. Pak godinama sam ne samo pohađao nego i ministrirao na hrvatskoj misi u središtu sv. Nikole Tavelića. Poznato je i to da sam tamo donio odluku da ću pristupiti fratrima iste fra Jozine zajednice.

Elem, želio bih skrenuti pozornost fra Josipova poglavara, provincijala fra Tomislava Šanka, te osobito ključnim osobama koje brinu o hrvatskoj inozemnoj pastvi, ravnatelja Markića i nadbiskupa Vukšića.

U Buenos Airesu je fra Josip Peranić, što provincijal Šanko dobro zna jer je tamo nedavno bio, radno aktivan ali posljednjim snagama, jedva stoji na nogama i zaslužio je dostojnu mirovinu. Ipak, to ga ne ekskulpira za skandal koji se ponavlja i ponavlja: za slavljenje ustaške NDH na katoličkim misama. Dogodilo se to i ove nedjelje, 14. travnja.

Molilo se na toj misi u središtu Nikola Tavelić ”za sve hrvatske vojnike”, ”za domovinu”, za ”mir u domovini” i sve sam mislio kako će fra Josip kazati da je domovina pred važnim događajem, pred parlamentarnim izborima koji se održavaju u srijedu, 17. travnja, ali nije riječ o tomu rekao već je, na kraju mise, glasno pjevao ”Lijepu našu”, hrvatsku himnu, što bi načelno moglo biti dobro, ali nije bilo dobro. Uopće nije bilo dobro! Tradicija je, valjda, misle ti Hrvati u Buenos Airesu, na neki način obilježiti 10. travnja, dan, proglašenja i osnutka NDH.

Naime, iako se moglo razumjeti, ne i opravdati, da se nekad ta himna pjevala ”drugačije”, fra Josip Peranić kao građanin Republike Hrvatske (i mnogi koji dolaze na tu misu su isto naši sugrađani jer imaju, kao što imam i ja, dvojno državljanstvo, argentinsko i hrvatsko) treba znati da u Republici Hrvatskoj imamo Zakon o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske, što ”Lijepa naša domovino” jest, i da se u članku 17. Zakona eksplicitno donosi tekst hrvatske himne:

”Lijepa naša domovino,
Oj junačka zemljo mila,
Stare slave djedovino,
Da bi vazda sretna bila!

Mila, kano si nam slavna,
Mila si nam ti jedina.
Mila, kuda si nam ravna,
Mila, kuda si planina!

Teci Dravo, Savo teci,
Nit’ ti Dunav silu gubi,
Sinje more svijetu reci,
Da svoj narod Hrvat ljubi.

Dok mu njive sunce grije,
Dok mu hrašće bura vije,
Dok mu mrtve grobak krije,
Dok mu živo srce bije!”

Kada fra Josip Peranić i njegovi vjernici na misama u Buenos Airesu treću kiticu naše himne pjevaju kako se pjevala u NDH te u godinama ”teške emigracije”: ”Dravo, Savo, Drino teci…”, on/oni ne samo što krše Zakon o himni već i govore, i to glasno, da je naša himna ona poglavnika Ante Pavelića, ona ustaša koji su divljački ubijali gdje su se god sjetili, od Jadovnog do Jasenovca, ona naših domaćih ustaša (i simpatizera Domovinskog pokreta i ovdašnje ekstremne desnice) s Markom Skejom e tutti quanti.

Kao netko tko je u tom istom vjerskom središtu pjevao ”Dravo, Savo, Drino teci…”, ali i kao onaj koji je natjerao kardinala Josipa Bozanića da učini nešto da se reljefna slika NDH, pred kojom se godinama slavila euharistija, makne iz crkvenog prostora (misu pored slike NDH, naime, slavio je i Josip Bozanić kada je pohodio zajednicu u Buenos Airesu), smatram svojom dužnošću i moralnim imperativom da spomenute kršćane, nadbiskupa Vukšića, provincijala Šanka i ravnatelja Markića urgiram da se u mom rodnog gradu i svugdje gdje se to isto možebitno događa, a tiče se ”inozemne pastve”, prekine sa svakim oblikom veličanja zločinačke i genocidne Nezavisne Države Hrvatske.

Gledao sam fra Josipa Peranića kako pobožno skuplja ruke i pjeva ”Dravo, Savo, Drino teci” (misa se prenosi na YouTubeu) i pitao sam se: Ima li taj franjevac ikakve sućuti prema svim umorenima koje su likvidirale ustaše? A pitao sam se i ovo: Kada on ”moli za domovinu”, moli li za nas koji ovdje živimo i radimo te poštujemo Ustav i hrvatske zakone ili moli onako kako je molio argentinski Hrvat Dinko Šakić, krvnik iz Jasenovca? Misli li fra Josip, ne daj Bože, kao i Marko Skejo, da Hrvatskom ”Danas upravljaju kukavice, dezerteri i izdajnici”, da na izborima ovaj tjedan ”biramo između ‘Za dom spremni’ i ‘Za crvenu zvijezdu spremni’”?

Vjerujem, gospodo, da shvaćate ozbiljnost ovih pitanja, urgentnost koju nameću te da vam ne može biti svejedno molimo li za dobro hrvatske domovine, za Lijepu Našu, ili slavimo koljače i izrode među Hrvatima.

Tekst je prenet sa portala Autograf.