U Vukovaru vlada bezakonje, a život se odvija po pravilima bandi. Zna se tko je za to kriv

Autor: Boris Vlašić

Ako ih država, grad, policija ili bilo koja druga sila ne makne s ulica, onda će im se suprotstaviti neki pojedinci koji nemaju izbora i ne žele bježati. Izbor uvijek postoji, ali se ne može uvijek računati na povlačenje pristojnih ljudi. Vukovar je grad koji jako dobro pamti kako izgleda nasilje i kako se živi pod terorom i teško da se od bilo koga može očekivati da pristane živjeti s nasiljem u svom kvartu.

“Činjenica je da svi sve znaju. I policija, i grad, i vlast, i oporba. Samo pošteni ljudi ne znaju tko su oni i nemaju posla s njima. E, sad su se namjerili na krive. Sad je dosta! Kada osoba od 25 i više godina premlati i umlati dijete od 15 godina, smijemo li šutjeti?”, napisali su roditelji pretučenih maloljetnika u priopćenju.

Vrlo su jasno i razložno naveli sedam zahtjeva: hitno i bezuvjetno pritvaranje svih napadača, uključivanje državnog aparata u ovaj problem, zabrana okupljanja BBB-a u kući u centru grada, učestalija policijska ophodnja u gradu, policijsko postupanje prema svakoj anomaliji u gradu, rad na prevenciji nasilja u bilo kojem obliku i, na kraju, sudske presude koje će jamčiti da će oni koji su krivi biti kažnjeni, a ne osuđeni na dobrotvorni rad, a sve po presudi jednog suca.

Ni jedan od zahtjeva nije neobičan niti pretjeran, svaki predstavlja normalne građanske želje, ideju običnog života u kojem čovjek sam definira sadržaj svog života, ono zašto postoji demokracija i zašto ljudi izlaze na izbore. Jer, ako država nije u stanju osigurati osnovno ljudsko pravo na sigurno kretanje, ako nije u stanju zaštititi ljude od nasilja, to nije država nego sustav u kojem vladaju kriminal i nasilje.

Izbor civiliziranih ljudi, u svakoj zajednici u prošlosti, nije bio boriti se svaki dan za preživljavanje, nego mirno raditi svoj posao, a ako je grupi petnaestogodišnjaka opasno biti na ulici 1. siječnja u 21 sat, onda ne žive u normalnom društvu i normalnoj državi nego u ratnoj zoni. I očito, nije riječ o izoliranom incidentu, navodno je, kažu poznavatelji prilika, bilo tridesetak sličnih napada u zadnje dvije godine.

Roditelji pretučene djece u svojim zahtjevima govore isto kada spominju zabranu okupljanja u kući u centru grada, kada traže učestalije policijske ophodnje i zahtijevaju da krivci budu kažnjeni i da to ne budu presude na dobrotvorni rad. Očito je, policija u Vukovaru ne štiti građane, sudovi ne kažnjavaju kriminalce.

Tamo vlada bezakonje za koje je prvenstveno odgovoran gradonačelnik jer je dopustio da se život odvija po pravilima bandi, ali isto tako to znači i da je policija sve dopuštala, a sudovi blagonaklono pokrivali šupljim presudama.

Nažalost je po sve nas, po društvo, da je napad počeo zbog pogrešne identifikacije, pripadnici BBB-a su napali dječake na ulici vjerujući da su svi Srbi. Možda oni smatraju da imaju licencu za lov na srpsku djecu, ali bi ih, ako nitko drugi, onda država svojim represivnim aparatom morala naučiti da to ne prolazi.

Tekst je prenet sa portala Jutarnji list.