Pet minuta sa Majom Sever

Izvor: Novi magazin

Govoreći o odnosu Ane Brnabić prema nezavisnim medijima, Maja Sever je navela da se ponekad pita da li premijerka Srbije uopšte razume šta je uloga medija i koji je posao novinara i novinarki. Razlog za ovako neobičnu prozivku premijerke poznat je delu ovdašnje javnosti; krajem prošle sedmice novinarske ekipe nekoliko medija, među kojima su televizije N1 i Nova S, događaj Digitalna Evropa „pratile“ su iza zaključanih vrata, sve dok premijerka i njeni gosti, među kojima je bio šef delegacije EU u Srbiji, nisu napustili salu. Na druga vrata, koja je potom premijerka iskoristila kao „dokaz“ da su vrata bila otključana. Neobična slika obišla je medijski svet.

„To je samo jedan od razloga za reakciju, pošto ovih dana gledamo video-klipove novinara i novinarki nezavisnih medija koji se targetiraju. Znam da to dolazi iz nekakvih ‘anonimnih’ izvora, ali te video-zapise potom šeruju i dijele politički dužnosnici i tako podržavaju to targetiranje“, kaže Maja Sever za Novi magazin i dodaje: „Onda idemo taj korak dalje, da se novinari zaključaju da fizički ne mogu pristupiti događaju i postavljaju pitanja premijerki Brnabić i međunarodnoj delegaciji.“

I sledi demanti!

Dan, dva, nakon što smo svi vidjeli video u kojem je jasno da je stvarno bilo zaključavanja, premijerka Brnabić dosta je cinično rekla – postojala su druga vrata. Želim poručiti jednu stvar, kod nas, vjerujem i kod vas, postoji izraz kuhava žaba; jednostavno novinari i novinarke se počinju navikavati na stvari koje zaista, zaista nisu normalne. Fizički zaključati ljude dok rade svoj posao u interesu javnosti i ne dozvoliti pitanja, to su stvari na koje ne smijemo pristajati, moramo glasno govoriti kako to nije normalno, da ne bi završilo još opasnije i eskaliralo do gorih situacija.

Ovde je uobičajeno poređenje s „prijateljskim zemljama“ poput Mađarske i Turske, gde je još gore i samouteha „svuda je tako“. Jesmo li već skuvani? I pristajemo da budemo nepoželjni svedoci.

Da, nigdje nije idealno, novinari se i u drugim zemljama napadaju, novinari se ubijaju, pa i u zapadnoevropskim zemljama. Nemojte se zavaravati nadom, kao što se nama dogodilo, „ući ćemo u Europsku uniju i sve će biti divno“. Daleko od toga, prije nekoliko tjedana predsjednik Republike Hrvatske, kako je rekao, „nije pozvao“, a zapravo je zabranio novinaru jedne medijske kuće da prisustvuje konferenciji za medije. To je nedopustivo, reagirali smo i kao kolege i kao Europska federacija novinara. Ali nemojmo se zavaravati da postoji zemlja u kojoj se novinari respektiraju i poštuju kao javno dobro, što je proklamirana parola Europske komisije i institucija. Samo na papiru. Oni pokušavaju donijeti europski zakon o medijskim slobodama i etičku direktivu, postoje preporuke o sigurnosti novinara, pokušava se stvoriti okvir da se zaštiti bezbednost i profesionalni rad novinara, ali novinari su sve više na udaru i kao donositelji vijesti postaju meta i građana i političara.

No, moram vam reći da situacija u Srbiji jest žešća…

Alarmantna?

Alarmantna i odista razlika postoji, evo usporediću sa Hrvatskom, gdje sam ja važna i kao sindikalistica i novinarka javnog servisa, sada i kao predsjednica Europske federacija novinara. 

Ponašanje vaših političara na vlasti prelazi granicu odgovornosti, što je izuzetno važna riječ iako je često smatramo izlizanom, treba da se zapitaju „šta ja to radim“, do čega može dovesti izjava, šerovanje videa, targetiranje ovoga i onoga, kakva je to poruka drugim ljudima. Novinari i javni dužnosnici se svakog dana bar tri puta trebaju zapitati što rade i kako će njihove riječi i djela utjecati na čitavo društvo. Političari u Srbiji su potpuno zaboravili ta pitanja.

Koliko smo kao esnaf odgovorni za takvo stanje tolerisanjem nazovinovinara, zapravo propagandista koji se lažno predstavljaju. I nažalost, imaju veliku moć?

To je ogroman problem, još veći u eri društvenih mreža jer se svako može predstavljati kao novinar, ali ono na čemu svi zajedno trebamo raditi je podrška kvalitetnog novinarstva. Imamo kodekse, učimo ih u školama i praksi, moramo ih primjenjivati. Mi apeliramo na europske institucije i organizacije da kada sufinanciraju medije, podržavaju samo one koji poštuju postulate novinarstva. Kod vas, a ni kod nas, ali govorimo o Srbiji, to nije uvijek tako, pa javni novac idu u medije koji su daleko od profesionalnog novinarstva.

Reći ću nešto i iz svoje radničke perspektive; u Danskoj je donesena odluka da javni novac može ići samo medijima koji imaju kolektivne ugovore i poštuju radnička prava, ali to se odnosi i na profesionalne obaveze novinara koje svi znamo. Ne mogu se javnim novcem financirati mediji koji šire lažnu propagandu i prave znamo kakve programe.

Nedavno ste upozorili i na praksu slap tužbi sa ogromnim odštetnim zahtevima.

Politički moćnici i moćni ljudi iz gospodarstva imaju puno novaca i dovoljno vremena da tuže u procesima koji će dugo trajati. Novinari i novinarke i manji mediji pak nemaju ni vremena ni sredstava da se iscrpljuju u tim suludim postupcima. Sve to zna dovesti do gašenja manjih medija, novinari napuštaju profesiju jer to ne mogu podnijeti, samo na putovanja na ročišta potroše ogromna sredstva. koja realno nemaju. 

Europa pokušava stvoriti pravni okvir da se ti pritisci smanje, ali uglavnom se sve svede na preporuke o kojima na koncu odlučuju države. Zapravo, često ovisimo o onima koji te tužbe koriste da nas pritišću. Pravi začarani krug.

Naveli ste primer Danske; može li Evropska federacija novinara da vlasnicima medija u regionu uputi preporuku da poštuju kolektivne ugovore i sindikalno organizovanje?

To je dobra ideja i nema prepreke da to ne uradimo jer želimo uticati na poslodavce; nije uvijek pitanje Vlade i drugog tijela nego upravo poslodavaca koji su neprijateljski nastrojeni prema Ustavom garantiranom pravu na sindikalno organiziranje. 

Mi puno radimo s vašim udruženjima i sindikatima i imamo radnu podgrupu upravo za jačanje rada na kolektivnim ugovorima i sindikalnom organizovanju, povezujemo se s kolegama u Danskoj, recimo, upravo radi osnaživanja ljudi koji rade u medijima, da se uključe u sindikate i organiziraju, a onda uđu u kolektivne pregovore i tako ostvare bazičnu zaštitu svojih prava. A tako osnaženi novinari i novinarke su svojim medijima dragocjeni, što moraju shvatiti i poslodavci.

Tekst je prenet sa portala Novi magazin.