Milica Delević: Promene kroz koje sam prošla naučile su me da ne pravim planove unapred

4. January 2021.
Želela sam da moje ćerke, koje su tada bile tinejdžerke, odrastaju u okruženju u kome su i uspesi i greške samo njihovi, van konteksta života njihovih roditelja.
IMG_6496-scaled-e1609539025345-678x381.jpg
Foto: Privatna arhiva/Preuzeto sa portala Danas

Milica Delević studirala je u Srbiji, Češkoj i Velikoj Britaniji.

Bila je direktorka Kancelarije za evropske integracije Vlade Srbije, a sada radi u Evropskoj banci za obnovu i razvoj u Londonu.

U julu 2021. će biti osam godina otkako je Milica Delević otišla iz Srbije.

Ona danas živi i radi u Londonu, u Velikoj Britaniji i za Danas.rs je ispričala svoja iskustva o životu tamo i trenutnoj situaciji sa virusom korona.

Na početku razgovora pitali smo je kakva je trenutna situacija u Britaniji, s obzirom na pojavu novog, mutiranog, virusa, kao i zabrane letova ka mnogim zamljama.

„Trenutna situacija je teška, broj zaraženih se brzo povećava, naročito na severoistoku zemlje, gde je i London. To je i dovelo do promene pravila ponašanja – umesto relaksacije koja se očekivala za praznike, London je postao oblast sa najstrožim restrikcijama, mnoge zemlje su suspendovale letove. Nije izvesno da li će se škole otvoriti u januaru. Iako je vakcinacija u toku, poruka je jasna – narednih šest do osam nedelja, što je period u kome se očekuje da će biti vakcinisani građani stariji od 65 godina, će biti teške“, prenosi nam Milica trenutnu situaciju u Londonu.

„Te, 2013, moje ćerke su bile tinejdžerke i želela sam da odrastaju u okruženju u kome su i uspesi i greške samo njihovi, van konteksta života njihovih roditelja“, objašnjava Milica razloge odlaska.

Kako nam priča, obe ćerke su joj sada odrasle, a mnoge promene kroz koje je prošla naučile su je da ne pravi planove i ne postavljam uslove unapred.

„Gde me život ili posao odvede, tamo ću biti. Sada je to u Londonu“, ističe Milica.

Na pitanje šta joj je država u kojoj trenutno živi pružila što Srbija nije, Milica navodi da je tamo dobila „anonimnost, privatnost, novi, širi kontekst da u njemu sagledavam i život i zemlju iz koje sam došla, nove lične i profesionalne izazove“.

„Srbija, i sve što sam u njoj proživela do odlaska, me je formirala, odredila kao osobu, tu su idalje moja najčvršća prijateljstva. Naravno i način na koji učestvujem u političkom životu se promenio“, navodi ona.

U početku je, kako kaže, aktivno pratila aktuelnosti u Srbiji, ali godinama sve manje.

„Prvih godinu ili dve sam pratila sve što se dešava na isti način koji sam to činila dok sam bila u zemlji – sve novine, društvene mreže, TV – i zapravo kao i da nisam živela van Srbije. Shvatila sam da nešto nije u redu kada se u jednom od londonskih pozorišta srušio deo tavanice tokom predstave, a ja sam vest o tome videla u beogradskim medijima. Vremenom sam postala mnogo manje lična, prestala da pratim detalje i više pratim trendove, a oni svrstavaju Srbiju u polarizovana društva kojima dijalog teško ide“, ističe Milica.

Pitali smo Milicu i koliko ljudi u njenom okruženju znaju o Srbiji.

„Tokom sedam i po godina koliko sam u Londonu, desio se referendum u Škotskoj, referendum o izlasku iz EU, parlamentarni izbori 2015, 2017 i 2019, migrantska kriza i sada kovid – zapadni Balkan, osim za nas koji smo iz regiona ili onih koji se regionom profesionalno bave, nije bio u središtu pažnje šire javnosti. To znači i veću otvorenost da od vas čuju više o zemlji i regionu iz koga dolazite“, objašnjava nam ona.

Milica priča da tamo ima prijatelje koji su iz Srbije, ali i da ima puno prijatelja koji nisu.

„Kao i kada sam živela u Beogradu, tražim ih prema interesovanjima i vrednostima. Naravno, poseta nekoga iz Beograda, kulturni događaj, ili praćenje i komentarisanje događanja kod kuće, prilika je da se skupi „srpski“ krug prijatelja. Za vreme kovida, krug se „suzio“ na neposredno okruženje – severni London u kome živim, a prijateljstva izvan tog kruga su kao ona u Beogradu – na Zoom-u“, kaže Milica.

Pitali smo je i koliko joj se život promenio za ovih osam godina koliko ne živi u Srbiji.

„Kada se preselite u drugu zemlju kao već formirana osoba, pa čak i kada ste u toj zemlji studirali, najviše vremena potrošite da „uspostavite“ svoj život – gde živite, gde deca idu u školu, da uspostavite nove rutine i napravite novu „emocionalnu geografiju“ tamo gde se nalazite. U zemlji u kojoj ste odrasli, ti izbori idu prirodnije, i uvek imate neke svoje referentne tačke koje vam pomažu da ih napravite – u novoj zemlji, ti izbori traže dosta vremena, energije i opsesivne pažnje. Kad se „slegnu“, život se nastavi u novoj kolotečini, sa novim rutinama i novim referentnim tačkama. Razlike u svakodnevnom životu – ne vozim, kupujem na internetu, bolje kuvam – a dok kuvam, slušam više podkasta. Ovo poslednje je, moguće, najviše zbog pandemije“, ističe Milica.

Na pitanje oko Bregzita, ona kaže da je to veoma polarizujuća tema i da deli prijatelje, porodice i regione u zemlji.

„Nedavno je londonski Tajms objavio istraživanje o tome kako situaciju danas vidi 100 Britanaca – 52 od njih je glasalo za izlazak iz EU, 48 za ostanak (52:48 je procentualni rezultat referenduma iz 2016. godine) i jasno je da su razlike i dalje velike, da se oni koji su glasali 2016. uglavnom nisu predomislili, iako je svest o neizvesnosti pa i poteškoćama koje donosi mnogo prisutnija. Nedavno postignuti sporazum sa EU predstavlja „kraj početka“ odvajanja Britanije od EU i daje konkretan „oblik“ Bregzitu, koji je na referendumu 2016. postojao na nivou ideje odvajanja od EU, ali bez jasnog predloga budućih odnosa, jasne proračune troškova, koristi i mogućih opcija. Iako većina građana pokazuje i određeni zamor i želi da se život nastavi, pitanja koja je Bregzit otvorio o identitetu zemlje i njenom mestu u Evropi i svetu tek treba da dobiju odgovor“, objašnjavam nam Milica situaciju oko Bregzita.

Većina iz gore pomenutog istraživanja, kako kaže Milica, u kovid vakcini vidi razlog za optimizam u 2021. godini.

„Vakcinacija je u toku, i mnogi roditelji mojih prijatelja, bake i dede prijatelja moje dece su već primili prvu dozu. Posle skoro cele godine restrikcija, ograničenih kontakata sa prijateljima i porodicom, mnogo umrlih, velika većina doživljava vakcinu kao način da se normalnost obnovi i životi nastave. Ali, procenat onih koji i pandemiju i vakcine vide kao deo neke zavere na žalost nije zanemarljiv“, prenosi nam ona iskustva sa vakcinavijom iz Britanije.

Članak je prenet sa portala Danas.

Članak je prenet sa portala Danas.

Click