NEZAPAMĆENI POTEZ: Vratio ploču žrtvama iz NOB-a na njeno mjesto i izazvao skandal

Piše: B.G., Lupiga

Ovu neobičnu priču donijela je Slobodna Dalmacija, koja piše kako je na mjestu uklonjene spomen-ploče osvanula spomen-ploča podignuta žrtvama poginulima u Narodno-oslobodilačkoj borbi od 1941. do 1945. godine. Na njoj su istaknuta imena 26 mještana, žrtava fašističkog terora, te četiriju boraca partizana poginulih u Drugom svjetskom ratu. Ta ploča datira još iz 1964. godine i stajala je na istom ovom mjestu na kojem ju je Miloš postavio, a tada ju je podigao Savez boraca NOB-a Župe Biokovske. Uz Spomenik poginulima u Drugom svjetskom ratu na tom je mjestu stajala netaknuta do sredine devedesetih godina prošlog stoljeća, da bi onda jednostavno „nestala“.

„Kad sam se vratio iz Njemačke, pokušavao sam u više navrata doznati gdje je spomen-ploča, pitao sam i načelnika Zagvozda Miroslava Gaću. Tvrdio je da ne zna. Ploču sam našao ove godine, iza stare škole koja je sad pretvorena u Prezentacijski centar. Ukrcao sam je u auto, odnio doma, očistio je i sredio jer je bila potpuno pocrnjela. Kad sam je stavio na spomenik, e onda je počelo, i policija, i DORH, i lokalni branitelji … A dok sam ja godinama prije istraživao gdje se nalazi izvorna ploča s imenima ubijenih, onda su svi šutjeli”, kazao je Miloš za Slobodnu Dalmaciju i tako objasnio da je spomen-ploča koju je vratio na njeno mjesto zapravo originalni dio spomenika kojeg je 1964. godine otkrio njegov otac, Petar Miloš.

Protiv Miloša je sada podignuta prijava, a policija mu je vrlo brzo pokucala na vrata, s obzirom da on nije ni skrivao što je napravio.

„Rekli su mi da sam nešto učinio, jesam, rekao sam, to sam bio ja. Ali nisam napravio ništa što već nije bilo, samo sam ponovio! Moj je otac ovaj spomenik otkrio, moju tetu su zaklali Talijani i ustaše, a tako je i s potomcima ostalih ubijenih“, objasnio je Miloš novinarki Slobodne.

Policija ga je, govori nadalje, upitala gdje je spomen-ploča poginulima iz Domovinskog rata, a on im je kazao kako ju je skinuo i ostavio iza spomenika, ali je policija tamo nije našla. Ispostavilo se da su ploču radnici koji rade na obližnjoj bivšoj školi stavili u radnički kontejner. Iako je spomen-ploča žrtvama Drugog svjetskog rata Miloševom akcijom vraćena na svoje mjesto, vlasti su odlučile da joj tamo nije mjesto, pa su je nedugo nakon Miloševog postavljanja ponovno uklonili, a Miloš se morao boriti za nju.

„Nisu mi je htjeli dati. Ja sam se suprotstavio i na kraju su mi je ipak dali. Evo je ovdje. A mjesto joj je tamo na spomeniku. Čak mi nije važno ni da bude petokraka, neka je dignu, nije važno, ali neka ostave imena poginulih“, kaže Miloš.

Među imenima žrtava fašizma iz Župe Biokovske na spomeniku je bilo uklesano i ime katoličkog svećenika don Josipa Braenovića, kojeg su, kako piše Antifašistički vjesnik, zbog suradnje s partizanima ubili četnici Petra Bačevića za vrijeme velike talijanske operacije „Albija“.

Načelnik Zagvozda, Miroslav Gaće, ističe kako oštro osuđuje čin Ivice Miloša, koji je skinuo spomen-ploču braniteljima. Upravo on je, na dojavu mještana, pozvao policiju.

„Za vrijeme mojeg mandata ni jedna ploča u Župi nije skidana niti je stavljana nova, sve do ovog incidenta”, tvrdi Gaće. Ploča je, navodi Slobodna Dalmacija, zamijenjena kada je na čelu Zagvozda bio Boženko Dedić, a na osnovu čije odluke se to dogodilo, nitko ne zna. Miloš tvrdi da je to bila inicijativa nekolicine mještana i, navodno, župnika. No, lokalna je uprava ta koja se po zakonu skrbi o spomenicima i samo se po njezinu nalogu mogu obavljati preinake. Načelnik Gaće tvrdi kako nije znao gdje se svih ovih godina nalazi stara ploča.

„Nisam znao gdje je, ali sam znao po svjedočenjima mještana da je sačuvana. Što se tiče spomenika, mi smo na području Zagvozda podignuli dva spomenika poginulima u Domovinskom ratu, ali kako je u Župi već bio spomenik, zaključili smo da ovdje nema potrebe za tim”, izjavio je Gaće te dodao kako poziva na razgovor i suradnju. U međuvremenu dio mještana napada i vrijeđa Miloša, a dio je na njegovoj strani i brani njegov postupak, objašnjavajući da se spomenik žrtvama iz Domovinskog rata trebao napraviti na nekom drugom mjestu.

Zdravko Roje, novi predsjednik Udruge antifašista i antifašističkih boraca grada Splita, kojeg je novinarka Slobodne pitala za komentar, iznenađen je slijedom događaja te je poručio kako će o svemu izvijestiti ministra hrvatskih branitelja Tomu Medveda. Čudi ga činjenica da se optužuje čovjeka koji je vratio izvornu ploču na kojoj su ispisana imena tri poginula člana njegove obitelji.

Za komentar su upitali i Sanju Horvatinčić, postdoktorandica na Institutu za povijest umjetnosti u Zagreb koja se dugi niz godina bavi antifašističkom spomeničkom baštinom.

„Brojni su se spomenici preko noći prilagodili novim potrebama, a od ovog slučaja koji navodite ima i gorih. Ti su činovi obično izvođeni tijekom 90-ih, ali rijetko su to bile proceduralne odluke. Jednostavno bi vlastodršcima smetao podsjetnik na bivši režim pa bi se maknulo ono što smeta, a nerijetko bi se spomenici samo prenamijenili u drugi spomenik, jer je to jeftinije. Većina tih spomenika nema zaštitu konzervatora, ali registrirani su u zavodima i zbog toga bi se svejedno bilo koja preinaka trebala prijaviti konzervatorima. Čin čovjeka koji je vratio spomen-ploču nije samo hrabar, nego i demonstracija nezadovoljstva koje ljudi osjećaju zbog činjenice da je povijest izbrisana“, komentira Horvatinčić.

Prema nekim procjenama u posljednjih 30 godina u Hrvatskoj je uništeno preko 3.000 antifašističkih spomenika, bisti i spomen-ploča. Većina je srušena u devedesetima, ali proces se nastavlja i danas kada pojedini lokalni čelnici, najčešće, pod izlikom preinake prostora kreću u uklanjanje spomenika. Neki od najpoznatijih spomenika srušeni su početkom devedesetih, poput Spomenika pobjedi narodu Slavonije Vojina Bakića, spomenika Stjepanu Filipoviću u Opuzenu ili spomenika Antuna Augustinčića „Tuđe nećemo – svoje ne damo“ na Visu.

Tekst je prenet sa portala Lupiga.