Zabavno je do koje mjere Plenković lupa gluposti

Piše: Dragan Markovina, Oslobođenje

Upravo okončani predsjednički izbori u Hrvatskoj stvorili su s jedne strane iluziju o tome da je uloga predsjednika države važnija nego što zapravo jeste, a s druge su potisnuli iz javnosti priču o hrvatskom preuzimanju predsjedavanja Europskom unijom. Iako je riječ o ničemu spektakularnom, štoviše o uobičajenoj rotaciji na mjestu zemlje predsjedatelja, konferencija za medije koju je premijer Andrej Plenković tim povodom održao bila je jako korisna zbog dvije stvari. Prva je da se vratimo u realnost, odnosno da iznova osvijestimo činjenicu kako je ključna politička pozicija u zemlji premijerska, a ne predsjednička, a druga vezana s tim da vidimo kakva je zapravo hrvatska politika prema BiH i izbjegličkom pitanju.

Politička poruka

Dakle, Andrej Plenković je od svega što je rekao na toj konferenciji izrekao tek jednu pametnu, suvislu i korektnu rečenicu, na pitanje hoće li Hrvatska podići bodljikavu žicu prema BiH: “Bosna i Hercegovina je susjedna i prijateljska država s kojom Hrvatska dijeli niz poveznica, te bodljikava žica ne bi poslala dobru političku poruku za naše bilateralne odnose”. Međutim, istovremeno je tu istu rečenicu, sa svim ostalim što je izrekao, potpuno obezvrijedio i obesmislio. Hrvatski premijer je tako, između ostalog, izjavio kako žicu nije potrebno podizati, jer imamo prirodne barijere poput Dunava i Save te planina i šuma, ali i da na mnogim mjestima uz granicu u Bosni i Hercegovini žive Hrvati te da on kao premijer neće nikad dizati ogradu između Hrvata i Hrvata. Svemu tome dodao je još da je potrebno zaustaviti ilegalne migracije te da će se Hrvatska založiti za novo zakonsko rješenje tog pitanja, usput izgovarajući novinarki uglednog New York Timesa očitu laž o tome da policija njegove zemlje ne postupa nasilno prema imigrantima, osim u dva slučaja kad su njeni službenici, kako je rekao, spletom nesretnih okolnosti ustrijelili ljude duboko na hrvatskom teritoriju.

Fascinantno je zapravo kako netko tko je prilično inteligentan čovjek, s ozbiljnim političkim iskustvom, može sebi dopustiti da izrekne ovakav niz nevjerovatnih gluposti koje bi prosječno inteligentni osnovnoškolac mogao s lakoćom ostaviti bez protuargumenata i da sve to skupa napravi pred svitom ozbiljnih novinara iz snažnih svjetskih medija. Iako je jasno kako Plenkoviću u posljednje vrijeme nije lako, što zbog unutarstranačke opozicije, zbog koje se morao izložiti u kampanji maksimalno potkapacitirane Kolinde Grabar-Kitarović, što zbog pobjede Zorana Milanovića na predsjedničkim izborima, ali ta dva ozbiljna razloga ipak ne mogu biti dovoljna za ovoliki gubitak kontrole.

Ako bismo čak i zanemarili laganje o postupcima policije na granici na koje je jednostavno primoran, besmislice o podizanju barijere prema Bosni i Hercegovini se jednostavno ne mogu opravdati ni na koji način. Kako uopće logički pomiriti izjavu o prijateljstvu i vezama dviju zemalja zbog kojih je nezamislivo podizanje žice, s obrazloženjem o snažnim prirodnim barijerama? Odgovor je, naravno, nikako. No, ovdje imamo samo problem s logikom i cinizmom. Međutim, na drugoj tezi imamo problem sa strukturalnim i moralno nepodnošljivim nacionalizmom, koji je k tome također u smislu funkcionalnosti u vezi s onim što je zapravo tema, a to je prelazak granice od strane izbjeglica, posve besmislen.

Podizanje žice

Plenković tako kaže da neće nikad podizati žicu između Hrvata i Hrvata, što implicira to da mu ne smeta podizanje žice između Hrvata i Bošnjaka ili između Hrvata i Srba, a sve skupa dalje vodi do logičkog nesporazuma. Zamislimo, recimo, situaciju u kojoj bi bila podignuta žica uz granicu s BiH u krajevima u kojima s druge strane ne žive Hrvati. To bi logično dovelo do koncentracije izbjeglica na područja uz granicu u kojima uglavnom žive Hrvati, što bi onda dalje dovelo do toga da najbolje čuvana granica bude upravo na mjestima gdje s obje strane granice žive pretežno Hrvati. U neku ruku je, kad bismo uspjeli potisnuti apsolutnu amoralnost ovakvog iskaza, zabavno do koje mjere Plenković lupa gluposti. A da čini jedino i isključivo to, uopće ne misleći što zapravo govori, jasno je svakome, što na koncu svjedoči da ulazi u terminalnu fazu svoje vlasti i da je njezin kraj vrlo izgledan i dogodit će se skoro. Jako slično, kao i u slučaju odlazeće predsjednice.

Tekst je prenet sa portala Oslobođenje.